Daria Lorenci Flatz, prvakinja Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i jedna od najprepoznatljivijih hrvatskih glumica, vraća se u Loru 7. studenoga, u 20 sati, s predstavom 'Ja, glumica!' – duhovitom, iskrenom i životnom kazališnom pričom koja publiku poziva na smijeh, ali i na prepoznavanje vlastitih svakodnevnih borbi, slabosti i malih pobjeda.
Splitska publika ovu je komediju ovoga ljeta prihvatila s velikim oduševljenjem, a njezina je naklonost potvrđena i glasovima: 'Ja, glumica!'proglašena je najboljom predstavom 6. sezone Teatra uz more, a Dariju Lorenci Flatz publika je odabrala i za najbolju glumicu.
Nakon ovih lijepih priznanja, na traženje publike, predstava se vraća na Teatar uz more, u dvoranu Lora, 7. studenoga, u 20 sati.
Uoči novog susreta sa splitskom publikom, razgovarali smo s Darijom Lorenci Flatz o predstavi koja je osvojila gledatelje, priznanjima koja posebno vesele, ali i o glumačkom pozivu, životu i svemu onome što se krije iza lika 'glumice' na pozornici.
Monodrama 'Ja, glumica!' bavi se balansiranjem između profesionalnih uloga, majčinstva, ambicija i svakodnevnog kaosa. Koliko je igranje ovakvog, iznimno osobnog teksta drukčije od uobičajenih uloga?
- Pa, drugačije je utoliko što, kada igrate tuđi tekst i neki lik, naravno da isto sebe stavljate u poziciju tog lika, ali ipak imate tekst koji je na neki način neka vrsta štita, barijere, oklopa, okvira, ne znam kako bih to sve nazvala. Nešto što stvara svojevrsnu tampon-zonu između vas i publike. I ta vam tampon-zona zapravo daje prostor unutar kojeg imate određeni komfor, gdje to vaše osobno ima jedan zaštitni sloj.
A kada radite tekst koji ste sami pisali, pa još k tome kada je to tekst o vašem životu, onda je ta barijera, ta tampon-zona, vrlo tanka. Zapravo je gotovo i nema.
Naravno, ona se ipak stvori kroz izvođačke alate i kroz taj, rekla bih, fenomen da bilo koji tekst koji izgovaramo na sceni na kraju donosi jednu vrstu distance i odmaka. Tako da i moj osobni lik na kraju postaje lik koji mogu promatrati, s kojim se mogu igrati.
I to je vrlo zanimljivo. Evo, to je meni možda i najzanimljivije u ovoj formi koju sam radila.
Prvakinja ste Drame HNK u Zagrebu i vjerojatno ste navikli na velike, klasične ansambl predstave. Što Vam osobno pruža format monodrame, a što u klasičnom teatru možda nedostaje?
- Format monodrame, ali ne samo format monodrame, nego uopće nezavisna scena, u odnosu na vašu matičnu kuću u kojoj ste dio ansambla, donosi prije svega više igranja.
Naime, velike nacionalne kuće, kao što je HNK, čijeg sam ansambla i sama dio, imaju tri ansambla u istoj kući. Imamo puno predstava na repertoaru, predstave su jako dobre, gledane su i dugo se zadržavaju na repertoaru, što za posljedicu ima relativno mali broj izvedbi pojedine predstave. Naprosto, sve predstave moraju se izigrati, sve moraju doći na red.
A kada radite na nezavisnoj sceni, ona živi od predstave koju je iznjedrila i koju igra, i cilj joj je da igra što više. To je naprosto jedna druga vrsta financiranja i funkcioniranja
I onda kao glumac zapravo dobijete mogućnost da materijal koji ste stvorili možete puno puta izvesti u kontinuitetu. A to vam pak donosi jako puno glumačkih benefita.
Kada ste dio velikog ansambla, to je drugačije. Tu morate znati funkcionirati s velikim pauzama između izvedbi, a pritom se često radi o velikim, zahtjevnim predstavama i ulogama.
Tako da zapravo jedno podržava drugo. Ja svoju glumačku kondiciju održavam na nezavisnoj sceni i svoje performativne sposobnosti držim na visokoj, rekla bih čak zavidnoj razini. To mi omogućava da i u matičnoj kući mogu kvalitetno odigrati nešto što nemam priliku igrati svaki mjesec, nego možda jednom u šest ili osam mjeseci.
A publika tu razliku ne smije osjetiti. Tako da mislim da je to zapravo jako dobra kombinacija.
Split slovi kao grad s iznimno temperamentnom publikom koju je teško osvojiti. Smatrate li to točnim još uvijek, po čemu je Vama splitska publika drugačija?
- Monodrama Ja, glumica u Splitu je stvarno bila fenomenalno primljena, o čemu svjedoče i nagrade koje sam dobila u sklopu Teatra uz more, gdje sam nastupala ovoga ljeta. Splitska publika dodijelila mi je nagradu za najbolju predstavu i nagradu za najbolju glumicu. Dakle, to govori da se splitska publika i ja jako volimo i razumijemo. Temperamentni jesu, ali ja ništa manje od njih i ne očekujem! A stvarno se nadam da će svi oni koji su već gledali predstavu doći na utvrđivanje gradiva i da će prenijeti informaciju i onima koji još nisu bili. Pa da ćemo 7. studenoga ponovno zajedno dijeliti te naše temperamente, veseliti se i smijati se zajedno.
