Jurica Galić: U vijetnamskoj džungli djeci novac ne treba jer ga nemaju gdje potrošiti, a poglavica je otac pola sela

Fotogalerija (14)

Ovi majmuni izgledaju umiljato, al znaju ti i ukrast, a i motor razmontirat! - s osmijehom nas je upozorio sve popularniji putopisac, bloger i autor portala TheMladichi.com - Jurica Galić Juka na putopisnom predavanju ‘Indokineska avantura’ održanom u četvrtak u Gradskoj knjižnici Marka Marulića.

Juka je u društvu Tonija Marušića obišao 12 gradova i mjesta u četiri države - Tajlandu, Kambodži, Vijetnamu i Laosu u jednomjesečnoj indokineskoj avanturi. 

Iz Bangkoka, u kojem se nisu puno zadržavali, krenuli su prema Kambodži:

-  Tu vlada velika bijeda i neimaština, velika je i stopa kriminala, a na ulici se mogu bez problema kupiti droga, slonovača, rog nosoroga, ma sve živo! – konstatirao je Jurica.

- I naš vozač nije zadovoljan životom tu, svi žele otići na Tajland, on im je kao nama Njemačka – dodaje Toni.

Jurica je mnogobrojnim okupljenima objasnio i da je Angkor Wat, veliki hramski kompleks u čiju je gradnju utrošeno više materijala nego u sve piramide, jedina unosna turistička atrakcija ove države.

Priznao nam je da stupanj razvoja neke zemlje procjenjuje prolazeći kroz njihove tržnice:

- Ako je što ogledalo duše grada onda je to tržnica. Ovdje su tržnice izrazito živopisne, meso se prodaje na ulici, otvoreno i izloženo na +40, a poslastica su im crna jaja - kokošji fetus.

- Košta oko dva dolara, što je njima luksuz, odvratno zaudaraju, ali oni to jedu i guštaju - napominje Toni.

U prometu, naglašava Jurica, vlada uređeni kaos:

- Promet je totalni kaos, ali imaju neku posebnu signalizaciju trubama - svi se oni razumiju tako da uopće nisan naletija na saobraćajnu nesreću. Svi u prometu, pogotovo na motorima, nose maske na licu jer je zagađenje zraka veliko. Al’ od tih maski su napravili modu! Tako se tu može vidit ‘Hello Kitty’ maska ili koja hardcore maska kao one iz filmova ‘Vrisak’ i ‘Mad Max’.

Putopis je nastavio poslovicom o radišnosti ovih naroda:‘Vijetnamci sade rižu, Kambodžani je gledaju, a Laošani osluškuju’, na što je Toni brzo, uz smijeh, dodao:

- Ovi zadnji su k’o naši Crnogorci!

Jurica je, saznajemo, zbog svoje visine, na putovanju bio velika atrakcija - lokalno stanovništvo smatralo ga je divom jer njihova prosječna visina nije viša od 160 cm. Svi su ga molili za ‘selfie’, gledali ga u čudu:

 - Jedan od domaćih zove Juru da mu pomogne utovarit bambuse, on ih je diga bez problema, a jedna gospođa u autobusu je čak zahtijevala da plati dvi karte jer je prevelik! – rekao nam je Toni.

Da domaće stanovništvo brine o očuvanju životinjskih vrsta svjedoči činjenica o premještaju lokacije čak tri sela da bi očuvali posljednjeg nosoroga u toj džungli, a par mjeseci prije njihova dolaska strah i trepet u selu je izazivao ogroman mužjak slona o čijoj veličini su kružile najnevjerojatnije priče:

- Neki su govorili da je toliko velik da je jedan seljanin prošao ispod njegovih nogu ne primijetivši ga, a neki su mislili da čuju vodopad kad se slon polijevao vodom u rijeci. U priču o slonu nismo povirovali dok nismo vidili tragove tog slona. To je toliko ogromno da ja cili mogu stat unutra! – posvjedočio nam je Toni.

Na pitanje glasa iz publike o potrebnim cjepivima za njihovo putovanje, Jurica je naveo da su imali samo tablete protiv malarije koje djeluju trenutno i da im cjepiva nisu bila nužna. Najčešće bolesti na takvim putovanjima su crijevna viroza i dizenterija, a njih su uspješno izbjegli:

- Pazili smo šta pijemo i jedemo. Na ulici možeš jest svašta, al’ samo voće, flaširana voda i termički obrađena jela dolaze u obzir – rekao nam je Jurica.

Strahotama rata u Vijetnamu Jurica je svjedočio u Muzeju rata - Amerikanci su šume prskali agensima koji su trebali ogoliti džunglu i otkriti skrivenog ‘neprijatelja’, ali se to pokazalo izuzetno pogubnim za zdravlje ljudi - stvarale su se razne degeneracije:

- Bilo je interesantno viditi strance kako reagiraju na izložene fotografije - jedna Amerikanka je plakala kad je vidila šta su njeni sunarodnjaci učinili. 

U vijetnamskoj džungli na putu do špilje Hang En naišli su na pleme koje živi u potpunoj izolaciji, bez struje i vode:

- Vidija san neku dicu i tija san im dat neke novce, al’ mi ovaj iz ekspedicije čini rukom da san lud, da šta će njima novci, nemaju ih di ni potrošit! A poglavica je, bar tako kažu, otac pola sela! – s osmijehom je rekao Jurica.

Treću najveću špilju na svijetu - Hang En, Toni i Jurica su obišli u mini ekspediciji s Amerikancima, a ta je špilja toliko velika da ima svoju mikroklimu, biljne i životinjske vrste, rijeku pa čak i vlastite oblake. 

Laos je, rekao nam je Jurica, stvoren za avanturiste jer je sav potpuno uronjen u džunglu. Toni je, na noćnom pazaru, prijavio trgovca koji je prodavao rog nosoroga – što je zakonom kažnjivo:

-Toni je to prijavio policiji, a oni su ga samo potapšali po leđima.

O jednom od najljepših motiva svojih fotografija - djeci, Jurica je rekao:

-Dice ima klempave, i ovakve i onakve, al’ su toliko smišni i svako je lipo! Ma gušta san ih slikavat!

Jurica je, za kraj, pokazao vlastite fotografije svojih najdražih svjetskih, ali i hrvatskih odredišta i gradova te je predavanje završio riječima:

 - Ne moraš ići na kraj svita da bi lipe stvari vidija!