HOROR, A NE TRADICIJA Zašto u Hrvatskoj još normaliziramo kolinje?

S prvim hladnijim danima diljem Hrvatske počele su svinjokolje po dvorištima u ruralnim dijelovima Hrvatske, iako je cijela godina bila obilježena okolnostima zaraze afričkom svinjskom kugom. Ni činjenica da je ove godine zbog afričke svinjske kuge usmrćeno 17 500 svinja neće spriječiti prolijevanje krvi nevinih životinja po dvorištima, uz alkohol i veselje.

Horor, a ne tradicija

Dok u civiliziranim zemljama mučno ubojstvo nemoćne životinje izaziva osudu i zgražanje, u Hrvatskoj se klanje ne samo odobrava nego i potiče kao radosna svečanost koja se proslavlja uz veselje i pjesmu. Za one koji nikada nisu prisustvovali kolinju, prizor je uistinu brutalan. U skučenom boksu svinju najprije naganjaju dok u panici bježi, posrće i ruši se po podu. Kada je napokon stisnu u kut, na njušku joj stavljaju metalnu sajlu i vuku ju preko dvorišta dok se svim silama opire, pada, kliže... Često ju istodobno povlače za uši ili rep, a cijelo dvorište odzvanja njezinim očajničkim vrištanjem.

Slijedi zakonski propisano omamljivanje mehaničkim pištoljem koje je u praksi nerijetko neprecizno ili nedovoljno jako jer ga obavljaju nestručne osobe, pa životinja može ostati napola ili potpuno pri svijesti. Kako nema kontrole poštuju li se propisi o postupanju sa životinjama, a nemaju svi pištolj za omamljivanje, negdje svinju udare po glavi maljem ili sjekirom. Nakon finalnog reza nožem duboko u vrat, iz kojega šiklja krv i stvara crvenu lokvu koja natapa dvorište, tijelo se još neko vrijeme grči. Prizoru svjedoče ljudi s čašama alkohola u rukama i djeca koja će sve pamtiti kao traumu, a sve to opravdava se riječju 'tradicija', kao da će ta riječ normalizirati užas kroz koji prolazi osjećajno biće.

'Mnogi ljudi iz inozemstva, kada prvi put čuju za običaj svinjokolje, opisuju ga kao barbarsko, odvratno, traumatično, šokantno i bizarno iskustvo te se zgražaju nad prizorima krvi po dvorištima i životinja koje se bore za život. Kao društvo već smo odbacili mnoge prakse koje su nekoć bile ‘normalne’ – od javnih smaknuća do borbi životinja ili spaljivanja ‘vještica’, i to upravo zato što smo postali svjesniji i suosjećajniji. Vrijeme je da isto napravimo i sa svinjokoljama', navodi Vlatka Balaš Cerjak, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja.

Svinje su inteligentnije od pasa

Pojašnjava da su svinje izrazito inteligentne i društvene životinje te da prodorni krici svinja u trenutku klanja jasno pokazuju koliko se užasno boje i koliko pate. Svinje prepoznaju svoje ime, rješavaju zadatke za nagradu, vole igru i maženje, sanjaju, uče 'trikove', stvaraju snažne socijalne veze, pa čak mogu koristiti alate. Prirodno su čiste, znatiželjne i razigrane, no u uzgoju su prisiljene živjeti u skučenim, prljavim objektima. Prenapučenost i loši uvjeti idealno su tlo za širenje bolesti poput afričke svinjske kuge, zbog čega su one dvostruke žrtve: prvo sustava intenzivnog uzgoja, a zatim i sustava 'rješavanja' bolesti masovnim ubijanjem.

Jedenje mesa šteti ljudskom zdravlju

Prijatelji životinja podsjećaju i na zdravstvene rizike jedenja svinjskog mesa. Kako navode, Svjetska zdravstvena organizacija svrstava prerađeno meso u skupinu kancerogenih namirnica povezanih s povećanim rizikom od raka debelog crijeva, dok je visok unos životinjskih proteina općenito povezan s bolestima srca, dijabetesom tipa 2 i drugim kroničnim bolestima. Poručuju da meso nije nužno za zdravlje, a cijenu takve 'tradicije' plaćaju i svinje i ljudi.

Biljne kobasice i ostala jela umjesto krvavih dvorišta

Umjesto daljnjeg održavanja krvavog kruga uzgoja, bolesti i klanja, Prijatelji životinja zagovaraju preusmjeravanje na biljnu proizvodnju i biljne prehrambene proizvode: 'Namirnice poput graha, leće i slanutka, žitarice i drugi biljni izvori proteina mogu u potpunosti zadovoljiti naše prehrambene potrebe bez ijedne žrtvovane životinje. Tako trošimo manje resursa, stvaramo manje zagađenja i smanjujemo rizik od novih zoonoza'.

Predstavljaju novi recept Anite Petrović, članice udruge Prijatelji životinja i volonterke, koja je već autorica recepta za Stellinu kobasicu, dostupnu svima i u komercijalnoj prodaji. Za ovu prigodu Anita je osmislila novi recept za kobasicu koju je nazvala Zagorka jer joj ne nedostaje ni masnoće ni ljutine ni dobro poznatog okusa: 'Kao veganka, ne odričem se jela koja su bila dio moje prehrane ranije. Od kajgane, sarme, punjenih paprika, suhomesnatih proizvoda do kolača i torti, sve spremam sa sastojcima isključivo biljnog podrijetla. Svima su nam dostupna jela koja izgledom i okusom podsjećaju na jela od životinjskih sastojaka, a da pritom nije stradala nijedna životinja'.

Prijatelji životinja pozivaju ljubitelje mesnih okusa da, osim Anitinih recepata za kobasice, isprobaju prema njezinu receptu i pogačice s čvarcima, salenjake i druga ukusna jela. Recepti su dostupni na www.prijatelji-zivotinja.hr.