Jedinstveni čovjek, jedinstveni ispraćaj: Ivan Radilović nije želio tugu na svom sprovodu...
Sigurno dvjesto ljudi je došlo na iće i piće u njegovu kuću, svojevrsni etnografski muzej, u Tugarima
Moraš doć u Tugare ovo vidit, par stotina ljudi jede i pije nakon sprovoda, Ivan Radilović je u oporuci napisao da želi nakon svoje smrti slavlje umjesto tuge!
Javljeno nam je iz tog mjesta nedaleko Splita u srijedu navečer. Zaputili smo se oko 23 sata put Tugara, a u prizemlju kuće u kojoj je Radilović oformio privatni etnografski muzej zatekli smo desetak njegovih prijatelja i članova obitelji.
- Da, bilo je sigurno 200 ljudi, trebali ste doći prije par sati, sve je bilo puno - rekao nam je njegov sin Tonći.
Nisu, kaže, ništa fotografirali, takva je bila želja pojedinih članova obitelji.
- Napiši da su svi sa sprovoda bili pozvani ovdje na iće. Baš svi koji su došli na posljednji ispraćaj - dodao je Tonći Radilović.
A bio je to, kazali su prijatelji, sprovod kakav se ne pamti u povijesti Poljica, procjenjuju da se skupilo tisuću ljudi.
Ivan Radilović bio je naširoko poznat po svojoj ljubavi prema baštini, mnogi su se divili njegovoj etnografskoj zbirci, pa nas je zanimalo tko će se dalje brinuti o njoj.
- Sve je ostavio 20-godišnjem unuku, mom sinu Ivanu, koji je dobio ime po njemu - odgovorio nam je Tonći.
Zaključili bismo da je jedan jedinstven čovjek i ispraćen na jedinstven način...
