VIDEO Splitski taksist Nikola Jelić izazvao popularnog didu Tonija na vježbu 'ljudska zastava'

Fotogalerija (6)

Nedavno smo objavili fotografije koje nam je poslao čitatelj, a na kojima se vidi stariji čovjek kako ispred splitske bolnice Firule radi 'ljudsku zastavu'. Prilično tešku vježbu za koju treba biti dobro fizički spreman. Nismo znali detalje, ali nas je priča zaintrigirala pa smo se bacili u potragu za čovjeku kojem mogu pozavidjeti momci od 20-ak godina. Saznali smo da je riječ o Nikoli Jeliću, iskusnom dugogodišnjem splitskom taksistu od milja zvanom 'Jaro'. Na početku smo provjerili autentičnost snimki, pred našim objektivima vježba je ponovljena te je potvrđeno da ovaj 68-godišnjak ima iznimnu fizičku spremu. 

- Svaka čast dida Toniju, ali sumnjam da može napraviti zastavu. Vježbaj, pi... ti materina, izazivam te na dvoboj - pozvao je popularnog umirovljenika ovaj osebujni taksist s kojim smo po završetku vježbe porazgovarali.

- Moj kolega trenira svaki dan i kad me vidi uvijek me pita mogu li i dalje napraviti zastavu. Nikome nije jasno kako to izvodim bez zagrijavanja tako zahtjevne vježbe. Zdravo živim, nikada nisam pušio, a rijetko pijem alkohol. Zastavu napravim u sred dana ili noći bez ikakvog zagrijavanja, iako sam zadnjih mjesec dana na posebnoj dijeti te se zahvaljujem doktoru Ognjenu Barčotu i divnim sestrama splitske bolnice na njezi. Unatoč sitnim problemima, ništa me ne sprječava da radim vježbe - rekao nam je Jaro.

Otkrio ju i kako su nastale fotografije.

- Neki moji vršnjaci imaju zdravstvenih problema, a ja se još mogu pohvaliti kako izvodim visoko zahtjevne vježbe. Zastavu napravim često, bilo gdje na ulici, pa me znaju fotografirati, a posebice turisti. Takvim vježbama održavam kondiciju, zdravlje i mladenački duh. Kada izazovem mlade, rijetko tko ovu vježbu može ponoviti za mnom. Uz to imam brz start, nisam za duge staze, ali na 100 metara ne bojim momaka od 25 godina - pohvalio nam se Jaro, pa otkrio da je u mladosti igrao rukomet u Sarajevu gdje je i rođen, a jedno vrijeme bavio se i dizanjem utega.

- Igrao sam rukomet četiri godine u RK Željezničar jer nas je profesor odvukao na rukomet. Potom je došlo vrijeme kada sam odlučio započeti ploviti nekim drugim vodama. Dvije godine radio sam na Televiziji Sarajevo kao organizator programa na dvjema emisijama. U Zagrebu sam završio višu Prometnu školu i stekao zvanje instruktora - ispričao nam je Nikola. 

Preselio se u Split 1976. godine.

- Prvo sam se zaljubio u Hajduk pa u suprugu, a tako sam ostao živjeti u Splitu. Godinu dana nakon dolaska počeo sam raditi u autoklubu. Bio sam jako strog instruktor i nisam dopuštao lagan prolazak. Brojni igrači Hajduka kod mene su polagali vozački ispit kao što su Zoran Vulić, Branko Miljuš, Zdenko Adamović, Aljoša Asanović, pokojni Mladen Bogdanović, Davor Čop, Vatroslav Petrinović... Padali su kod mene testove po nekoliko puta i morali su sve naučiti kako bi prošli. Svi oni danas voze perfektno. To je bio lijep period, a trener Pero Nadoveza me nekada puštao da treniram s njima. Dolazio bih zelenih koljena kući, ha, ha. 

Rekao nam je i da je prvi u Splitu predložio dopunske strelice na semaforima.

- Za vrijeme Mediteranskih igara zvali su nas da im pomognemo regulirati promet tijekom manifestacije. Tadašnjem načelniku Joziću predložio sam da se uvedu dopunske strelice. Kasnije su politički uhljebi strelice ukinuli, a vidimo u zadnje vrijeme da ih vraćaju i da su potrebne. Po mom mišljenju sva skretanja bi trebala imati dopunske strelice.

Godine 1984. iz autokluba je otišao u taksi službu gdje ostaje raditi do početka ove godine kada se umirovio. U karijeri dugoj 35 godina puno je puta, kako nam je ispričao, inovativnim rješenjima pomagao unapređenju usluga u gradu.

- Nas sedam kolega, na moju inicijativu, 1990. godine pokrenuli smo udrugu 'Radio taxi'. Prije 29 godina bilo nas je malo, a danas nas je na stotinu u puno modernijem izdanju. Ideju sam dobio u Mariboru i Novom Mestu gdje su postojali radio taxiji. To su sela za naš Split, a mi ga nismo imali. Kolege su naplaćivale dolazak na adresu pa su na početku negodovali na ideju, ali vrlo brzo im se svidjela. Prvi sam u gradu uveo i plaćanje taksi usluga karticom. Bilo je to prije 15-ak godina kada je jednoj liječnici trebala naša usluga, ali je isključivo mogla platiti karticom. Otrčao sam u banku, uzeo POS aparat, riskirao i pogodio svojom odlukom.

Jelić smatra da je danas taxi tržište postalo besmisleno.

- Jeftine usluge kao što je Uber i slični ne mogu biti isplativi. Propast će to uskoro, matematika je jasna stvar. S 20 kuna naplaćene vožnje teško može podmiriti gorivo, amortizaciju vozila, doprinose i ostala davanja. Pitajte mesare zašto kilo janjetine ne prodaju za 20 kuna. Ministar Butković da bi opravdao odlazak mladih ljudi u Irsku, Njemačku i druge zemlje, im je rekao da se svi zaposlimo kao taksisti. Možemo li svi biti liječnici, prodavači, konobari? Mislim da ne.

Nezadovoljan je i infrastrukturom.

- Suluda je činjenica da 1500 taxi vozila kruži gradom, a Split je još na infrastrukturi staroj 50 godina. Naše ceste i križanja napravljena su za kapacitet od 50, a ne 200 tisuća automobila koja prometuju gradom. Bojim se i što će se dogoditi kada se kroz kolodvor bude prometovalo jednim smjerom, kvar vozila i manji sudar mogu izazvati totalni kolaps. Nećete moći doći ni do trajekta, autobusa, željeznice, a neće biti prohodno ni za kola hitnih službi. Ne znam kome je to palo na pamet, bilo je puno pametnijih ideja. Sigurno tvrdim, ovo ljeto u gradu će biti prometni kaos - zaključio je.

Svi ga znaju, domahuju mu, javljaju se...

- Nakon toliko godina i pređenih kilometara normalna je stvar da poznajem velik broj ljudi. Veseo sam, uvijek nasmijan, znam ispričati dobar vic, ma prava jaran, kako bi rekli u Sarajevu. Vozio sam na tisuće ljudi, kao i brojna poznata lica. Sada radim četiri sata, toliko mi je dozvoljeno u penziji. Radim iz gušta, s nekim starim klijentima. Imam dvoje djece i dvije prekrasne u unučice  s kojima često provodim vrijeme pa mi je u neku ruku drago da sam otišao u mirovinu.