Vjekoslav Hrabar sumira učinjeno u četiri godine: Uspjeli smo spasiti klub, a novi NO treba stvoriti veliki Hajduk

Hajduk je dioničko društvo koje prema statutu ima dualistički model korporativnog upravljanja, gdje NO ima funkciju kontrole, praćenja poslovanja društva, te strateškog djelovanja, kao i savjetodavne pomoći upravi u ostvarivanju dogovorene nogometne i poslovne vizije, dok uprava ima funkciju vođenja, upravljanja te funkciju poslovanja. Za razliku od monoističkog ili mješovitog upravljanja, gdje Nadzorni ili Upravni odbor u vidu izvršnih direktora ima i jednu i drugu ulogu. Osobno sam se pokušao držati isključivo nadzora poslovanja uprave.

Međutim, zbog specifične situacije u kojoj se klub našao zbog jako loše financijske situacije, te nakon svih turbulencija i promjena u upravi, pa sve do trenutka gdje je samo gospodin Marin Brbić bio u Upravi kluba, dio kolega je zbog pomoći gospodinu Brbiću dijelom ulazio u sferu poslovanja koji nije dio i zadatak NO-a, ali po prirodi stvari to je jednostavno bilo neizbježno.

Osobno, također smatram da hitno treba promijeniti statut po kojemu uprava za sve ugovore koji vrijede više od određenog vremenskog perioda i iznosa većeg od 500.000 kuna mora dobiti suglasnost NO-a jer tim ograničenjem jednostavno u određenom trenutku blokirate rad Uprave i ponekad donošenja hitne krucijalne odluke dok se NO ne usuglasi s određenom odlukom.

Na koji način to promijeniti je stvar svih dioničara, ali ako imate poštenu, odgovornu upravu, onda im se sigurno može dati povjerenje za veće ovlasti, ali naravno s obavezom da pod punom odgovornošću i posljedicama odgovaraju za svoje postupke.

Također mislim da obavezno Uprava uz predsjednika kluba mora imati, ako ne dva, onda barem još jednog člana Uprave jer je to poznato u žargonu poslovnog svijeta kao 'four eyes', što znači da ipak kada svoj potpis stave dvije ili tri osobe to ima svoju težinu odgovornosti. Tim potezom se svakako ubrzavaju pregovori za buduće transfere kao i za sve ostale odluke.

U nastavku evo i odgovora na pitanje što se napravilo… Kolega Nikola Koceić Bilan je već objasnio puno toga, tako da se ne bih ponavljao, ali sjetimo se svi našeg dolaska kao članova Nadzornog odbora i financijske situacije te negativne, možemo reći, histerije koja je vladala. Klub je bio uništen, kako financijski, tako organizacijski, kadrovski i igrački.

Zamislite kada svaki drugi dan iskoči neka nova 'nebuloza', novi nepoznati trošak, tužbe, neisplaćene plaće, jedna depresivna atmosfera… Tko u takvoj situaciji može imati fokus na nogometni segment?

Svi su govorili samo: 'Spasite klub od stečaja, rezultat nije imperativ', ali ta rečenica se, kako možemo vidjeti, vrlo brzo zaboravila. Provlači se teza kroz medije da se klub ne može voditi kao tvrtka, dijelom se slažem, ali isto tako ne možemo zanemariti da se osim nogometnog dijela sve ostalo jednostavno organizacijski mora voditi kao tvrtka. Zar klubovi nemaju odjel financija, marketinga, PR službe, ljudske resurse, IT, itd...?

Nogometni klub mora biti posložen kao svaka moderna tvrtka koja se bavi bilo kakvom djelatnošću s razlikom da je u ovom slučaju 'proizvodnja' na zelenom travnjaku!

Financijski, klub ostavljamo sigurno puno boljim nego što je bio i daleko od stečaja. Za godinu dana klub sigurno može biti samoodrživ i može se početi graditi ozbiljan igrački kadar.

