VIDEO Viralni adrenalinski skokovi s litica oduševljavaju publiku, ali nose rizik

Na društvenim mrežama takav video traje tek nekoliko sekundi. Toliko kratko da ga morate gledati u petlji kako biste uhvatili svaki detalj – položaj tijela, trenutak ulaska u more, reakciju publike. U stvarnosti, skoku s litice prethode iskustvo, kalkulacije, odustajanja i procjene koje se ne vide u kadru. Upravo zato članovi udruge Grota stalno ponavljaju: ono što rade nije igra, niti nešto što se smije pokušavati bez znanja, iskustva i potpune pripreme. Tu se, naglašavaju, osobito obraćaju djeci i mladima.

David Prenkpalaj iz Makarske skače cijeli život. Kao tipičnom ‘primorskom’ dječaku, kupanje mu nikad nije bilo samo kupanje, jer su sastavni dio bili deseci skokova u more s različitih mulova i stijena, u razne dubine. No danas jasno razdvaja spontani dječji skok s nekoliko metara od onoga čime se bavi njegova ekipa.

'Najvažnija stvar je respekt prema drugim skakačima, prema litici i prema moru. Nije bitno tko je hrabar, nego tko je svjestan rizika', kaže.

Udrugu Grota – nazvanu po špilji u Makarskoj, jednom od njihovih omiljenih mjesta za skakanje – osnovali su prije dvije godine kako bi okupili zajednicu skakača koji poznaju granice i ne izigravaju osnovna pravila ovog sporta. Danas okupljaju dvadesetak članova iz cijele Hrvatske. Svaki novi član kreće s nižih visina, a nerijetko se, kaže Prenkpalaj, događa i suprotno od onoga što se očekuje – da nekoga treba zaustaviti.

'Imali smo više situacija gdje smo ljudima govorili: ne danas, ne s te visine. To nije slabost, nego iskustvo', kaže Prenkpalaj, potpredsjednik udruge.

Posebno osjetljivo pitanje su mlađi skakači, koji često nemaju strah, a razlog je što nemaju iskustvo, niti mogu pretpostaviti do kakve ozljede može doći ako se olako pristupi skoku. 

'Djeca nemaju svijest o mogućoj ozljedi. Mi je imamo i zato ih učimo kako pristupiti skoku, prvo s manjih visina, pa tek onda postupno dalje. Zato im je važno da imaju nekoga tko će ih usmjeravati, ne samo kako skočiti, nego kako razmišljati o sportu', objašnjava.

Zbog toga se, naglašava, prije svakog skoka na novoj lokaciji provjeravaju svi parametri – visina, dubina i prostor u koji se skače.

Prenkpalaj je jedini iz ekipe koji je skočio sa Starog mosta u Mostaru. Bio je to njegov prvi i zasad jedini plaćeni skok, izveden pred velikim brojem ljudi, ali publika, ističe, ne smije biti motiv.

'Bilo je fenomenalno iskustvo i u Mostaru smo bili jako lijepo primljeni. Posebno se mogu zahvaliti Lorensu Listi, predsjedniku mostarskog Kluba skakača u vodu. Nikad prije nisam skakao pred toliko ljudi, a ispod te čeka hladna rijeka. Ipak, kad sam došao na most, imao sam osjećaj kao da sam tamo sam, kao da nikoga nema oko mene', prisjeća se.

Osim Makarske, obilaze brojne druge lokacije duž obale. Kažu da Pula ima neka od najatraktivnijih mjesta za skokove, često su i na Hvaru i u Splitu, a skakali su i s Morinjskog mosta kod Šibenika.

Lovre Grljušić, predsjednik udruge Grota, objašnjava po čemu se razlikuju od profesionalnih skakača u vodu. Rođeni Osječanin cijeli život ljetuje u Makarskoj, gdje se zaljubio u litice i na kraju ostao živjeti.

'Mi se ovime bavimo rekreativno i amaterski. Nemamo natjecateljske norme i dajemo slobodu svakom skakaču. Čak smo u mnogočemu suprotni olimpijskom sportu, jer nam je poanta atraktivnost – glasniji ulaz i veći 'splash'. Ali sigurnosna pravila su neupitna', naglašava.

Ove godine organizirali su i prvo međunarodno natjecanje u skokovima u more, koje je na Sv. Petru u Makarskoj privuklo velik broj posjetitelja. Skokove s desetmetarske platforme gledalo se sa stijena i brodica, no iza atraktivnih prizora stajala je detaljna priprema.

Postoji više mitova i pogrešnih interpretacija o ovom sportu. Jedno od pitanja koje im se često postavlja odnosi se na bacanje kamena prije skoka. Grljušić objašnjava da taj potez nema veze s razbijanjem površine mora, kako se često misli.

'Kamen bacamo zbog vizualizacije skoka – da vidiš gdje ulaziš i kojom brzinom', kaže.

Jednako važnim kao i tehničku pripremu smatra poznavanje vlastitih granica, kao i svjesno držanje ega pod kontrolom.

'Bilo je situacija u kojima sam putovao upravo zbog skoka, ali sam na samoj lokaciji odlučio odustati. Ako se ne osjećaš dobro, ne skačeš', kaže.

Slično razmišlja i Luka Stanić Prenkpalaj, student s Hvara koji se ovim sportom bavi tri godine. Kaže da se o odustajanjima rijetko govori, iako su sastavni dio svakog ozbiljnog bavljenja ovim sportom.

'Bilo je dana kad sam bio spreman, ali su uvjeti bili loši. Tad ostaneš na litici', kaže.

Govoreći o skokovima koje najviše voli, Luka izdvaja doc i freestyle dods, stilove koji izgledaju grubo i opasno, ali imaju jasna pravila.

'Poanta je da padaš ravno, kao da ćeš pasti na prsa, i tek u zadnjem trenutku, neposredno prije površine, spojiš ruke i noge te sagneš glavu. Ako tako uđeš u vodu, neće ti biti ništa', opisuje.

Naglašava da takvi skokovi ne izgledaju jednostavno samo zato što jesu, nego zato što iza njih stoji puno pripreme.

'Nije to jednostavno kako izgleda, jer ima puno pripreme prije samog skoka', dodaje.

Upravo u tim odlukama, slažu se svi sugovornici, leži razlika između hrabrosti i neodgovornosti. Skakanje u more nije dokaz snage i nije sadržaj za imitaciju. Snimke koje se dijele online prikazuju tek završni trenutak, dok se ono najvažnije – procjena, samokontrola i odluka da se ponekad ne skoči – ne vidi u kadru.

Kažu da je često najteži korak u ovom sportu ne onaj prema rubu, nego onaj natrag, kad shvatiš da još uvijek nisi spreman.

@dalmatinskiportal Viralni adrenalinski skokovi s litica oduševljavaju publiku, ali nose rizik Dugogodišnji entuzijasti upozoravaju koliko znanja, procjena i samokontrole prethodi svakom pokušaju #skokovi #adrenalin original sound - Dalmatinski portal