INTERVJU Ivan Šimunović: Ne može se uspjeti ako se radi pet dana u tjednu, a ne razumijem kako su neki u Hrvatskoj postali milijunaši preko noći

Fotogalerija (43)

Ivan Šimunović jedan je od najbogatijih Dalmatinaca, poslovno carstvo izgradio je u Novom Zelandu, a onda se 1999. godine vratio na svoj Brač. Na drugom kraju svijeta momak iz Dračevica razvio je moćnu ribarsku flotu, dok se u Hrvatskoj odlučio baviti turizmom; vlasnik je supetarskog hotelskog naselja Velaris, a blizu Miraca je nedavno otvorio Garden & Grill, jedinstveno mjesto u osami maslinika s kojeg puca pogled na Split. Danas 83-godišnji šjor Ivan mogao bi vjerojatno do jutra govoriti o svom životnom i poslovnom putu, mogao bi se i bestseler napisati o tome kako je od radnika u ribarnici daleko od rodnog kraja došao do toga da se cijeli Japan 'tuče' za novozelandske škampe koje je 'otkrio', ali on na to samo odmahuje rukom. Kaže da je o tome već dovoljno rečeno. U razgovoru s njim smo dobili dojam da se radi o čovjeku od djela, a manje riječi. Otvorili smo razgovor usporedbom njegove prijašnje industrije i trenutačne.

- U turizmu je puno teže nego u ribarstvu, veća je konkurencija, ali treba biti uporan.

Jedanput ste izjavili da u Hrvatskoj ljudi nisu poduzetni, sve treba čekati dosta vremena.

- Nažalost, to je istina.

Koja je glavna razlika poslovanja u Novom Zelandu i Hrvatskoj?

- Dugo razdoblje pod komunizmom je utjecalo na narod, treba dočekati novi naraštaj koji će pokrenuti novi način razmišljanja i života.

Predsjednik Franjo Tuđman Vas je cijenio, dokazao je to i dodjeljujući Vam državna odličja.

- Dosta sam komunicirao s njim, bio je kod mene u Novom Zelandu, a svake godine me zvao u Zagreb. U to vrijeme sam mogao kod svakog ministra doći, svugdje sam imao otvorena vrata. Dosta sam pomagao u Domovinskom ratu, zato sam bio dobar s predsjednikom, kao i sa Šarinićem, Šuškom...

Jeste li ikada išta od njih tražili?

- Nisam ništa, uvijek sam bio toliko zaposlen da nisam ni mislio što bi mi oni mogli omogućiti.

Je li vas predsjednik nagovarao da druge iseljenike pozovete u Hrvatsku?

- O tome smo puno puta razgovarali, ali neki su se opekli, razočarali... On je dobro govorio, ali to se nije realiziralo na pravi način, sistem vjerojatno nije bio dobar. Ja sam, recimo, izgubio puno novca ovdje, na milijune i milijune, ali sam bio uporan. To je bio dišpet.

Jeste li zažalili što ste se vratili?

- Ne, ovo je moj kraj u kojem sam se rodio, čovjek se uvijek želi vratiti ako može. Ja sam imao tu financijsku mogućnost. Nadam se da će se moj unuk nastaviti biznis na Braču.

Vi ste došli u mirovinu...

- Što je to mirovina? Uvijek radim. Ne treba mi penzija, niti je tražim. Nađite mi drugog čovjeka koji s 83 godine radi i ima 100-200 radnika. Komuniciram s kuharima, piturima, vrtlarima, cijeli sistem znam...

Je li Hrvatska teška za biznis?

- Nigdje nije lako, možda je ovdje malo teže. Ako ste oprezni, radite pravilno i pošteno... Ma, reći ću ovako: nemojte nikada u usta staviti veći komad mesa nego što možete progutati, inače se možete udaviti. Treba biti oprezan i teško raditi, ne pet dana u tjednu po osam sati, nego znatno više. Da je lako imati biznis, svatko bi ga imao.

Još koji savjet?

- Ne možete u biznisu odmah biti u vrhu, treba biti uporan.

Devedesetih su neki odmah postali biznismeni s velikim novcem.

- Nemam komentar, to pitajte njih. Ne znam kako čovjek preko noći može postati milijunaš. Ja sam cijeli život, a ponavljam da su mi 83 godine, radio sedam dana u tjednu. Volim raditi, ali tako sam stekao nešto. Dugo mi je godina trebalo da dođem na nivo na kojem sam danas.

Često se moglo čuti da su iseljenici razočarani, prevareni...

- Znate što, teško je reći da su naši Hrvati prevareni. Ako vas netko treba danas, pomozi mu, iako će se sutra to brzo zaboraviti. Ne bih rekao da je taj 'zaborav' učinjen zlonamjerno. I sada u Hrvatskoj dosta ljudi kaže: 'Pomozi, vratit ću ti', iako ne znaju kako će vratiti.

Tuđman me nagovarao da kupim neke firme

Je li vas Tuđman nagovarao da sudjelujete u privatizaciji nekih firmi?

