Zastupnica u Europskom parlamentu i potpredsjednica Kluba zastupnika Europske pučke stranke Željana Zovko predstavila je svoj autorski članak 'Dayton at 30: Constitutional Balance, Geopolitical Competition and Europe’s Security Responsibility', objavljen u znanstveno-političkom časopisu European View Wilfried Martens Centra za europske studije.
U članku Zovko analizira trideset godina provedbe Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, njegove rezultate i nedostatke, promjene u političkoj i sigurnosnoj arhitekturi Europe te ulogu Europske unije u izgradnji dugoročno stabilne i funkcionalne Bosne i Hercegovine. Polazeći od iskustava od 1995. do danas, ističe da su ustavna ravnoteža, legitimno političko predstavljanje i vjerodostojna euroatlantska perspektiva nerazdvojivo povezani ne samo s europskom budućnošću Bosne i Hercegovine nego i sa sigurnošću Europe.
Polazi od činjenice da je Dayton ostvario svoju temeljnu povijesnu zadaću: zaustavio je rat, očuvao suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine te uspostavio ustavni okvir koji je omogućio mir. Međutim, tri desetljeća poslije ključno pitanje više nije je li Dayton zaustavio rat, nego je li u potpunosti ostvareno njegovo temeljno obećanje – jednakopravnost i legitimno predstavljanje triju konstitutivnih naroda.
'Dayton je donio mir, ali mir se ne može održavati bez povjerenja. A povjerenja nema bez ustavne ravnoteže, jednakopravnosti i legitimnog političkog predstavljanja triju konstitutivnih naroda.'
Zovko u članku ističe da Bosna i Hercegovina Daytonom nije zamišljena kao unitarna i centralizirana država, nego kao država čija se stabilnost temelji na ravnoteži i podjeli vlasti između Bošnjaka, Hrvata i Srba. Konstitutivnost naroda pritom nije politička interpretacija niti privremeno rješenje proizašlo iz završetka rata, nego strukturno načelo ustavnog poretka kojim se osigurava da se nijedan od triju naroda ne može naći u položaju političke dominacije drugoga.
Upravo zato kao jedno od najvažnijih neriješenih pitanja današnje Bosne i Hercegovine izdvaja legitimno političko predstavljanje. Kada jedan konstitutivni narod nema mogućnost učinkovito izabrati vlastite legitimne predstavnike, narušava se povjerenje na kojem počiva cjelokupni sustav podjele vlasti. To je posebno izraženo u slučaju Hrvata, najmalobrojnijeg od triju konstitutivnih naroda, čija demografska pozicija dodatno povećava njihovu političku ranjivost.
U članku se posebno analizira višestruko preglasavanje hrvatskih birača pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH, pri čemu Zovko upozorava da dugotrajno isključivanje jednog konstitutivnog naroda iz stvarnog političkog odlučivanja ne slabi samo njegov položaj, nego povjerenje u zajedničke institucije i funkcionalnost države u cjelini.
Stoga reformu Izbornog zakona postavlja kao jedan od ključnih preduvjeta za obnovu ustavne ravnoteže i povjerenja među trima konstitutivnim narodima. Reforma treba osigurati da svaki od njih može legitimno birati svoje političke predstavnike, uz istodobno očuvanje prava svih građana Bosne i Hercegovine.
'Legitimno predstavljanje nije pitanje privilegija jednog naroda. Ono je pitanje jednakopravnosti i povjerenja, a upravo su jednakopravnost i povjerenje preduvjeti funkcionalne Bosne i Hercegovine. Bez njih nema ni stabilnih institucija ni stvarnog napretka prema Europskoj uniji.'
Zovko pritom upozorava na dva suprotstavljena politička koncepta koja ugrožavaju daytonsku ravnotežu – separatizam i unitarizam. Dok separatističke politike dovode u pitanje teritorijalni integritet države, unitaristički i majoritarni koncepti nastoje centralizirati političku moć i time potkopavaju načelo jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Federalizam, shvaćen kao kombinacija zajedničkog upravljanja i samouprave, u članku se ističe kao srednji put koji omogućuje zaštitu različitosti uz očuvanje jedinstva Bosne i Hercegovine.
