Splićani se danima opraštaju od Frane Delića Cipe, ugostitelja i glazbenika, koji je ostavio značajan trag u životu grada. Ana Bavčević, iz udruge Sindrom Down 21, objavila je emotivan status u kojem je opisala što je Cipa napravio za korisnike njezine udruge.
'Kako započeti priču koja traje godinama, priču o čovjeku koji je nesebično davao sebe, iskreno volio našu Udrugu, pomagao i uveseljavao naše članove? Zapravo početak priče je bia kad sam ekipi svojih prijatelja ugostitelja se obratila s idejom da naprave neku humanitarnu večer, akciju, nešto za moju Udrugu, u vidu prikupljanja sredstava za rad Udruge. Nije mi na pamet uopće pala ideja da bi mogla zapravo i uključit svoje Downiće u akciju, radilo se ipak o ugostiteljstvu. Sila sam s našim dragim prijateljem Vasom na piće koji je reka: 'Može Bachy, al nećemo mi samo skupljat novce, Cipa je reka da će oni aktivno sudjelovati, posluživat, kuhat na nizu večera koje bi organizirali tih nekoliko večeri u našim restoranima, zar to nije poanta svega? Da su viđeni!'.
Toliko sam u tom trenutku osjetila ogromnu zahvalnost jer da, to i je poanta svega, da ih se uključi u društvo, da osjete da pripadaju, da pokažu da mogu, samo im se trebala pružit prilika! I Frane im je pružio tu priliku, uz svog dragog prijatelja Vasu i ostatak ekipe splEat koji ni sekundu nisu dvojili u njegovu ideju! Tako se rodila jedna velika priča, prijateljstvo, i ono najvažnije naši Downići su bili jako viđeni u svom gradu! I unijeli toliko ljubavi i veselja u svaku tu večeru jer naravno da se nakon posla mora obavezno i zapivat! Znaju oni koji su bili na tim večerama koja energija je tu prštala! A naši Downići pucali od ponosa.
I dalje su se samo redale akcije, naš Nikola je dvije sezone radio kod njega i Čube u De Bellya, naša Ana Jozić je odradila praksu kod Vase u Corta, i stekli su iskrene prijatelje u svojim kolegama, ljude s velikim slovom LJ... i to i je cilj svega što udruga radi za naše članove i ti dobri LJudi su nam puno pomogli u tome.
Ali evo zadnje, kruna njegove pomoći i ideje, je bila nedavno, za 25 godina proslave postojanja naše Udruge. Sidili smo u dnevnom boravku, brainstormali uz hajnić, on, njegova Eni, naša volonterka Katja i ja... samo je nabaciva ideje, nisan ga mogla ni popratit. Slavlje koje bi zapravo trajalo više dana, od zajedničke ideje Frane i Katje za izložbu na Marmontovoj ulici, velikog humanitarnog koncerta pa sve do naših šarenih čarapica, koje su zapravo njegove. S ponosom ćemo ih nosit i izlagat na našim humanitarnim štandovima gdje god da bili i tako zauvik čuvat uspomenu na njega.
Sigurna sam da je već naša ekipu Bubamarica i da se gore već tulumari uz pismu i ples jer glazba, to je bio on! Mirno spavaj, dragi naš prijatelju, do sljedećeg tuluma.. Volimo te zauvijek i beskrajno smo ti zahvalni za svu ljubav!', napisala je Bavčević.