Bilo je to kao u pjesmi TBF-a - priko prike od prike pa njegovog prike - doznali smo da je u Splitu Žarko Kovačević, pjevač S.A.R.S.. Takva se prilika ne propušta. Uhvatili smo ga na splitskom suncu, na kavi, opuštenog u trenerci i bez najave da ćemo ga takvog fotografirati.
Povod nam nije trebao, ali ovaj put smo ga itekako imali. Iduću subotu, 11. travnja, u splitskom klubu Porat S.A.R.S. slavi 20 godina postojanja.
Dugo smo se zadržali na toj brojci. Pitajući se koliko on ima godina, koliko smo ih sami nakupili i kako je uopće moguće da ‘mladenački’ bend slavi dva desetljeća postojanja.
‘Starimo polako, a i naša publika s nama. Nije to više samo mlada publika, sad se sve izmiješalo. Imamo i starijih, ali i mlađe, nove publike’, smije se Kovačević.
Ne sumnja da će se u subotu održati još jedan koncert vrijedan pamćenja jer je takva prigoda idealna prilika za presjek karijere i pjesme koje dugo nisu izvodili.U Splitu, tvrdi, nikad nisu imali loš koncert. Zadnji nastup bio im je 2022. godine, ali prvog se i danas vrlo jasno sjeća.
‘Ako se ne varam, na taj koncert smo došli nakon nastupa u Prijedoru. Došli smo mrtvi umorni, nismo imali smještaj, tamo je bio totalni fijasko. Stigli smo u Split potpuno iscrpljeni, nismo znali što nas čeka.Sjećam se kluba - pomozi mi, kako se zvao - Quasimodo! Ne sjećam se točno kako je prostor izgledao, ali se sjećam energije i atmosfere. Došli smo raspadnuti, kao da smo na teškim drogama od umora i nespavanja. Bila je zima, možda drugi ili treći mjesec. Dolazimo tako umorni s nula očekivanja, kad ono rasprodan koncert, totalno ludilo, podrška, zezancija i svi pjevaju naše stvari. Mislim da je to bilo 2009. ili 2010.
Od tada pa do danas nismo imali loš nastup u Splitu. Dogodi se negdje da bude manje publike ili da se energija ne poklopi, ali u Splitu je od prvog do zadnjeg puta sve bilo kako treba’, prisjetio se te večeri i ne sumnja da će nakupljena energija i četiri godine pauze u Splitu kulminirati ove subote.Jedan od većih koncerata u našem gradu bio je u dvorani Gripe, gdje je sniman i spot za pjesmu ‘Ljubomora’. Prisjetio se još mjesta u Splitu na kojima su nastupali, a neka od njih danas više ne postoje.
I to je još jedna potvrda koliko je vremena prošlo od njihove pojave. Priznaje da nisu očekivali da će napuniti 20 godina i postati jedan od dugovječnijih bendova na sceni.
‘Krenulo je s ‘Buđav lebac’, pa prvi album, pa ‘Perspektiva’, pa ‘Lutka’… Prve tri-četiri godine bile su ludilo, sve nam je bilo novo, publika, koncerti po cijelom Balkanu i šire. Trebalo je vremena da sve to prihvatimo. Ali nismo ni razmišljali o tome da ćemo dočekati 20 godina.
Sad je to lijep trenutak, iako to brojanje godina ne volim baš. Ali dobro, proslavit ćemo okruglo pa ignorirati dalje.
Kao što bi moj otac rekao - od ničega smo napravili nešto. Iz potpuno spontane priče došli smo do 20 godina benda. Iskreno, napravili smo i više nego što sam očekivao’, priznaje.
Bend je osnovan 2006., a aktivno su počeli nastupati 2009. godine. Dragan Kovačević, Žarkov brat, menadžer je, tekstopisac i svojevrsni vođa grupe. Uz Žarka, tu su još Aleksandar Luković (gitara), Nebojša Pavlović (truba), Boris Tasev (harmonika i klavijature), Nenad Đorđević (bas gitara) i Milan Jejina Yeqi (bubnjevi).
Više se faktora poklopilo zbog kojih je S.A.R.S. već veteran na regionalnoj sceni. Nikad se nisu ukalupili u žanr, njihov zvuk ide od rocka, reggaea i ska, preko funka i hip-hopa, do popa, a ponekad ‘udaraju nisko’ s tradicionalnom narodnom glazbom pa u izvedbama koje zvuče kao romski orkestar pokrenu i onu dušu koja svim silama pokušava zatomiti balkanski gen. Otvoreno priznaju da su u pojedinim pjesmama koketirali i s narodnjacima.