- Je, mogao sam bolje proći, ali sam želio Brač, zbog ljubavi prema svom narodu, svom selu. Došao sam pomoći ljudima, meni nije trebalo. Na Braču sam kupio tri firme koje su išle u bankrot, 400 ljudi je tu radilo.

Sjećate li se koje vam je druge tvrtke spominjao?

- To je bilo davno, ne bih želio pogrešno reći, ali sam siguran da mi je predsjednik Tuđman želio dobro.

Želite li nešto reći o ribarstvu u Dalmaciji?

- Ne bi se smjelo koćariti između otoka, nego samo na udicu. Na području mrjestilišta se također treba uvesti zabrana ribarenja.

Vidim da proizvodite hranu, dakle kod vas se ne očituje jedan od problema našeg turizma - preveliki plasman strane robe u našim hotelima.

- Imamo svoje vrtove, svaku godinu uberemo 35 tona povrća, a proizvedemo i dosta voća. Imamo više povrća nego što nam treba. Evo, sada, krajem 11. mjeseca, možemo ubrati 100-200 kila pomidora.

Jeftinije bi vam bilo da kupujete iz supermarketa.

- Vjerojatno bi, ali moramo stvoriti posao za naše radnike i izvan turističke sezone. Za Velaris ljeti radi 120 ljudi, a zimi oko 45, a da ih zaposlimo imamo dosta toga: 4500 stabala maslina, ovce, parkove... Moram samo reći da nas ubija cijene vode za zalijevanje, trebala bi postojati neka olakšica.

Što mislite o golfskim terenima?

- Od golfa nema ništa, ja ih imam u Novom Zelandu. Jedino ako su baš dobri, pa da su oko njih hoteli, ali ja sam stručnjak za ribolovstvo, a ne za turizam. Mislim da u Dalmaciji treba razvijati zdravstveni turizam.

Dakle, treba uložiti u bolnicu na Braču.

- Da.

To je Vaša buduća investicija?

- Ne, ja sam prestar, to će napraviti netko poslije mene.

Žičara do Vidove gore nema smisla

Brač je dobar za investiranje?

- Ima potencijal, blizu je kopna, priroda je dobra, dalo bi se raditi...

Brački aerodrom?

- Specifičan je. Brač nije dovoljno velik za svoj aerodrom, trebalo bi ovdje živjeti 45-50 tisuća ljudi, ne može na ovaj broj funkcionirati.

Spominjala se gradnja podmorskih tunela kojim bi se povezalo kopno s otocima.

- To bi bilo dobro, ali ne znam kakva je to investicija.

Što mislite o žičari od Bola do Vidove gore?

- Ništa. To je glupost, premalo nam traje sezona da bi to bilo isplativo. To je dobro za Dubrovnik, mislim da nema ni u Makarskoj dovoljno ljudi da bi ta investicija zaživjela.

Prepoznali ste priliku sa škampima i iskoristili je...

- Rugali su mi se!

Želio sam Vas pitati vidite li neke prilike u Dalmaciji koje drugi ne vide?

- Ima prilika, ali ne možete preko noći nešto napraviti. Ponavljam, morate biti uporni i voljeti raditi.

Ministar Lovro Kuščević je s Brača.

- Znamo se odavno, žena mu je iz moga sela.

Kakav je?

- Dobar, uporan, stvorit će nešto.

Arsen Bauk je također Bračanin.

- Bio je dobar u onome što je radio, znam mu bolje oca, kupujem kamen od njega. Malo vam ja ljudi znam, imam svoj posao i narod koji radi...

Pretpostavljam da Vas ljudi često pitaju da im pomognete.

- Da, svaki dan. Najvažnije je narodu osigurati posao. Radnici me poštuju, pokorim ih kada nešto ne valja. Oni koji su ljeti radili sada beru masline...

Jesu li Bračani škrti?

- Jesu, ha, ha. Govori se da jesu...

Redikulozan potez Vlade

U Hrvatskoj se neki poduzetnici razmeću luksuznim automobilima dok im radnici jedva plaćaju račune.

- Broj jedan mi je da radnik ima plaću na vrijeme, to mi je prioritet, a ako mi što ostane onda uložim. Napravim nove dvije sobe, profit koristim za nadogradnju, za novi posao. Uložili smo, primjerice, u nautički centar, jer jedan kapetan na doškolovavanju vrijedi kao četiri gosta zato što dođe s obitelji.

Kako komentirate podizanje stope PDV-a ugostiteljima?

- Mislim da to nije dobro, dignuti stopu s 13 na 25 posto je redikulozno, trebali su odrediti neku srednju vrijednost, zlatnu sredinu. Volio bih da zakon bude stroži za one koji ne plaćaju poreze i rade na crno. Nije fer da neki plaćaju, a neki ne. Još uvijek ljudi radije nekome plate tri tisuće kuna nego porez.

Je li netko od Vas tražio 'plavu kuvertu'?

- Ne sjećam se da se to ikada dogodilo. Mali smo svijet i zna se da ne radim na taj način.

Nije o Vama napisana knjiga, a mogli biste svašta reći...

- Par puta su me zvali s tom idejom, ali nemam vremena. Evo, sad dok s vama razgovaram, ja mislim na nešto drugo...