La Rambla, Park Güell, turisti, Plaça de Espanya, Casa Milà, sunce, Sagrada Familia, Torre Glòries, plaže, Camp Nou, Museu Nacional d'Art de Catalunya, zelenilo, Plaça de Catalunya, Montjuïc, sve je to Barcelona, iznimno lijepi mediteranski grad. No, krenimo redom...
Nakon što sletite u katalonsku prijestolnicu, na raspolaganju su vam metro, aerobús ili taksi s kojima možete doći do centra grada. Mi smo odabrali najbržu: metro. A za vožnju metroom imate na raspolaganju dvije vrste karata Hola ili T-Mobilidat. Obje možete kupiti online ili na svakoj metro postaji, a uključuju gotovo sva gradska prijevozna sredstva (metro, autobus, vlak, tramvaj, uspinjača Montjuïc...), vrijede od jednog do pet dana, ali s jednom bitnom razlikom. S Holom možete - od i do - aerodroma dok kod 'suparničke' T-Mobilitat to nije moguće.
Kako smo navikli da se u Splitu tijekom ljeta, odnosno turističke sezone, gotovo svi građevinski radovi zaustavljaju, pomalo smo ostali zatečeni upravo brojnim aktivnim gradilištima u drugom po veličini španjolskom gradu. Kopa se i gradi na sve strane, a suživot građevinara, stanovnika i turista, unatoč vrućini i nesnosnim gužvama, funkcionira besprijekorno.
Tako nas je La Rambla, najpoznatija ulica u Barceloni, dočekala u gotovo neprepoznatljivom zdanju, kompletno ograđena i raskopana, no istraživanje je moglo započeti. Uz La Rablu se smjestila i Gotička četvrt prepuna kafića i restorana, malih životopisnih uličica i raskošnih trgova, od kojih Kraljevski trg i trg ispred Katedrale najimpresivniji.
Iako su nedavno gotovo svi svjetski mediji izvještavali o završetku radova na najvišem tornju bazilike Sagrada Familia, sada najviše crkve na svijetu, radovi još u potpunosti nisu završeni. Očekuje se da će još, oko dvije godine, Gaudijevo remek-djelo biti okruženo brojnim dizalicama, kamionima, građevinskim radovima i naravno - turistima.
I znameniti Barcelonin stadion Camp Nou nas je također dočekao kompletno pod skelama, a radovi na obnovi i rekonstrukciji su bili u punom intenzitetu. Tako smo tijekom posjeta obližnjem Museu del Barça koji je svojevrsna kronologija slavne povijesti FC Barcelone, uživali u zvukovima pikamera na sve strane na 'ugodnih' +33°C.
Kad smo kod sporta, jedna od etapa najpoznatije biciklističke utrke na svijetu - Tour de France, vožena je i u Barceloni pa je grad bio pod posebnim prometnim režimom i sav u žutom. To je posebno bilo vidljivo oko Arc de Triomfa, smeđo-crvene verzije slavnog i poznatijeg pariškog L'Arc de Triomphea, čija je španjolska verzija otvorena povodom Svjetske izložbe, još davne 1888. godine, gdje je bio i logistički centar znamenite biciklističke utrke.
Posjetili smo i RCDE Stadion, dom drugog barcelonskog nogometnog predstavnika u Primeri, Espanyola. Stadion je smješten daleko od centra, u zapadnom predgrađu Barcelone, jednom od najljepših i najmirnijih predgrađa koje sam vidio u svom životu.
A na istočnoj strani grada, skoknuli smo do Barcelonette, jedne od najpoznatijih gradskih plaža, pješčane ljepotice koja je bila iznenađujuće poluprazna. Na svakih desetak metara, rasporedili su se iznajmljivači suncobrana i ležaljki koji su bili poprilično dosadni, uporni i naporni. Svi obližnji kafići i restorani su bili ukrašeni brojnim zastavama, a gotovo svaki je imao, na naše sveopće oduševljenje, i hrvatsku. Isprva smo pomislili da je riječ o sudionicima aktualnog Svjetskog nogometnog prvenstva, no sveprisutna talijanska i zastava Republike Irske su to demantirali.
Bili smo i predivnom Poble Espanyolu ('Španjolskom selu'), možda i najljepšem dijelu Barcelone smještenom na brdu Montjuïc kojim dominira Nacionalni muzej umjetnosti. A u pitoresknom Poble Espanyolu kao da je vrijeme stalo. Naime, taj dio grada njeguje gotovo zaboravljene stoljetne običaje i tradiciju i svojevrsni je muzej na otvorenom. Na najvećem trgu smo odgledali i dva sjajna koncerta. Prvi je bio koncert Los Manolosa, katalonskog rumba benda koji je svjetsku slavu doživio nastupom na ceremoniji zatvaranja Olimpijskih igara 1992., dok je drugi bio sjajni koncert francuskog benda Gipsy Kings koji je razgalio srca Katalonaca odnosno Španjolaca.
Naime, preci ovih 'kraljeva' su se tijekom građanskog rata preselili u obližnju Francusku, ali katalonsko srce je ostalo vječno kucati u njihovim njedrima što je publika prepoznala pa su gotovo tijekom cijelog koncerta među njima vladali nevjerojatan fluid i sinergija.
Osim muzeja Barçe, posjetili smo i Museu del Rock ('Muzej rocka') koji je smješten tik do La Rample, a riječ je glazbenom rock vremeplovu. Muzejem dominiraju brojne izložene gitare, što originalne što replike, te glazbeni periodi od kojih su najdetaljnije predstavljene šezdesete i sedamdesete.
U Centru za digitalne umjetnosti Ideal na Montjuïcu smo pogledali 'Los últimos días de Pompeya' ('Posljednji dani Pompeja'), gotovo spektakularan multimedijski prikaz koji, uz pomoć najsuvremenije tehnologije, vraća u 79. godinu prije nove ere i rekonstruira život i propast Pompeja. Tako, primjerice, uz pomoć VR naočala putujete u rimskoj kočiji, razgledavate Pompeje i tadašnji način života prije same kataklizme ili pak uživo u areni gledate međusobnu borbu gladijatora i njihovu borbu sa zvijerima.
Iako smo prije i tijekom boravka u Barceloni upozoreni na brojne džeparoše, što je više-manje problem svih turističkih središta, susret s njima nismo imali. Na nekoliko su nam mjesta nakon plaćanja vratili netočan (umanjeni) iznos koji je nakon naše intervencije korigiran pa smo brzo shvatlii da i tu treba biti oprezan. Uz keš, kartice su opće prihvaćeno sredstvo plaćanja.
A kad smo kod plaćanja, za kraj, cijene u Barceloni. Hotel u blizini La Ramble, dakle u samom centru grada, možete bez problema pronaći za oko stotinjak eura po noćenju za dvije osobe. Skroz pristojan ručak ili večeru u nekom od (u našem slučaju, talijanskih) restorana ćete platiti oko 20 eura po osobi. Cijene turističkih suvenira su također korektne pa ćete tako npr. popularne magnete platiti od 1 do 3 eura (ovisno o lokaciji), a ulaznice za većinu muzeja koštaju u rasponu od 15 do 30 eura. Cijene u kafićima i supermarketima su gotovo iste ili nešto niže nego kod nas, dok će vas 24-satna metro karta stajati 12 eura...
I za kraj, kada bi jednom rečenicom trebao opisati Barcelonu, ona bi glasila: 'Nekoliko puta veći Split!'
Ne možda toliko po arhitekturi koliko po stilu i načinu života jer Barcelona je puno više od običnog grada. Baš kao i Split!
