Da školske klupe nisu tek mjesto gdje se rađaju nove vještine i znanja, već i uči empatija, svojim su primjerom dokazali učenici Obrtne tehničke škole Split smjera pomoćni stolar i pomoćni vodoinstalater. Potaknuti idejom edukacijske rehabilitatorice Vlatke Arančić Krstulović i mentorstvom nastavnika praktične nastave Zvonimira Jerčića i Ante Dajaka, učenici su izradili tri drvene kućice namijenjene uličnim macama u Splitu dok se nastavnik Matko Grubać potrudio da ovo 'malo, ali veliko djelo dobrote' dopre do šire javnosti. U sklopu serijala '(Ne)vidljivi stanovnici Splita' koji Dalmatinski portal donosi u okviru projekta ‘Naš grad 2025’ sufinanciranog sredstvima Grada Splita, posjetili smo ovu školu i saznali više o samoj akciji od nastavnika i učenika.
– Bilo je više različitih objekata koje smo radili za druge životinje kao što su kućice za ptice, ali kućice za mace su nam jedan od stalnih projekata. Već smo donirali neke kućice udrugama za zaštitu životinja, azilima i skloništima poput onog 'No kill' u Kaštelima, no kako se u našim kvartovima pojavila potreba da se mace zbrinu na adekvatan način, napravili smo dugoročni projekt gdje svake godine napravimo određeni broj kućica pa čak i nekih vrsta mačjih naselja. Odgovor je na pitanje zašto baš mačke taj što je baš najviše maca po gradu koje se slobodno kreću.
Ne možemo reći da se o njima ne vodi briga jer ima volontera koji su zaduženi za održavanje takvih situacija, no mi bismo htjeli u radu s djecom napraviti proizvod koji služi svrsi. Htjeli bismo da i oni to dožive i da sve što su do sada učili mogu primijeniti na neki određeni način, da proizvod bude vidljiv, upotrebljiv i svrsishodan. Tako djeca ispunjavaju svoje želje da pomognu u društvu i osjećaju se korisno, a i mi profesori s njima dobijemo dodatnu energiju za rad i motivaciju kad vidimo da se taj proizvod može implementirati u društvu i biti koristan i životinjama i nama – objasnio je nastavnik praktične nastave Zvonimir Jerčić.
Kako u projektu sudjeluju dva smjera: pomoćni stolari i vodoinstalateri, proces izrade se raspoređuje na više učenika od kojih svakome je neki dio procesa nešto draži, a neki nešto teži.
– Izrađivao sam noge od stola za kućicu, lemio ih i rezao. Bilo je jako zanimljivo i volio bih ponoviti to iskustvo – rekao je Marko, inače učenik drugog razreda OTS škole smjera pomoćni vodoinstalater.
– Najteže mi je bilo kad sam brusio – konstatirao je Josip, učenik drugog drugog razreda OTS škole smjera pomoćni stolar.
– Najteže mi je bilo kitati – istaknuo je njegov razredni kolega Marko usput pojasnivši da je uzrok tome zahtjevnost samog procesa koji uključuje višestruko popunjavanje i zaglađivanje nepravilnosti na drvu prije završne obrade.
Ipak, unatoč svoj muci i teškoći izrade, svi uključeni slažu se da se trud isplati i da ovaj projekt ima posebnu vrijednost.
– Najveća je vrijednost baš ta sinergija koja se događa između učenika, profesora i društva, odnosno to što imamo jednu priču koja nas povezuje oko dobrobiti društva i životinja i to što kroz odnose sa životinjama učimo odnositi se prema nama samima i ekološkoj održivosti. I ovi materijali koje koristimo su većinom odbačeni materijali poput paletnog drveta, greda, starih kreveta i ormara. Dakle, iskorištavamo baš sve što možemo vratiti u funkciju s tim da imamo kurikulum u koji moramo ukomponirati sve te radove. Proces traje vremenski duže jer je takav sustav, jer nismo neka radionica koja uzme projekt i odradi ga od početka do kraja, nego ga moramo postepeno implementirati od nacrta, nabave materijale i sl. Zato je svaka kućica unikatna, nijedna nije ista – kazao je nastavnik Jerčić.