Svi se slažemo da smo u nogometnom segmentu 'lutali', ali mi smo radili, pokušavali donositi najbolje i ispravne odluke i sve kolege su imale dobre namjere. Jesmo li se slagali u svim odlukama o igračima? Pa naravno da nismo, niti blizu.

Evo, mogu reći da sam bio jedan od zagovornika da moramo imati jasnu strategiju igračkog kadra, obzirom da smo bili svjesni da novca nema, da od nas 'nogometna struka', kako to volimo zvati, dobije našu viziju i da oni odluče koji su to igrači. I mogu reći da sam jedini htio preuzeti rizik i odgovornost da igramo s 20 mladih, isključivo naših 'golobradih klinaca', koji će biti 'lavovi' pa i da budemo na 7. mjestu (iako sam siguran da se to ne bi dogodilo), ali da nakon tri godine imamo te iste klince koji bi stasali u ozbiljne igrače i nositelje igre.

Za ovu odluku tražio sam da jasno i glasno iskomuniciramo navijačima i javnosti da je to naš put i da se ne očekuje da ćemo bilo što napraviti u sljedeće tri godine što se tiče plasmana, ali gradit ćemo momčad. Većina to nije prihvatila kao dobru strategiju, niti kolege u NO-u niti Uprava, niti struka, treneri, jer Hajduk je klub koji mora igrački biti pri vrhu prema razmišljanju većine, tako da je dogovoren model koji javnost dobro zna i kojem smo svi trenutno svjedoci.

Moram priznati da je NO djelovao odgovorno i da smo, bez obzira na puno nesuglasica, ipak zajednički na kraju imali kompromisno rješenje, jer zamislite situaciju kada je klub pred stečajem, da imate NO koji se ne može usuglasiti oko glavne odluke! To bi bilo već davno porazno za klub.

Ali, moram napomenuti još jednu bitnu činjenicu. Puno se priča o velikoj ljubavi prema klubu, ali što smo se mi sve naslušali od Uprave, kakve su imali razgovore s roditeljima, igračima… Naravno, čast pojedincima i igračima i roditeljima, ali na žalost ima puno njih koji su pokušavali riješiti svoju egzistenciju, što je u jednu ruku normalno i razumljivo, no postoje ljudski kodeksi ponašanja i granica razuma.

Osuđivali su nas kako smo prodali nekoga za mali novac! Pa gospodin Brbić je ponekad bio u bezizlaznoj situaciji i jedino rješenje je bilo ili nula kuna ili uloviti bilo što od novca. Dok gospodin Brbić nije posložio sve ugovore bili smo u stalnom problemu. Svi su trebali biti na vrijeme obnovljeni, ispravno napisani itd. I onda pričamo kako se klub ne može voditi kao tvrtka!? Pa naravno da može i mora većim dijelom jer smo bili svjedoci organizacijskog raspada sustava.

Zamislite da imate milijunski ugovor s tvrtkom oko nekih isporuka i onda vam taj ugovor izlazi za mjesec dana, a nitko se ne brine o tome! Oprostite, ali u klubu je bilo svakakvih gluposti za koje nismo vjerovali da su uopće moguće, brojnih neodgovornosti, nedopustivih propusta, neozbiljnosti i da dalje ne nabrajam…

Želim naglasiti još jednu činjenicu koja se izuzetno malo potencirala i kolega Nikola je to lijepo obrazložio. Po statutu naša naknada je trebala biti 5000 kn bruto/mjesečno. Za nas 7 članova, izabranih od Našeg Hajduka, je to za 4 godine iznos od 1,6 milijuna kuna, kojih smo se odrekli u korist kluba, a nismo morali. Ako izuzmemo da su gospodin Paladino i gospodin Luketin vrlo brzo odustali iz objektivnih i moralnih razloga (što nas je, moram priznati, dosta 'osakatilo', gledajući njihov personality) opet ostane nas 5, što daje iznos naknade od 1,2 mil. kuna!

