JADRAN MARINKOVIĆ U '1 NA 10' Zoran Šprajc je čudo, Matea Dominiković me oduševila, a Gibonnija bih zaposlio kao novinara!

Jadran Marinković, splitski umirovljeni radijski voditelji i urednik na Radio Splitu, dobitnik brojnih nagrada, između ostalog i za životno djelo u novinarstvu, prije nego je izdvojio za '1 na 10' rubriku osobe koje smatra bitnima, ispričao nam je jednu anegdotu koje se rado prisjetio:

- Puno čovjek toga prođe u 40 godina kao novinar. Na Radio Splitu bio je šank. Bilo je kave, bilo je štošta, bilo je potajno i malo alkohola. Pelinkovac i travarica, čini mi se. Mi smo alkohol zvali 'hladna kava'. Bilo je, naravno, ljudi koji bi te prijavili pa smo se skrivali. Taman se bio zaposlio jedan mladi tehničar kod nas, poslije je postao čak i šef. Jedan dan došli su nam neki prijatelji iz Zagreba, a mi smo tehničara poslali da nam donese 5 'hladnih kava'. Čekali smo ga i čekali. Nije ga bilo nekih 20-ak minuta. Vraća se on s 5 kava, mi ga pitamo 'Pa gdje si ti do sada?' Kaže on: 'Išao sam u kafić, uzeo sam 5 kava pa sam čekao da se ohlade!' Ha, ha, ha. On bidan došao novi, nije znao. Smijemo se tome i dan danas.

VOJO ŠILJAK I MARIO MIHALJEVIĆ: Njih dvoje ću staviti skupa jer su najbolji s radija. Moram priznati i nije me to nikada bilo sram - da sam učio od njih. Treba cijeli život učiti, tako sam i u 65. godini slušao od pametnijih. Nisam 'prepisivao', nego slušaš pa vidiš ponašanje i izričaj prema ljudima i ona dobrodošlica što je najvažnija na radiju. Oni su se znali ponašati onako kako treba, zato po meni i jesu najbolji. U mirovini su obojica. Vjerujem da rade nešto drugo.

IVICA IVANIŠEVIĆ: Novinar Slobodne Dalmacije, njega nikad nisam upoznao. Taj ne griješi. On ne diže tenzije, ne proziva, ne mrzi, piše istinu, točno ono što (ne) valja. S dvije-tri riječi zna kazati istinu i realnost da čovjeka mora oduševiti i mnogo puta i nasmijati. Npr. na radiju je najteže napisati vijest. Neki misle da je to lako. Lako je sjesti pred mikrofon i govoriti, ali trebaš se pripremiti za to i smisliti.

ZORAN ŠPRAJC: Čudo od novinarstva, a to je publika prepoznala, dobio je sve moguće nagrade. Jedan sasvim novi način Dnevnika, koji nije Dnevnik. Na jedan poseban način privukao je gledatelje, čovjek ubode na početku i na kraju, nikad ne znaš što će te iznenaditi pozitivno. Stvoren je za taj posao. Svaka mu čast!

MOJMIRA PASTORČIĆ: Došla je valjda na svoje kada se Šprajc razbolio. Bila je to slučajnost kao što je sve u životu, a možda je i sudbina. Onako raditi iz kuće emisiju koja je postala jako popularna, napraviti da bude isto tako gledana na svoj način, to moram dati čistu peticu. Volio bih da svi mladi novinari mogu učiti od Mojmire i Šprajca jer to može poslužiti i u običnome novinarstvu. Oni imaju sasvim drugačiji pristup Dnevnika. Nije to onaj Dnevnik gdje imaš malo Sabora, malo Vlade, i to je kao najvažnije. Uvijek se nađe kakva priča koja te oduševi, pa makar bila i tužna.

ZRINKA GRANCARIĆ: Moram i nju izdvojiti s HTV-a. Kod nje je isto bila slučajnost i sudbina, ona je išla na Olimpijadu u Rio, a ljubiteljica je jedrenja. Bila je i glasnogovornica jedriličarskoga saveza. Čini mi se da je o svome trošku išla tamo. Kad je bilo finale i kada je pobjednik dobio medalju, normalno da reporteri nisu znali pravila jedrenja. Ne znam ih ni ja. Onda se netko sjetio nje da bude sukomentatorica i ona nam je pojasnila kako se jedri za bodove i kako se dođe do medalje. Nakon toga je postala politička novinarka. Čudo jedno. Počela je od nekog jutra na radiju, na kraju je pokupila televizija i sada vodi dvije emisije uživo. Dakle, od čiste anonimnosti, preko jedrenja pa do vrha vrhova!

MARIJAN ŽUVIĆ: On je odavno već u mirovini, ali još uvijek kada kolege novinari pišu o moru i pomorstvu njega zovu. Pa i ja sam ga nazivao, pitao npr. o nekom brodu, on ima takvu evidenciju i podatke da je to nevjerojatno i on je dokaz da u novinarstvu ne smiješ biti svaštar. Ako si svaštar, nećeš nikada uspjeti. Danas novinari idu s mikrofonom po izjave premijera, stranki, svašta još rade. Žuvić je pratio pomorstvo i tu je bio velemajstor.

MARIO GARBER: On je bio novinar Slobodne Dalmacije, pisao je sport. Kada bih pročitao njegov izvještaj s utakmice, ne samo nogometne, on bi tako opisao tu utakmicu da bih promislio jesi li ti uopće gledao tu utakmicu, jer je imao jedan svoj stil koji je neponovljiv, isto tako kasnije i njegove reportaže. Takvog sportskog novinarstva više nema, nažalost, sad se ide na neke senzacije. Mislim da fali ovakvoga novinarstva kao što je on radio.

MATEA DOMINIKOVIĆ: Reporterka s N1, ona može ići i za manekenku, ali njeno ponašanje pred kamerama, njena pitanja i njeni razgovori, s ministrima, sa svim mogućim ljudima u ovoj pandemiji, bez papira, bez olovke, to je odlično. Oduševila me! Zašto? Jer sam pročitao negdje da ima samo 29 godina. Nju bih izdvojio jer mislim da će daleko dogurati. Mislim da neće biti samo reporterka, iako, bolje da bude 'samo' to, jer bolje je biti reporter nego urednik i sjediti u studiju.

GIBONNI: Kada putujem u autu, pogotovo kada se vozim prema Pelješcu, imam njegove CD-ove, i kada njega slušaš, a moraš ga slušati, jer svaka njegova pjesma je priča, i u toj priči ti je sve čovjek objasnio, ne samo o ljubavi, nego o moru, brodovima, životu, ljudima, odnosima, da sam ja vlasnik kakve medijske kuće, zaposlio bih ga odmah kao novinara!