‘Istina, probali smo svašta, čak i narodnjake. Recimo, pjesma sa Shemsom iz Brkova, kad smo je prvi put čuli, djelovala je kao čisti narodnjak, ali smo je pretvorili u ska i odlično je prošla. Imali smo razne eksperimente, ‘Budim se’ kao neki ‘space narodnjak’, pa ‘Hrast’ gdje smo ubacili šumadijske trube. Ima svega’, uz smijeh govori.
No, bez obzira na sve eksperimente i pjesme koje su postale mainstream, nikad se, kaže, nisu prilagođavali trendovima. Zato je uspjeh što većina benda živi samo od glazbe.
‘Pa, ne živimo svi samo od muzike. Neki rade i druge poslove, gitarist je kustos u Prirodoslovnom muzeju, bubnjar je profesor u srednjoj glazbenoj školi, basist je vatrogasac. Ja sam radio do 2010., onda dao otkaz i od tada živim samo od muzike. Nemamo vile na moru, ali živimo pristojno i ništa nam ne fali’, govori i sliježe ramenima.
‘Mislim da je ključ u poruci. Od početka okupljamo ljude koji razmišljaju slično, ne dijelimo publiku nego je spajamo. U srži je pozitivna, ljudska priča, mir i ljubav’, dodaje.
Široka publika upoznala ih je s pjesmom ‘Buđav lebac’, koja je bez ikakve promocije završila na YouTubeu, složena praktički bez sredstava na kućnom računalu. Nastala je u vrijeme studentskih prosvjeda na Filozofskom fakultetu, kad se podizala školarina i kad su studenti s pravom pitali što će jesti.
Tada je Dragan Kovačević izgovorio: ‘Čik, pogodi šta imam za večeru? - Buđav lebac’.
Stihovi i melodija primili su se diljem regije i, nažalost, s godinama ne gube na aktualnosti.
Zanimalo nas je jesu li im i danas studentski prosvjedi inspiracija, kao što su nekada bili, te izbjegavaju li temu politike.
‘Ne izbjegavamo, kroz pjesme ih obrađujemo, ali se ne bavimo aktivnom politikom. Imamo stav i znamo ga pokazati. Svirali smo i na protestima.
Naravno da nas inspirira trenutna situacija u Srbiji. Došlo je do kulminacije i moram priznati da su me mladi ugodno iznenadili. Mislio sam da su potpuno u TikToku i nekakvim površnim stvarima, ali pokazalo se da ima i pameti, svijesti i energije’, komentira.
Prisjetio se i nekih koncerata koji su ostali izvan svakog okvira. Jedan od njih bio je u Bruxellesu, na folk i jazz festivalu, gdje ih je dočekala mirna, sjedeća publika, potpuno nespojiva s energijom koju donose na pozornicu.
‘Gledali su nas u šoku, ali smo ih na kraju razdrmali. To je bio uspjeh’, govori.
A onda i prizor koji se ne zaboravlja, na jednom koncertu publika je iznad glava nosila dečka u invalidskim kolicima.
‘To je stvarno nevjerojatan trenutak’, prisjetio se.
Kad je riječ o pjesmama, kaže da se najbolji kompas pokaže unutar samog benda. Ako se svi slože oko neke stvari, obično pronađe i put do publike. Trenutno imaju jednu novu za koju vjeruju da bi mogla dobro proći.
Različiti ukusi, dodaje, nekad su prednost, a nekad problem. Najlakše je kad postoji producent koji će presjeći. Bez toga svatko vuče na svoju stranu.
Posljednjih pet godina u sporu su s bivšom izdavačkom kućom, pa su odlučili sve uzeti u svoje ruke. Digitalne platforme u međuvremenu su im omogućile da više ne ovise ni o kome.
‘Muzička industrija privlači najgori mulj ljudi, pogotovo u izdavaštvu, gdje se lako uzima novac. Kad završimo taj sudski spor, sve izdajemo sami’, kaže, prisjećajući se kako su među prvima u regiji omogućili publici da besplatno skida njihove pjesme. Upravo to je, između ostalog, razlog zašto ih je na prvom koncertu u Splitu dočekala publika koja je pjevala s njima.
Takav potez im se, kaže, višestruko isplatio.
Mogli smo još dugo nastaviti razgovarati i širiti priču, ali vraćamo se na početak i iduću subotu.
‘Dolazimo spremni, s puno energije. Nadam se da ćemo to prenijeti i na publiku dok još imamo snage’, kaže kroz smijeh i dodaje da, bez obzira na godine iza njih, još nisu 'matori’.