VINKO MIHANOVIĆ PIŠE ZA DALMATINSKI PORTAL London puno toga nudi, razočarala me atmosfera na utakmici West Hama, a cijenama sam ostao iznenađen!

Fotogalerija (10)

Čim sletite u britansku metropolu čeka vas nikad jednostavniji ulazak u London. Na liniji za EU građane nigdje nikoga osim putnika i jedne službenice koja po potrebi priskače u pomoć ako imate problema sa skeniranjem putovnice i to je sve. I vrata za ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo su vam širom otvorena. A na ulazu vas dočekuje velika ukrajinska zastava s podrškom građanima Ukrajine. Sa sličnim porukama ćete se susretati na brojnim mjestima diljem Londona, ali i na koncertu Coldplaya.

Postbrexitovski London se nije puno promijenio. Tek po ponekom detalju primijetite 'posljedice' Brexita. Osim što u Britaniju sada možete ući samo s već spomenutom putovnicom, Brexit je uvjetovao i nestanak EU zastave s neizbježnim UK ili GB na registarskim pločicama automobila koju sada imaju samo poneki. Po riječima Britanaca, glavni pokretač britanske gospodarske krize nije Brexit, već Covid i rat u Ukrajini. Zbog toga im cijene posljednjih mjeseci, slično kao i kod nas, lete u nebo u čemu prednjače poskupljenja režija i to posebno struje, vode i plina. Nekoliko '(u)skraćenih' vožnji londonskom podzemnom željeznicom, ali i nekoliko kompletno otkazanih polazaka vlakova, samo su najava burne i neizvjesne (štrajkaške) jeseni koja je pred vratima. No unatoč svemu, London živi punim plućima u što smo se i sami uvjerili.

Prvi veliki događaj bio je koncert Coldplaya, možda i ponajbolje britanske (rock/indie) skupine 21. stoljeća koja se nakon brojnih koncerata širom svijeta vratila kući i na prepunom kultnom Wembleyju održala fantastičan koncert. Bio je to događaj za pamćenje, a za odličnu atmosferu na sjeveru Londona svakako je najzaslužniji frontmen i pjevač benda Chris Martin. 

Sljedeća postaja je bio Novello Theatre na West Endu i glasoviti mjuzikl 'Mamma Mia' koji ovih dana slavi svoju 20. godišnjicu postojanja. Prvih 10 godina predstava je igrana u kazalištu Princ Edward, a posljednjih 10 godina je na repertoaru spomenutog teatra. 

Za razliku od sladunjavog američkog filma, londonska predstava je odlična, zahvaljujući, prije svega, odličnoj režiji te posebno koreografiji i glavnim ženskim ulogama, prevođenim sjajnom Mazz Murray u ulozi majke. Predstava traje nešto više od dva sata, uz pregršt glazbenih brojeva Abbe, svevremenske švedske četvorke. Osim same predstave, pomalo je fascinantna i činjenica da za vrijeme predstave možete u gledalište unijeti hrane i pića koliko god želite, jesti i piti tijekom izvedbe bez obzira na 'zvukovlje' koje time proizvodite. Moje britanske kolege na sceni su očito naviknute na takav način kazališnog suživota. Moram priznati, vrlo neobična situacija. 'Mamma Mia' je završila rijetko viđenim ovacijama na koncu predstave uz tri (izrežirana) glazbena bisa. Nevjerojatan je i podatak da je predstavu do sada odgledalo gotovo 53 milijuna gledatelja. 

Kulturna ponuda upotpunjena je posjetom brojnim londonskim muzejima od kojih su neki bili potpuno besplatni poput British Museuma ili Muzeja znanosti u kojima itekako imate što vidjeti. Svako vrijedi izdvojiti 'The Spirits of London' u muzeju Madame Tussauds, vožnju crnim londonskim taksijem kroz razne vremenske epohe Londona u kojima putujete kroz povijest grada te možete osjetiti duh nekih prošlih, pomalo zaboravljenih vremena. Vrijedni spomena su i brojni ulični zabavljači na Covent Gardenu koji se izmjenjuju jedan za drugim, ali i Camden Town sa svojom životopisnom street art/punk kulturnom scenom.

Kao istinskom ljubitelju nogometa, sljedeća postaja je bila Premier League i utakmica West Ham United - Brighton, na novom London Stadionu na istoku grada koji, kao i Wembley, pruža sav mogući komfor. Nakon navijačkih standarda na koje vas nauči Torcida, tijekom utakmice ostanete poprilično zatečeni i razočarani gotovo kazališnom atmosferom koja je vladala tijekom utakmice iako je na stadionu bilo skoro 60.000 ljudi. Mirnu atmosferu na stadionu su tek povremeno narušavali gostujući navijači.

S obzirom na to da mi je ovo šesti posjet Londonu, ostao sam pomalo iznenađen i cijenama. Britansku metropolu pamtim kao poprilično skup grad, no vremena se mijenjaju. Od mog posljednjeg posjeta 2018. godine, cijene u Londonu smo sustigli, a na brojnim područjima, nažalost, i prestigli. I to osjetno! Gotovo sve ono što 'morate imati' je postalo podosta jeftinije nego u Hrvatskoj, posebno u supermarketima, dok isto vrijedi i iza informatičke proizvode, sportske dućane, cijene u kafićima i pubovima (ako se maknete malo dalje od strogog centra Londona) izjednačene su ili niže nego u nas. Naravno, za zabavu u strogom centru grada, parfeme, stanove i ostale vrste luksuza, morat ćete izdvojiti popriličnu svotu novca. Da, i za stanove koji su u Londona pakleno skupi jednako kao i njihov najam. No, država to rješava povoljnijim 100-godišnjim najmovima te se nakon isteka vremenskog roka ili smrti, stan vraća državi i onda sve ide ispočetka.

Na benzinskim postajama, cijena litre Supera je oko 15 kuna, šestodnevna karta za metro stoji nešto manje od 500 kuna, dok se avio karte, zahvaljujući niskotarifnim aviokompanijama EasyJetu i Wizz Airu, mogu naći dosta povoljno.

London je za nekog možda prevelik, no radi se o vrlo zanimljivom i za život ugodnom gradu koji nudi brojne mogućnosti, a ove godine čak i iznenađujuće vruće ljeto. Nedostaje samo more. London ima i svoje posebnosti: yarde, pinte, stope, vožnju lijevom stranom... ali o njima nekom drugom prilikom.