Damir Barbir kaže kako najava dubrovačkog gradonačelnika i saborskog zastupnika Mate Frankovića da će predložiti ukidanje postojećih rješenja za kratkoročni najam nije stambena politika, već udar na pravnu sigurnost, privatno vlasništvo i egzistenciju tisuća hrvatskih obitelji.
'Država je tim ljudima izdala rješenja. Vjerujući državi, ulagali su u nekretnine, podizali kredite, zapošljavali ljude te plaćali poreze i pristojbe. Sada bi im ista država trebala reći da njezin potpis više ništa ne vrijedi. Ako bi se takav prijedlog usvojio bez zaštite postojećih rješenja, tisuće ljudi mogle bi praktički preko noći ostati bez posla i prihoda u koji su godinama ulagali. Više ne bi smjeli primiti gosta, ali rata kredita ne bi nestala. Ostali bi im dugovi, troškovi uređenja i računi njihovih obitelji', poručio je Barbir i naglasio kako to neće mirno promatrati.
Ističe kako država ne može građaninu prvo izdati rješenje, godinama mu naplaćivati poreze, a zatim mu političkom odlukom oduzeti mogućnost korištenja vlastite imovine na način koji mu je sama odobrila.
'Ovo nije nacionalizacija u pravnom smislu, ali pokazuje isti autoritarni refleks prema privatnom vlasništvu. Takav prijedlog otvara ozbiljna ustavnopravna pitanja. Ustav štiti nepovredivost vlasništva, vladavinu prava, poduzetničku slobodu i prava stečena ulaganjem kapitala. Svako ograničenje mora biti opravdano i razmjerno cilju koji se želi postići. Frankoviću, ako netko stvara buku, kaznite ga. Ako ne prijavljuje goste, sankcionirajte ga. Ako radi nezakonito, ukinite mu rješenje. Ali zbog pojedinačnih prekršitelja ne možete kolektivno kažnjavati ljude koji poštuju zakon', poručuje Barbir.
Napominje kako postojeći Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti već propisuje petogodišnji rok za pribavljanje potrebnih suglasnosti.
'Franković sada želi ići dalje, a nije objavio tekst amandmana, ustavnopravnu analizu ni broj građana koje bi njegov prijedlog pogodio. Nije objasnio ni kako će ukidanje turističkog najma stvoriti stan za mladu obitelj. Vlasnik može stan ostaviti prazan, prodati ga ili sačuvati za djecu. Ukidanje rješenja nije isto što i izgradnja novog stana. Vlada istodobno govori o gotovo 600.000 praznih stambenih jedinica. Umjesto kažnjavanja njihovih vlasnika, treba je pitati što je učinila da im se isplati dobrovoljno staviti nekretnine u funkciju stanovanja. Gdje su ozbiljni porezni poticaji za dugoročni najam, povoljnije financiranje obnove, zaštita od neplaćanja i brzo rješavanje sporova?', pita Barbir,.
Vladin je cilj, napominje, do 2030. aktivirati samo oko 9000 praznih stambenih jedinica, približno 1,5 posto njihova ukupnog broja. Naglašava kako nije pronašla način kako ozbiljnije aktivirati prazne stanove, ali bi zato udarila na građane koji su svoje nekretnine već stavili u gospodarsku funkciju.
'Liberalna stambena politika ne kažnjava vlasništvo, nego povećava ponudu. Hrvatska treba brže građevinske dozvole, oslobađanje državnog i gradskog zemljišta, manje komunalnih i administrativnih davanja te porezno rasterećenje gradnje i dugoročnog najma. U gradnju treba uključiti privatne investitore koji će se obvezati dio stanova ponuditi po priuštivim cijenama. Ako Franković želi pomoći mladima, neka kaže koliko je Grad Dubrovnik za njegova mandata izgradio stanova, koliko je zemljišta pripremio i koliko je dozvola ubrzao. Najlakše je pred kamerama objaviti rat malim iznajmljivačima. Mnogo je teže stvarno izgraditi stan', navodi Barbir.
Dodaje kako Metla.hr predlaže ukidanje 10.000 nepotrebnih stranačkih rukovodećih mjesta koja građane stoje oko 500 milijuna eura godišnje.
'U četiri godine to su dvije milijarde eura, dovoljno za više od 13.000 stanova za mlade uz konzervativni ukupni trošak od 150.000 eura po stanu.
U jednom mandatu možemo izgraditi više stanova za mlade obitelji nego što ima stranačkih rukovodećih mjesta koja predlažemo ukinuti. Zato je pitanje jednostavno: vrijedi li Hrvatskoj više jedno izmišljeno stranačko rukovodeće mjesto ili jedan dom za mladu obitelj? Neću bez dokaza tvrditi da Frankovićev prijedlog piše hotelski lobi. Ali javnost ima pravo znati s kojim je hotelskim kućama i velikim investitorima razgovarao te tko će od njegova prijedloga imati gospodarsku korist', govori.
Ako se s tržišta uklone tisuće legalnih kreveta u obiteljskom smještaju, naglašava, gosti neće nestati.
'Dio potražnje preusmjerit će se prema hotelima i velikim turističkim operaterima. To nije teorija zavjere, nego tržišna posljedica. Iza svakog rješenja nalazi se čovjek. Obitelj koja je uložila u nekretninu. Roditelji koji tim prihodom školuju djecu. Umirovljenici koji nadopunjuju male mirovine. Ljudi koji su vlastitim radom stvorili radno mjesto jer im ga država nije osigurala. Ti ljudi nisu neprijatelji Hrvatske i nisu krivi za desetljeća pogrešne stambene politike. Stanovi za mlade ne stvaraju se rušenjem egzistencije drugim obiteljima. Stvaraju se gradnjom, poreznim rasterećenjem, aktiviranjem praznih nekretnina i uklanjanjem prepreka privatnim ulaganjima. Hrvatska mora izabrati između 10.000 stranačkih fotelja i više od 13.000 domova za mlade obitelji. Mi smo svoj izbor napravili', zaključio je Barbir.
