VIDEO Upoznajte Khurrama, Pakistanca koji je bolji život potražio u Splitu: 'Ovdje sam radi svoje obitelji'

I dok su prije svega nekoliko godina strani radnici bili rijetkost, vrlo je jasno kako je u posljednjem periodu pregršt onih koji su svoje 'mjesto pod suncem' potražili upravo u Hrvatskoj. Najbolje to ilustriraju službeni podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje - primjerice, samo tijekom 2023. zaprimljeno je 190.696 zahtjeva te je do kraja godine izdano 160.445 pozitivnih mišljenja za boravak i rad stranih radnika.

Khurram Veeru, 36-godišnji državljanin Pakistana koji se zaposlio u Splitu, jedan je od njih. Kako u pozadini puke statistike stoje zapravo sasvim različite ljudske sudbine, odlučili smo čuti njegovu 'priču'. Danas je predstavljamo u serijalu članaka 'Splićani vani vs. stranci u Splitu' koji Dalmatinski portal donosi u okviru projekta 'Naš grad 2024.'

Vratimo li se nakratko 'brojkama', možemo primijetiti kako je strane državljane lani zapošljavalo 15.744 poslodavaca, i to za 538 različitih zanimanja. Među njima je i Hrvatska pošta - naš je sugovornik njen djelatnik od 19. listopada 2023. 

'Prvi put radim kao poštar. Prethodno sam boravio u Dubaiju - ondje sam deset godina radio u prodaji za jednu švicarsku tvrtku. Prijatelji su dijelili sa mnom pozitivna iskustva kako jednostavnog procesa zapošljavanja tako i samog rada u Europi, osobito u Hrvatskoj. Uz pomoć tamošnje agencije dobio sam priliku za rad u Hrvatskoj pošti. Nama je dolazak ovdje ostvarenje snova. Bio sam zahvalan i uzbuđen što ću iznova započeti svoju karijeru upravo ovdje', otkrio nam je Khurram. 

I sami smo svjedočili kako je u svega nekoliko mjeseci zadobio povjerenje i naklonost nadređenih. Šef Dragan ga je, naime, u neformalnom razgovoru s ekipom Dalmatinskog portala opisao kako snalažljivog i itekako marljivog. Uzmemo li u obzir da motivaciju u borbi za egzistenciju crpi u svojoj obitelji - supruzi i njihovih troje dječice u dobi od 11, pet i dvije godine - nije za čuditi se.

'Ja sam ovdje radi svoje obitelji. Svakog mjeseca kad primim plaću, šaljem im novac', kazao nam je. 

Referirajući se na plaću, ukazao je goleme razlike između Hrvatske i njegova rodnog Pakistana. Premda je generalno kod nas uvriježen stav kako su, neovisno o djelatnostima, primanja preniska, on ga nipošto ne dijeli. Štoviše, smatra suprotno - da su vrlo dobra. 

Svakako, nedovoljno je to razloga za potpuno ispunjen život ovdje. Neizmjerno mu, kako je i sam istaknuo, nedostaju njegovi najmiliji, na čiji je spomen - zazusio. 

'Želja im je dovesti ih k sebi. Budući da sam relativno kratko ovdje, nisam još upoznat sa svim pravilima. Moram proučiti proces. Raspitivao sam se kod prijatelja, no ni oni nemaju više saznanja', naveo je. 

U iščekivanju nekog sretnijeg razdoblja, u potpunosti je, stoga, posvećen radu. Rekao nam je kako doista voli posao poštara, pri čemu je napomenuo da mu je uvelike pomogla susretljivost šefa Dragana. 

'Budim se rano ujutro, dolazim autobusom i oko 7 se nalazim s kolegama u pošti. Uzimamo svoje torbe i krenemo s dostavom… Nakon posla obično idemo doma.

U slobodno vrijeme volim šetati po staroj gradskoj jezgri, istraživati je. Split nikad prije nisam posjetio. Zbilja je lijep, čak ni u mojoj državi nema ničeg tako posebnog. Posjetio sam, primjerice, Dansku. I to je prekrasna zemlja, ali ona nema planine koje me ovdje oduševljavaju. Pored prirodnih ljepota, uživam i u klimi', ispričao nam je.

Zasad nije stekao nova prijateljstva u novom gradu, druži se tek s kolegama s kojima dijeli smještaj u mjestu nadomak Splita. Nekoliko je njegovih prijatelja iz Pakistana u Zagrebu, planiraju izlet u Split, pa se veseli tom susretu. 

Ako je suditi po krajnje neprimjerenim komentarima koji nerijetko isplivavaju u javnom prostoru, mahom utemeljenima isključivo na predrasudama, lako je zaključiti kako i nije u adekvatnom okruženju za uspostavu novih odnosa. Khurram, međutim, srećom ima drugačija iskustva.

'Kad donosim poštu, ljudi me odmah pitaju otkud sam. Potom najčešće dovikuju 'good luck', 'good luck'. Mnogi u Splitu ne pričaju engleski jezik, ali nam pomažu pri snalaženju. Splićani su stvarno dobri ljudi', konstatirao je. 

Svjestan problematike jezične barijere, izrazio je namjeru učenja hrvatskog jezika. Zasad samo 'dobro jutro', 'dobar dan', 'kako si' čine njegov vokabular. 

'Pokušavam naučiti, ali je zaista teško. Kako su moji kolege Azijati, nemam baš ni puno prilika za razgovor s domaćima', kazao je te i ispričao anegdotu s 'pakistansko-zagrebačkim' prijateljem koji je u metropolu stigao bez znanja kako engleskog tako i hrvatskog, zbog čega je brzo po dolasku htio pobjeći, no u međuvremenu je svladao upravo potonji.

Što smo još čuli od Khurrama Veerua, doznajte u videozapisu koji donosimo u nastavku! A kad se pojavi pred vašim kućnim brojem, prisjetite se da je Hrvatska tijekom cijele svoje povijesti bila zemlja iz koje su ljudi odlazili raditi u inozemstvo, u kojem su bili 'drugačiji', ali i potrebni baš kao što stranci danas čine važan segment hrvatske ekonomije.