E, morate priznati da je to ipak značajan iznos koji je 'poklonjen' klubu. Realno, u ove četiri godine smo imali samo osobni trošak, ali vjerujte to nam nije niti malo smetalo jer smo došli otvorena srca i sa željom da pomognemo da klub preživi.

Prozivaju nas da smo dobili medijski prostor kao neki anonimci. Pa normalno da smo većina bili anonimci, a što smo trebali biti? Pop zvijezde, klauni ili ne znam što, da nas svi poznaju prije nego smo došli u klub?

A taj medijski prostor, što mi je osobno donio? Da svaki mjesec imam pozive da nešto sponzoriram, pozive u ponoć doma na kućni telefon da pomognem jadnim ljudima, majkama koji nemaju niti za kruh, misleći da smo mi ti koji rješavamo sve probleme. Čovjek se nažalost mora nositi i s tim, ali sigurno taj medijski prostor nije pomogao meni osobno, niti mi je pomogao da sklopim bitan poslovni dogovor, uglavnom samo tužne probleme.

Ipak, najveći pritisak bio je glede struke u klubu, i dosta je osoba prošlo na tom području u ove četiri godine. Jedan od razloga je što, na žalost, imate većinu trenera koji imaju jaki ego i ne priznaju instituciju predsjednika kluba, niti sportskog direktora pa kakvi god ti ljudi izgledali u njihovim očima po stručnosti.

E pa gospodo, morate se naučiti da vas dovodi Uprava u klub i onda se bar ljudski upristojite i shvatite da su vam oni nadređeni i da upravljaju klubom. Dosta nas ‘stručnjaci’ prozivaju po medijima, ali se pitam što su ti isti napravili u svojim trenerskim ili nekim sličnim funkcijama. Naravno, čast rijetkim pojedincima…

Koja je su to gospoda tražena po Europi? Koju su napravili karijeru? Kažu, ovi su zalutali u nogomet, a ja odgovaram da mi nismo zalutali već lutamo po Hrvatskoj i tražimo tko to može biti dobar trener i dobar sportski director. Ali, naravno da ne ponavljamo u krug uvijek isto i uvijek par imena. U ove četiri godine osobno nisam ni za koga mogao reći 'to je to'. Nisam vidio osobu koja ima sve - od pedagoškog znanja, psihologije, sportskog i kondicionog segmenta, osobnosti, poštivanja igrača, Uprave, poštivanja kolega, da su elokventni, suvislog obrazloženja strategije što se želi...

Nešto u čemu se nikako nisam slagao je bilo izbjegavanje odgovornosti i ja sam tu rezolutan u mojim stavovima. Ako sportska struka dovodi igrače, pa i bez odštete, i ako promaši 70% dovedenih igrača, onda netko mora biti odgovoran za to. Tu sam bio ljut i tražio sam odgovornost koja je izostala. Pa nisam ja dovodio igrače niti NO, mi smo se samo složili ili ne oko financijskog dijela. Ali, ako imamo toliko krivih poteza, onda je kriva Uprava, sportski direktor, trener, svi jednako jer je to hijerarhija organizacije. Tražio sam točno opis za svakog dovedenog igrača. Zašto taj igrač? Tko je odlučio? Tražio sam da bude komisija na čelu sa sportskim direktorom koja bi odlučila zašto je dobar taj igrač i to u pisanom obliku i na kraju sezone da se napravi analiza, ali to nismo nikad napravili. Evo, to zamjeram kolegama, to mislim da smo propustili...

Stalno se provlačilo i pitanje 'privatni kapital ili narodni Hajduk'. Mislim da može biti i jedan i drugi model, ali opet sve ovisi o ljudima koji vode klub. Zašto ne bi bio narodni Hajduk? Ali u tom slučaju moraju u gradu biti političari koji će raditi iskreno za dobrobit kluba bez da gledaju na interes i drugo, moraju u klub dolaziti ljudi koji će imati isključivo dobre namjere.