– Najdraži projekt mi je ovaj zato što smo radili kućice za mačke kako bi i one imale siguran dom – naglasio je Tino, učenik trećeg razreda OTS škole smjera pomoćni vodoinstalater.
– Osjećam se sretno što pomažem macama – ustvrdio je Josip.
– Ovaj je projekt više od izrade predmeta. Pokazao je našim učenicima da s dvije ruke i malo odbačenog drveta mogu napraviti veliku razliku u životu onih koji se sami ne mogu brinuti za sebe. Ponosni smo na njihovu vještinu i, što je još važnije, na njihovo veliko srce – napomenula je edukacijska rehabilitatorica Vlatka Arančić Krstulović.
Pritom je upravo ona ključna figura projekta koju smo zato pitali odakle crpi inspiraciju, ali i koliko joj njezina profesija pomaže u osmišljavanju ideja i projekata za izradu.
– Puno jer je to zapravo moj posao. Ideje dolaze iz raznih izvora pa su tako neke ideje moje poput kućica za mačke jer obožavam životinje dok neke ideje dobivamo i od drugih institucija. Primjerice, Nastavni zavod za javno zdravstvo pokreće razne projekte kojima nastoji uključiti osnovne i srednje škole kao i vrtiće. Mi uglavnom dobijemo zadatak izraditi nešto pa smo tako do sada izradili senzorne kutije, kućice za ptice stanarice, a jedan od projekata je bio i izrada flipbooka za Galeriju Meštrović čiju je izradu ona i inicirala. Naši učenici rado sudjeluju u raznim projektima namijenjenim potrebama zajednice, a cilj nam je pokazati javnosti da imati neku poteškoću ne znači ujedno i biti teret društvu, nego upravo suprotno, da uz dobro vodstvo i podršku učenici mogu društvu biti vrlo korisni.
Učenici na ovaj način uče što znači brinuti se o slabijima i kako vlastitim vještinama doprinijeti boljitku zajednice što je ključna komponenta odgoja. Nadamo se da će naš primjer poslužiti kao pozitivan primjer svim građanima, potičući ih da i oni na svoj način pomognu onima kojima je pomoć potrebna, bilo da se radi o ljudima ili napuštenim životinjama – izjavila je edukacijska rehabilitatorica Arančić Krstulović.
Mace će ovim činom dobiti dom kao božićni dar od učenika i nastavnika Obrtne tehničke škole, no kako bi taj dar ostao ondje gdje je predviđen biti, njegovi inicijatori se nadaju pomoći gradskih službi.
– Željeli bismo da naše kućice za koje smo uložili veliki trud završe stvarno na ulici, za naše mace kojima su namijenjene. Kućice bi macama pružile zaštitu od hladnoće, vjetra, kao i sigurno utočište od prometa, pasa i drugih opasnosti, a uz to doprinose boljoj kontroli i brizi o lokalnoj populaciji mačaka. Postavljanjem ovakvih kućica i hranilica olakšava se i rad volonterima čime se ujedno poboljšava i higijena javnih površina. Zato nam je velika želja da kućice nađu svoje mjesto u gradu, na lokacijama gdje se mace okupljaju s tim da gradske službe obećaju da će se pobrinuti da kućice ne budu bačene – poručila je Arančić Krstulović na čiju se izjavu povodom nadolazećih blagdana, doba radosti, mira i praštanja, ali i bacanja pirotehničkih sredstava, nadovezao i učenik Josip.
– Volio bih da što više ljudi pomaže i da ne bacaju petarde – jasno je zaključio.
Ako želite znati više o ovom dobrom djelu, pogledajte video u prilogu.
@dalmatinskiportal Učenici splitske Obrtne tehničke škole izradili kućice za ulične mace, pogledajte! #ucenici #macke #split #dalmatinskiportal original sound - Dalmatinski portal