Predstava 'Ja, glumica!' proglašena je najboljom predstavom 6. sezone Teatra uz more, a Vi najboljom glumicom festivala. Koliko Vam znače ove nagrade, s obzirom na to da dolaze izravno od glasova splitske publike?
- A meni osobno nagrade puno znače, iako često možete čuti ljude kako kažu: 'Ma nisu važne nagrade'. Pa dobro, nisu važne u smislu da su za nešto presudne, ali jesu važne. One su neka vrsta povratne informacije i, evo, kako sama riječ kaže, nagrada je nagrada. To je jedno priznanje, jedna lijepa pohvala koja vam uvijek daje vjetar u leđa, još jedan dašak sigurnosti ili potvrdu da ste na dobrom putu, da je prepoznato ono što radite, da je na neki način odobreno, verificirano od strane publike, da tako kažem.
Pogotovo kada radite vlastitu produkciju, kada imate ovakvu predstavu u kojoj ste od A do Ž za sve odgovorni, onda vam to stvarno puno znači.
Posebno zato što ova predstava ima ambiciju i želju živjeti, trajati i ponavljati se. To je zapravo njezin glavni cilj – da dugo živi i da mi omogući da što više i što duže nastupam. A da bi se to dogodilo, primarno je da je ljudi vole i da je žele gledati. I onda je u tom smislu nagrada publike zapravo prava stvar. Tako da sam stvarno bila jako sretna zbog tih nagrada i, evo, jako se veselim što ponovno dolazim u Split.
Nakon golemog ljetnog uspjeha, Teatar uz more Vas u studenom ponovno dovodi u dvoranu Lora, 7. studenog. Osjećate li sada, nakon osvojenih nagrada, veću odgovornost ili u Split ovaj put dolazite s potpunim olakšanjem i guštom?
- Pa, ovaj put zapravo ne dolazim sa strahom. Mislim, ni inače ne dolazim sa strahom, nego više s uzbuđenjem i tremom. A sada se zapravo osjećam, kako bih rekla, možda ne toliko sigurnije, koliko dolazim s još većom radošću. Jer već unaprijed imam informaciju da sam prihvaćena, da sam se svidjela publici, i baš dolazim s nekim posebnim veseljem. Ono, kao da se ponovno nalazimo na istom tulumu i da ćemo opet zajedno proživjeti i ponoviti ono veselje koje smo imali ovoga ljeta.
Ovo nije Vaša prva suradnja s Teatrom uz more. Ovaj kazališni festival slovi za omiljeno okupljalište ljubitelja kazališta ne samo Splita. Kakva su Vaša iskustva? Kako kao kazališna umjetnica gledate na važnost postojanja ovakvih nezavisnih festivala koji uspijevaju privući desetke tisuća gledatelja i decentralizirati kulturu?
- Pa, ovakvi festivali izrazito su važni, prije svega zato što mislim da na jedan opušteniji, neformalniji način, ljeti, kada smo svi nekako u mekšem, veselijem, bezbrižnijem raspoloženju, dolazimo gledati predstave. Tako da mislim da je jako pozitivno što diljem Hrvatske postoji sve više takvih festivala. I općenito, sada kada putujem posvuda sa svojom predstavom, jako je lijepo vidjeti koliko ljudi u našoj zemlji vole kazalište i koliko je kazalište posjećeno.
Recimo, u Zagrebu trenutačno igram u šest ili sedam predstava i sve su pune. I ne samo moje. Govorim, naravno, iz vlastitog iskustva, ali isto vidim i kod svojih kolega. To je stvarno jako, jako pohvalno. Mislim da je i u HNK ove godine objavljen podatak da smo imali još veći broj gledatelja u odnosu na prošlu sezonu. Dakle, to su zaista lijepe brojke.
A toj posjećenosti kazališta svakako doprinosi i ovakva vrsta afirmacije kazališne umjetnosti kroz ljetna događanja i festivale. Jer možda netko upravo u takvoj, opuštenijoj atmosferi prvi put dođe pogledati predstavu, otkrije koliko je kazalište lijep događaj i poseban doživljaj, pa odluči ponovno doći. Tako se, naprosto, odgaja publika. I zato mislim da su ovakvi festivali izuzetno vrijedni i za svaku pohvalu.
Svi ljubitelji komedija koji ovo ljeto nisu imali priliku pogledati Dariju Lorenci Flatz u izvrsnoj predstavi 'Ja, glumica!' mogu uživati u njoj 7. studenog, u 20 sati, na Teatru uz more.
Info i rezervacije: 091 795 7260
Online na www.teataruzmore.com i www.entrio.hr
Knjižara-papirnica Papirko (Put Brodarice 4, Split)
Dancing Bear (Dioklecijanova 6)
Ghetaldus i Tisak media (City Center)
Blagajna u Lori (1h prije izvedbe)
