Elvis Sudar, predsjednik Upravnog odbora Udruge Franak, uputio je kroz Predstavku obraćanje predsjednici Vrhovnog suda, svim sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda te Udruzi hrvatskih sudaca.
Predstavka na temelju čl. 46 Ustava RH: Neovisnost sudova uz odgovornost sudaca temelj su povjerenja građana u sudstvo.
Tekst prenosimo u cijelosti.
'Poštovana predsjednice VSRH,
poštovani suci Građanskog odjela Vrhovnog suda RH,
obraćam vam se kao građanin i potrošač koji je prošao dug i iscrpljujući put kroz sudske postupke, ali i kao netko tko zna da sudovi postoje zbog nas građana, a ne obrnuto.
Slažem se s vama u jednome, neovisnost sudbene vlasti temelj je pravne države. Ali upravo zato želim jasno reći da ta neovisnost nije i ne smije biti doživljena kao nedodirljivost ili pravo da se odlučuje bez jasnih pravila. Neovisnost postoji da bi građanin imao pošteno suđenje, a ne da bi bio prepušten nečijem slobodnom tumačenju.
Kao građanin očekujem da svi suci sude po Ustavu i zakonima Republike Hrvatske, da obrazlože svoju odluku i da ona bude razumljiva, logična i provediva. To nisu nikakvi napadi na sudstvo, to su osnovna očekivanja u svakoj pravnoj državi.
Zato me iskreno čudi kada se obrazložena kritika sudskih odluka automatski proglašava rušenjem povjerenja u institucije. Povjerenje se ne gradi tako da se građane ušutka, nego tako da se pokaže da sustav funkcionira pravedno i jednako za sve.
Posebno zabrinjava dojam da, umjesto argumentiranog odgovora na konkretne primjedbe, pojedini suci zauzimaju poziciju žrtve. Takav pristup ostavlja dojam izbjegavanja rasprave i odgovornosti. Sudbena vlast, upravo zbog svoje uloge i ovlasti, mora biti spremna podnijeti kritiku i na nju odgovoriti argumentima, a ne povlačenjem u općenite tvrdnje o napadima na institucije.
Moram vas pitati i nešto što mnoge od nas muči: 'Zašto nikada ne vidimo vaša priopćenja kada predstavnici banaka javno komentiraju suce i sudske odluke koje im nisu po volji ili kad svakodnevno otvoreno vrše pritisak kroz medije? Zašto tada nema upozorenja o rušenju povjerenja u institucije?'
Očigledno je da vrijede različita pravila, ovisno o tome tko se obraća sucima – obični građani ili moćne banke.
Građani nisu neprijatelji sudstva. Mi smo oni zbog kojih sudstvo postoji. I kada progovaramo, to ne činimo zato da bismo rušili sustav, nego zato što želimo da on konačno radi onako kako bi trebao, pošteno, dosljedno i u skladu sa zakonom.
Poštovanje suda i sudaca ne znači izostanak kritike, nego znači spremnost sudaca da se kritizirane odluke objasne i obrane argumentima. To je, u konačnici, i najbolji način da se očuva povjerenje građana u sudbenu vlast.