Zašto Hajduk ne bi poslovao pozitivno, zarađivao profit, pa da od toga imaju korist i Grad, dioničari, te građani Splita? Zar sve mora biti prodano i u privatnim rukama? Osobno radim na nemilosrdnom tržištu, gdje vlada pravilo kapitala, ali u ovom slučaju relacija klub - Grad Split može biti win/win situacija za sve dionike, samo je pitanje postoje li dugoročno ljudi koji će to dobronamjerno realizirati. Iskreno, to je ono u što ja sumnjam da je moguće, jer ljudi su u svemu problem. Kod privatnog kapitala sitni interesi ‘uhljeba’ ne mogu dugo trajati…

Marin Brbić je puno napravio za klub. Došao je neiskusan u nogometne vode, ali vrlo brzo je pohvatao konce. Je li napravio pojedine greške? Pa naravno da ih je napravio… Mislite da ja ne griješim kao predsjednik Uprave kompanije koju vodim? Naravno da svi negdje pogriješe, samo što je za razliku od mene gospodin Brbić uvijek izložen sudu javnosti, što je velika razlika. Mislim da je bio bitna karika, možda i najbitnija za usmjeravanje kluba u pravom smjeru, teško je naći osobu koja bi mogla odmah preuzeti tu funkciju. Ne želim sugerirati, ali budući saziv NO-a treba dobro razmisliti i zadržati gospodina Brbića.

Iskreno, zbližio sam se s kolegama iz sadašnjeg NO-a, koji su istinski srcem sa mnom krenuli u ovu, izgledalo je na početku, nemoguću avanturu spašavanja kluba, ali smo na kraju ipak uspjeli. Svatko od njih ima svoju određenu osobnost i mi smo to uspjeli ujediniti u jednu kompaktnu cjelinu. Da se u svim segmentima našeg društva izdignu ljudi kao što je većina članova ovog saziva NO-a, vjerujte da bi naša domovina bila puno bolja u svim sferama.

Na žalost, većina dobronamjernih ljudi ne želi ući u tu borbu jer smo i mi bili na udaru zločestih i nekorektnih ljudi i osjeti se u članku kolege Koceića Bilana razočaranje, a znam s koliko je volje i entuzijazma ušao u NO. On to neće priznati, ali odlazi pomalo razočaran i u potpunosti ga razumijem.

Ne tražimo neku empatiju jer smo sami izabrali i odlučili ući u sve ovo, ali znam da kolege traže bar malo razumijevanja koje, na žalost, nisu dobili od dijela javnosti. Njima osobno je puno teže jer žive u Splitu i svaki dan se nose s pritiskom javnosti, ali priznajem da smo i sami krivi jer nismo možda iskomunicirali naše stavove na pravi način prema javnosti.

Pa i po pitanju HNS-a. Svima je jasno da su nas 'tukli' sa svih strana, da se stvorila jedna kasta koja nas je sve na neki način razjedinila u nogometu, ali i općenito u društvu. Žalosno je da Hajduk i Dinamo nisu predvodnici boljitka nogometa, da navijači u ovoj napaćenoj domovini budu zajedno, da navijaju jedni pored drugih.

Narod je dozvolio da se 'baci kost', da je glođemo dok oni slažu svoje iskrivljene konstrukcije nogometa u Hrvatskoj. Ali ono što mi sigurno znamo je da su oni svi kao i mi prolazni, a da Hajduk i ostali klubovi, kao i nogomet, ostaje, te da će sigurno, ako nastave dolaziti ljudi kao mi, jednoga dana sigurno biti puno bolje i da će dolaziti časni ljudi koji neće biti poltroni za svoje sitne osobne interese.

