Dvojezična slikovnica 'Wow, ovo je Hrvatska', autorica Ružice Kandić i Ane Rako, promovirana je u utorak popodne u Prokulturi – Kući jezika i kulture Peristil powered by OTP banka d.d. Riječ je o interaktivnom djelu na hrvatskom i engleskom jeziku, pisanom na edukativan i zanimljiv način koje upoznaje djecu ne samo s bogatom hrvatskom baštinom, već i sa suvremenim znamenitostima naše zemlje, a čelnica Prokulture Nansi Ivanišević je slikovnicu najavila kao 'pravo otkriće'.
- U nekom trenutku sam osvijestila da imamo toliko toga lijepoga u našoj zemlji za ponuditi, što nije prezentirano na dovoljno prisan način, pogotovo mlađoj publici koja bi željela saznati više o Hrvatskoj. Htjela sam spojiti priče i legende koje su generacijama prisutne u našoj zemlji s današnjim lokalitetima - rekla je Ružica Kandić, inače posebno ponosna na pokroviteljstvo Ministarstva turizma koje slikovnicu smatra hrvatskim suvenirom, odnosno proizvodom vrijednim da predstavlja zemlju.
Knjižica 'Wow, ovo je Hrvatska' je namijenjena djeci i roditeljima kako bi kvalitetno proveli vrijeme, učeći zajedno o domovini, a potom je možda i proputovali. U svom prvom izdanju baka svoju unuku pričom vodi kroz mitove i legende Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika, Imotskog, Krke, Pule, Siska, Ogulina i Varaždina.
Urednica slikovnice Anita Benčec Nikolovski, iz izdavačke kuće Alfa, poručila je da bi u kurikulum trebalo ući da svaki učenik treba proputovati Hrvatsku, a o djelu je kazala sljedeće:
- Do cilja smo došli u krivo vrijeme, knjiga je iz tiska izašla tijekom lockdowna, pa se projekt, kao i mnogi drugi, izgubio u tom sumraku. Sama činjenica da smo tri godine kasnije ovdje i da razgovaramo o knjizi, govori o kvaliteti i bezvremenskoj, univerzalnoj vrijednosti ovog izdanja.
Lino Ursić, savjetnik u Upravnom odjelu za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, podršku je dao svojim dolaskom na promociju i ovim riječima:
- Kada sam prolistao slikovnicu, na pamet su mi pala dva veoma važna hrvatska autora koja su djeci približili mitološku pozadinu naše prošlosti. Jedan je moj suotočanin Vladimir Nazor, a druga je Ivana Brlić Mažuranić. Sjetio sam se i priče o Islandu, gdje se školstvo zasniva na nordijskim sagama. Možda bi nam Island mogao biti uzor u toj čitavoj priči gdje se stapamo s prostorom u kojem živimo, očitavamo ga u našim srcima i našoj duši.