U duhu jednostavnosti, zajedništva i otvorenog srca, kakav njeguje Camino, večeras je održana još jedna Camino kava u Splitu u organizaciji Bratovštine sv. Jakova Hrvatska, uz toplu podršku i gostoprimstvo caffe bara Mendula. Gost večeri bio je Dražen Eldić, hodočasnik iz Karlovca, koji je okupljenima svjedočio svoj hod Camina od Leóna do Santiaga de Compostele.
Put koji se hoda – ali i nosi u srcu
Draženovo izlaganje nije bilo puko prepričavanje kilometara i etapa. Naglasak je stavio na ono nevidljivo, ali najvažnije, susrete s ljudima i molitve koje je nosio putem. Kako je rekao, na Caminu se svaki dan susretne na stotine križeva, crkvica i katedrala. Sebi je zadao poseban zadatak: kod svakog križa moliti za jednu konkretnu osobu, imenom i prezimenom.
'Ne općenito, nego baš za tu i tu osobu', pojasnio je, navodeći primjer molitve za rođakinju koja je slomila ruku pa je molio da joj dobro i lijepo zacijeli ruka. Camino je tako postao put na kojem se ne hoda sam, nego se u srcu nosi cijeli jedan mali svijet ljudi i njihovih potreba.
Volonter 'Jak kao Jakov' i darivanje putem
Posebno je istaknuo da je volonter udruge Jak kao Jakov, čiju je prisutnost nosio sa sobom cijelim putem. Na Caminu je nosio tri majice udruge, ali ne da bi ih sačuvao za sebe nego da ih daruje ljudima. Kada bi osjetio onaj tihi unutarnji poticaj, ono 'nešto' što ga vuče, majicu bi darovao osobi koju je susreo, baš u tom trenutku i baš na tom mjestu.
Riječi s puta: svjedočanstva hodočasnika
Za ovu posebnu prigodu, večer su dodatno obogatila svjedočanstva hodočasnika koje je Dražen susreo na Caminu. Neki od njih napisali su nekoliko riječi o svom susretu s njim, dok su se drugi javili i video-porukama, snimljenima posebno za ovu Camino kavu.
Jedan hodočasnik iz Španjolske napisao je i pjesmu o Caminu, o putu na kojem je susreo i Dražena. Pjesma je tom prigodom izrecitirana, a okupljenima je predstavljen i hrvatski prijevod, koji je dodatno dočarao dubinu zajedništva i povezanosti koja se rađa među ljudima na ovom hodočasničkom putu.
Ovom prilikom je i vama darujemo:
Riječi stranca
Ključevi priča zaključanih u nama,
gdje se uspomene često skrivaju,
ponekad se pronađu noću ili danju
po strancima sretnutima na Putu Camino.
Slijediš staze umornih stopala
dok tihe riječi i stranci se susreću.
Osmijeh, klimanje, otvoreno uho –
tihe riječi postaju iskrene.
Nijedna karta ne pokazuje gdje istine žive,
ali srca se otvaraju, ruke se šire.
Nema potrebe suditi ni tražiti što je čisto –
stranac sluša, riječi su tvoje.
I u tom prostoru tvoj glas je slobodan,
bez filtera, bez skrivene potrebe.
Jer ponekad riječi koje moraš izgovoriti
pronađu se u strancima na Putu Camino.
Wayne Loxton – rujan 2025.
'Sebična' molitva i jedno malo čudo
Posebno je dirljivo bilo Draženovo svjedočanstvo s puta prema Cruz de Ferro, jednom od najpoznatijih i najsimboličnijih mjesta na francuskoj ruti Camina, gdje hodočasnici ostavljaju kamenčić kao znak tereta, boli i muka koje predaju.
Na tom dijelu puta vjetar je snažno puhao, kiša je padala, a umor je bio velik. Kod ostataka crkve, gdje je ostalo samo zvono, Dražen se, kako je sam rekao, 'sebično' pomolio za sebe. Molitva je bila jednostavna: 'Daj, Bože, da ovo pređem, da izdržim.'
Nakon otprilike dvjestotinjak metara i jednog Očenaša, dogodilo se ono što Dražen naziva malim čudom vjetar je stao, kiša je prestala, a on je u miru stigao do Cruz de Ferro.
Camino koji zove
Od početka do kraja svjedočanstva, Dražen je naglašavao jednu poruku: Camino govori ali treba znati čitati znakove. Put se, kako kaže, stavlja pred nas, poziva nas, a na nama je da se odazovemo.
Okupljene je ohrabrio da ne čekaju savršeni trenutak, nego da krenu, kupe kartu i započnu svoj Camino. Neki su već večeras podijelili da planiraju polazak nakon Uskrsa.
Svima njima i svima koji o Caminu tek razmišljaju ostaje ona najljepša hodočasnička želja:
Buen Camino!
