Nismo imali nikakva tehnološka čuda, našoj je generaciji društvena mreža bila Riva

Fotogalerija (14)

Čitanjem ulomaka, ali i pričom s junacima koji su obilježili njegovo djetinjstvo, Ivo Anić je promovirao svoju knjigu 'Dnevnik jednog kamajera' na rođendanskom partyju Facebook grupe 'Osamdesete u Splitu' održanom u klubu Kameleon.

Dvostruka proslava protekla je s dozom nostalgije, ali nimalo zamorne, dapače, one koja budi ljubav i sjećanje na jedno neponovljivo vrijeme.

- Naša generacija nije imala nikakva tehnološka čuda, tablete ni društvene mreže. Našoj generaciji društvena mreža bila je Riva i mi smo imali knjige, ploče i grad. Za impresionirati curu trebalo je čitati Kanta ili Kunderu, a za to je danas dovoljan mobitel veličine vrata. Moja ljubav prema knjigama je ostala od tada i neizmjerno sam tužan što moja djeca nemaju susret s Malim princom i Petrom Panom. Njihov svijet je virtualan, bez boje, okusa i mirisa, a mi smo nepogrešivo znali tko se gdje nalazi, kad će ko proć... Bili smo takva generacija, generacija zidića, grada koji je nestao. Knjiga je dijelom svjedočanstvo jednog vremena, ona nije kronika,  opisuje moje djetinjstvo, mladost i moje zlatne godine, kraj 80-ih - rekao je Anić.

Mladen Vušković počeo je oživljavanjem vremena kada su se s nestrpljenjem očekivale kino premijere i pretpremijere. Bilo je to doba redova pred kinima i preprodaje karata, a u tom kontekstu nezaboravan je bio pokojni Vinko Mladinić, Splitu znanom kao Fažol. 'Mom Vinku kojeg nitko nije zvao Vinko', ime je poglavlja posvećeno legendarnom Fažolu.

Meri Cetinić je uz pomoć Borisa Kriveca čak i zapjevala 'Lastavice' evergreen sa Splitskog festivala.

- Lastavice sam otpjevala iz znatiželje. Do tada sam pjevala rock, voljela sam ga. I onda mi je došao Zdenko Runjić i pitao bi li otpjevala ovu pjesmu. Sjećam se da mi je prijatelj muzičar rekao da mi se nikada neće javiti ako to pjevam, jer je to komercijalno, ne ono što mi sviramo - nasmijala je okupljene pjevačica.

Kroz koncerte i demo bendove vodili su publiku Damir Trogrlić Was, Giuliano, Marinko Biškić koji je Aniću donio komad već slavne čokolade s Peristila. Nasmijala se publika Biškićevoj anegdoti kada su ga na Brdima malo tukli, nisu htjeli pankera na 'svirci'. Spomenimo i da je Giuliano pozvao mlade demo bendove, u ovom vremenu, kako je rekao, bez garaža za sviranje i igrališta za djecu, da mu se jave, on će im pomoći. Kroz demo bend Aliens, popularni pjevač, naime, zadržao je vjernost rocku.

Kako je autor kazao, može se reći da je i trećina knjige o Hajduku, jer je puno priča na neki način povezano s tom ljubavlju. Danas se igrači, kazao je, licemjerno, klanjaju Torcidi, dok su im glave u Manchester Unitedu. Djeca imaju neke instant heroje, kao Messija, ali ne mogu osjetiti tu čaroliju kao kad se iz blizine vidi krv ili rana igrača, kako se gine na terenu. Kao na Starom placu gdje je samo ograda dijelila navijače od igrača. Upravo na Starom placu, pri rezultatu 0:0 u 80. minuti dok mu je stadion zviždao, njegov idol mu je prije izvođenja kornera prišao i pomilovao po glavi. Čarolija za jednog dječaka koji je s djedom imao pretplatu.

- Nitko više neće igrati balun sa srcem kao što se igralo prije, danas se igra za račune. Svoj glas iz tog vremena bih dao našem Šuri. Osim brzine i šuta, bio je i pojava. Ivica Šurjak je imao ono nešto. Ni gliseri ni problemi s upravom nisu umanjile čaroliju jer one su vječne - najavio je ulomkom Šurjaka.

- Baš mi je drago da se toga lipog sićaš, jer kad bi izvodio korner većina bi mi j... mater - nasmijao je Šurjak okupljene, priznajući da se on ne sjeća tog detalja.

Najdraži trenutak mu je pobjednički gol Partizanu.

U knjizi su i poglavlja o Baki Sliškoviću, Jurici Jerkoviću, Ivanu Gudelju, Ivanu Pudaru...

Konac promocije pripao je torcidašu Slavku Vladušiću - Doktoru, čovjeku koji je bio u Beograd na finalu Kupa 1991. godine kada je Hajduk pobijedio Zvezdu golom Bokšića, a već se u Hrvatskoj krv prolila. Doktor je razvio hrvatsku zastavu na Marakani i pokazao cijelom stadionu srednji prst.

Veliki hajdukovac je na promociju došao u majici s likom Miše Kovača i zaplovio s ljubiteljima 80-ih kroz vremeplov ljubavi prema Hajduku. I pretrpljenih batina na gostovanjima.

- Torcida je bila naša opsesija. Ponosan sam što je ova knjiga - osim što je puna junaka - puna i antijunaka, ali velikih ljudi velikog srca. Ponosan sam što ova knjiga ima poglavlja koja se zovu Žan, Doktor, Parangal... Ti momci su me puno naučili o životu, oni su na neki način razlog zašto smo ovakvi ljudi i zašto je ovoliko nostalgije - zaključio je Anić.

Dodajmo na kraju da je autor knjigu nazvao onako kako je njega zvao Smoje, kamajer. Posvetio je i poglavlje zanimanju konobar.

Zahvalio se svima koji su pomogli u realizaciji knjige, 'jednom od zadnjih stupova našega grada' Feđi Klariću, izdavačima, lektorici Suzani Kačić-Bartulović i svim prijateljima.

Slavlje se nastavilo, naravno uz ritmove 80-ih, a kraj je bio rezerviran za koncert Marijana Bana i Diktatora.