HNS bi trebao biti organizacija koja će imati istinsku kvalitetnu trenersku nogometnu školu, koja će educirati nove mlade buduće trenere jer stručnjaci koji su i vrijedili su na žalost došli u godine, koja će zajedničkim javno-privatnim partnerstvom uložiti u infrastrukturu svih klubova da imaju nove komforne stadione i da dalje ne nabrajam... Ali, nema potrebe o ovoj temi trošiti vrijeme, sve je već rečeno i znano.

Sljedeća tema su novinari… Kako sam i napomenuo, prozivali su nas s raznih strana, neki dobronamjerno, neki zlobno. Osobno sam prihvatio da smo javno izloženi i da moramo prihvatiti kritiku, ne možemo očekivati da će nas svi hvaliti, što je i logično. Ali, ono u što sam razočaran je da se pišu neistine i neprovjerene insinuacije. Navest ću i posljednji primjer Zdravka Reića (u daljnjem tekstu prijatelj Rejo), koji mi je u zadnje četiri godine postao prijatelj i osobno ga cijenim jer smatram da je hodajuća enciklopedija Hajduka.

Napisao je čistu neistinu da će se vidjeti kakvi će ‘kosturi iz ormara’ ispadati poslije nas i da se putovalo na račun kluba!

E, dragi Rejo, osobno nisam putovao niti na jedno putovanje, neke kolege su išle, ali samo zato što je red da se neki ljudi pojave zajedno s gospodinom Brbićem jer to očekuju neki europski klubovi. Žalosno je da se pojavi samo predsjednik i uglavnom je to bio čarter, tako da je sasvim svejedno putuje li 30 ili 45 ljudi.

Nisam ručao niti jedan put u klupskom restoranu, vodio sam puno poslovnih partnera na utakmice i u A i B ložu i sve karte sam uredno platio po punoj cijeni (čak i ulaznice koje sam kupio da bih oko stadiona poklonio ljudima slabijeg imovinskog stanja). Nikada nisam uzeo za bilo koga niti jednu kartu besplatno (što ljudi u klubu koji su zaduženi za to dobro znaju, ali ako treba mogu objaviti i račune). Dvije godine sam sa svojim poslovnim partnerima sponzorirao voljeni klub, pomagao gospodinu Brbiću oko nekih sponzora, da ne zaboravim sponzorirao koliko sam mogao tvoju emisiju, koja je meni osobno draga…

E sad, prijatelju Rejo, zamisli kakvih će kostura biti iza nas, a i zamisli koliko smo se mogli naputovati svi zajedno moje kolege iz NO-a i ja za 1,2 milijuna kuna naše naknade koje smo se odrekli?

Evo, ja sam napravio za kolege mali demanti, ali mi ćemo i dalje biti prijatelji i žestiti se jedan na drugoga jer i sami znamo da se ne ljutimo jedan na drugog i da te ja poštujem kao mog pokojnog oca.

Za kraj, neka se javi što više dobronamjernih ljudi za novi NO, neka rade otvorena srca i savjesno. Neka ne misle da će biti jednostavno i ne bih se složio da trebaju biti ljudi samo iz Splita, kako je napomenuo kolega Nikola, jer novi NO će biti točno ono što sam napisao na početku, tijelo koje nadzire rad Uprave (jer će im to biti sada puno jednostavnije) i trebaju biti što kvalitetniji ljudi iz cijele Hrvatske koji vole klub.

Neka članovi koji će birati dobro razmisle, neka ne nasjedaju na razne članke koji će se pojavljivati o pojedincima, trebaju dobro odlučiti jer mislim da će novi NO biti čak bitniji za stvaranje ponovno velikog Hajduka nego što je bila naša uloga u spašavanju posrnulih financija. Ja se nemam namjeru prijaviti za novi NO, zahvaljujem se javno svim sadašnjim članovima NO-a, bila mi je osobita čast upoznati vas i raditi s vama.