Dijete sklono laganju ne mora nužno krenuti pogrešnim životnim putem, rekli su znanstvenici u novoj studiji objavljenoj u svibnju u časopisu Development and Psychopathology, utemeljenoj na proučavanju ljudi koji su pohađali škole u kanadskom Quebecu sredinom 1980-tih.
'Većina dječjeg laganja ne dovodi do ozbiljnih problema u odrasloj dobi, a samo su određene vrste laganja povezane s kasnijim psihološkim ili pravnim problemima', zaključili su znanstvenici s kanadskog sveučilišta McGill u Montrealu i John Jay Collegea u New Yorku nakon studije na oko tri tisuće ljudi.
U svom radu znanstvenici navode da su 'najčešći obrasci' pokazivali 'stabilnost', kao i 'smanjenje prijavljivanja laganja tijekom vremena'.
No, istovremeno djeca koja su bila sklona laganju u nekim su slučajevima pokazivala 'ranu agresivnost i impulzivnost' prije nego što su počela pokazivati 'asocijalne simptome ličnosti i dobivala kaznene presude', tijekom prijelaza iz adolescencije u odraslu dob.
'Ne slijede sva djeca isti razvojni obrazac laganja', rekla je Victoria Talwar sa Sveučilišta McGill.
Dok je povremena laž kod djece očekivana i vjerojatno bezopasna, ono što je Talwar opisala kao 'uporno i sve češće laganje tijekom vremena – osobito u kombinaciji s agresivnošću i impulzivnošću' moglo bi biti znak da djetetu treba podrška, a ne samo disciplina.
