ZABORAVLJENI GLUMAC Mirko Kraljev: Sanader i Golovko su bili najbolji intendanti, žao mi je što Bilandžić nije dobio priliku

'Samo tražim mir u svoja četiri zida, dajte da završim svoj put kako treba, mislim da sam to zaslužio.' Ove je riječi izgovorio Mirko Kraljev, glumac u mirovini, branitelj Domovinskog rata koji se nije libio uzeti pušku s 52 godine, pridružiti 4. gardijskoj brigadi i braniti domovinu. Nakon dvije i pol godine bojišta, završio je u bolnici na dvije teške operacije, jedva je preživio. Služenje domovini je nastavio kao kulturni savjetnik ambasadorima u Sarajevu i Skoplju. Iz Sarajeva je smijenjen kada je SDP došao na vlast, da bi četiri godine poslije, 2004. godine, bio imenovan u Skoplje. Upravo je u glavnom gradu Makedonije proglašen omiljenim diplomatom, spojio je srušene mostove između dvije države. 

Danas, na pragu 80 godina, gotovo zaboravljen u svom gradu i državi. Čovjek impresivne biografije, akademski obrazovan Splićanin, samo želi mir u svoja četiri zida, nema (o)siguran krov nad glavom za sebe i voljenu suprugu. 

Mogao bi Mirko Kraljev roman o svom životu napisati, a mi, da bismo dočarali čovjeka otvorenog, s dozom tuge, ali i iskrenosti i ponosa, donosimo priču o životnim isječcima koji su ga obilježili.

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća proglašen je nacionalistom i strpan u zatvor zbog, kako nam je rekao, sukoba s tadašnjim intendantom.

- Nakon 48 sati izvukli su me prijatelji. Sudac koji me poslao u zatvor je išao sa mnom u školu. Bio sam dva dana, ali batine ne zaboravljam - opisao nam je ukratko.

Iz prošlosti smo skočili na sadašnjost. U odnosu na većinu (bivših) kolega na daskama koje život znače u splitskom HNK, vrlo otvoreno komentira izbor novog intendanta Srećka Šestana.

Rekli ste i da je izvršen 'kulturocid', ali za razliku od prethodnih gradonačelnika, danas Gradom upravlja čovjek iz kulture, Andro Krstulović Opara. Jeste li ipak očekivali da će biti promjena?

-  Ne, kratko i jasno. A izbor Šestana jest političko kadroviranje. Nažalost, kao i u svim institucijama, tako se radi i u kulturi. Žao mi je što šansu nije dobio Vicko Bilandžić, njega sam podržavao. Bilandžićevim izborom bi, uvjeren sam, počela renesansa u kazalištu, posebice u Drami gdje je situacija katastrofalna, što je i vidljivo.

Zašto je stanje što se Drame tiče loše?

- Jako nekvalitetne predstave se rade jer je određena grupa ljudi nametnula embargo na bilo koga ili bilo što osim njih. 

Kolika je onda odgovornost Gorana Golovka kao intendanta?

- Golovko je odličan, vrlo obrazovan, pristojan, izuzetno pošten i dobar u odnosu prema radnoj zajednici. Nažalost, zbog 'savjetnika' je morao raditi kompromise, a umjetnost se mora raditi beskompromisno.

Vidite li, u svom tom političkim kadroviranju i odnosima u teatru, neku svijetlu točku, nadu da će biti bolje?

- Vidim je u mladoj generaciji glumaca koju predvodi Goran Marković. Zaista su predivni u svakom pogledu. Hvala Bogu da ih teatar ima, i u lošim predstavama oni su sjajni.

Tko su, po Vama, najbolji intendanti?

- Dr. Ivo Sanader i Goran Golovko! Znam da nije popularno ime Sanadera, ali je uspostavio red i rad u kazalište. 

Vratimo se na povratak u Split. Nakon Skoplja u kojem ste ostavili veliki trag, recimo samo da ste realizirali 36 projekata, organizirali četiri Božićna i Uskršnja koncerta..., vratili ste se u rodni grad.

- Dolazile su u Skoplje najveće zvijezde tog doba, Zorica Kondža, Maja Blagdan, Đani Maršan, Vinko Coce... Da ne spominjem teatarsku razmjenu i koliko smo napravili. Kad sam se vratio u Split, intendant je bio Milan Štrljić. Nikada neću zaboraviti kako mi je bahato kazao da mogu doći, ali da se moram dokazati na sceni. Bilo mi je teško slušati te riječi na taj način, pogotovo jer je, kada je, kako je rekao, bježao iz Beograda 1992. godine, bio zaustavljen na granici. Imao je jugoslavenski pasoš i zvao je mene upomoć. 'Mulko, Štrlja ovdje, neće da me puste!', govorio je usred noći. Garantirao sam za njega, dvoje djece je bilo s njim, i došao je u Hrvatsku. Nakon svega proživljenog, prekinuo sam s njim kontakt.

A mi prekidamo uspomene, za kraj spomenimo i da je Mirko Kraljev vodio bitku i na Upravnom sudu zbog invalidske mirovine. Bila je to još jedna institucija od koje nije dočekao pravdu.

Na kraju ćemo dodati još da je kao vanjski suradnik nastavio suradnju s HNK Split. Od uloga izdvojimo filmske 'Kuda idu divlje svinje', kazališne 'Alkestida', 'Ajant', 'Prosjačka opera', 'Leda', 'Svečana večera u pogrebnom poduzeću', 'Spli'ski akvarel', 'Mala Floramye'.

'Leda' izvedena na Marulićevim danima i 'Ajant' sa Splitskog ljeta su mu posebno na srcu, za njih je i ovjenčan nagradama na najboljeg glumca. 

Nakon svega, traži samo mir u svoja četiri zida, ne treba puno za isprati gorak okus.