Hrvatska – od stvaranja uvjeta za mir do europske odgovornosti
Poseban dio članka Zovko posvećuje ulozi Republike Hrvatske prije, tijekom i nakon postizanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, stavljajući je u širi povijesni i europski sigurnosni kontekst.
Analizirajući vojno-političke okolnosti koje su prethodile Daytonu, Zovko podsjeća na Splitsku deklaraciju iz srpnja 1995. te na hrvatske vojne operacije koje su promijenile odnos snaga na terenu. Posebno ističe da je operacijom Oluja, uz oslobađanje okupiranog hrvatskog teritorija, prekinuta opsada Bihaća, gdje je oko 300.000 civila bilo izloženo neposrednoj opasnosti ponavljanja scenarija iz Srebrenice. Promjena odnosa snaga tijekom 1995. potom je stvorila uvjete za pregovore i postizanje Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma.
Zovko stoga naglašava jedinstvenu dvostruku poziciju Hrvatske – kao potpisnice Daytonskog sporazuma i kao članice Europske unije na njezinoj jugoistočnoj granici. Stabilnost Bosne i Hercegovine u tom smislu nije samo bilateralno ili regionalno pitanje, nego pitanje sigurnosti vanjske granice EU-a i šire europske vanjske i sigurnosne politike.
Od 'daytonske' prema 'briselskoj fazi'
U širem europskom kontekstu Zovko upozorava da neriješena ustavna pitanja u Bosni i Hercegovini više nije moguće promatrati isključivo kao unutarnjopolitičke sporove. Ruska agresija na Ukrajinu, jačanje hibridnih prijetnji i geopolitičko nadmetanje na zapadnom Balkanu pokazali su koliko institucionalne slabosti mogu otvoriti prostor vanjskim akterima.
Zbog toga Europska unija, smatra Zovko, mora snažnije povezati politiku proširenja s preventivnom diplomacijom i pomoći Bosni i Hercegovini da prijeđe iz 'daytonske faze', usmjerene na postkonfliktnu stabilizaciju, u 'briselsku fazu', utemeljenu na europskoj integraciji, funkcionalnom upravljanju i legitimnom političkom predstavljanju.
Pritom europske integracije ne smiju značiti napuštanje temeljnih načela Daytona. Naprotiv, europski put treba omogućiti njihovo puno ostvarenje kroz funkcionalnije institucije, obnovu međusobnog povjerenja i ravnopravnost triju konstitutivnih naroda. Izborna reforma koja će osigurati legitimno predstavljanje zato predstavlja važan preduvjet za stabilizaciju političkih odnosa, ubrzanje reformskih procesa i napredak Bosne i Hercegovine prema članstvu u Europskoj uniji.
'Bez legitimnog predstavljanja slabi povjerenje. Bez ustavne ravnoteže produbljuje se polarizacija. Bez institucionalne koherentnosti vanjski geopolitički akteri dobivaju prostor za djelovanje. Bez unutarnje sigurnosti Bosna i Hercegovina nema europsku budućnost, a bez stabilne Bosne i Hercegovine ni Europa ne može biti sigurna.'
Zovko zaključuje da trideset godina nakon Daytona očuvanje ustavne ravnoteže Bosne i Hercegovine više nije samo pitanje provedbe jednog mirovnog sporazuma. Ono je pitanje vjerodostojnosti europske politike proširenja i strateški sigurnosni interes Europske unije. Stabilna, funkcionalna i europska Bosna i Hercegovina može se graditi jedino na povjerenju, a ono zahtijeva puno poštovanje jednakopravnosti i legitimnog političkog predstavljanja svih triju konstitutivnih naroda.
Autorski članak objavljen je u European Viewu, otvorenom znanstveno-političkom časopisu Wilfried Martens Centra za europske studije, službenog think-tanka Europske pučke stranke. Časopis predstavlja platformu koja povezuje akademsku zajednicu, stručnjake, političare i donositelje odluka te doprinosi raspravi o ključnim pitanjima europske i međunarodne politike. Njegova posebnost upravo je povezivanje znanstvene analize i akademske ekspertize s iskustvom visokih političkih dužnosnika i donositelja odluka.
