Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja i dugogodišnji aktivist, ovih se dana javnosti predstavlja u novom ruhu: kao autor autobiografske slikovnice 'Priča sa sela', namijenjene odraslima i mladima od dvanaest godina nadalje.
Predstavljanje knjige održat će se 30. prosinca u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zagreb. Uz Luku Omana, ilustratorica Kaja Kajfež obratit će se publici putem videa osvrćući se na proces pretvaranja osobnog svjedočanstva u ilustracije i kako vizualna naracija supostoji s autorovim riječima. Uz razgovor o knjizi, posjetitelje očekuju toplo piće i zakuska. Knjiga će bez naplate biti dostupna u tiskanom i online izdanju.
Kada empatija djeteta nadjača autoritet
'Priča sa sela' nastala je iz autorove potrebe da progovori o iskustvima koja su ga obilježila kao dvanaestogodišnjaka. Ispisana u prvom licu, čitatelja vodi u intiman prostor sjećanja na boravak kod bake na selu, kamo ga šalje bolesna majka. No ova priča nije nostalgična razglednica iz djetinjstva. Naprotiv, riječ je o susretu sa svijetom odraslih koji nerijetko normalizira i opravdava postupke nad kojima se dječja savjest još instinktivno buni.
Oman, kroz niz naizgled svakodnevnih situacija, rekonstruira trenutke koji postupno vode prema osvještavanju osobne odgovornosti, koja u njegovu slučaju nastaje kada empatija nadjača autoritet.
Odrastamo u neskladu s urođenom suosjećajnošću
'Gledamo na empatiju kao slabost umjesto snage, zatomljujemo vlastite emocije prema životinjama, djeci govorimo da to tako mora biti, iako znamo da to nije istina, odrastamo u neskladu sa svojom urođenom suosjećajnošću, pravimo se da je sve u redu i branimo da se priča o tome, da se propituje. Mnogi imaju svoju ‘priču sa sela’ potisnutu opravdanjima i realizacijom okrutne zbilje, koja se ne da promijeniti. Ipak, izbor je tu pred nama, svima dostupan, iskren, topao i razuman; samo ga trebamo prigrliti svojim dječjim srcem koje ne povlači granicu empatije', poručuje Luka Oman.
Suvremeno propitivanje tradicije
Književna forma autobiografske slikovnice namijenjene i odrasloj publici nepravedno je zapostavljena. Slikovnicu često doživljavamo kao nevinu dječju formu, no u ovom slučaju taj okvir postaje svjestan kontrast stvarnosti s kojom se autor suočava. Pritom je osobito zanimljiva snažna međuigra teksta i ilustracije koja ne djeluje kao dekor, već s tekstom ulazi u živ i ravnopravan dijalog. Prepoznatljiv rukopis Kaje Kajfež, prožet etnografskim i ruralnim motivima, gradi most između kulturne baštine i suvremenog propitivanja tradicije. Upravo taj vizualni jezik, u svojoj metaforičnosti, stvara zanimljiv kontrast realističnom i ispovjednom tonu Luke Omana čineći knjigu istodobno intimnom i simboličnom, osobnom i univerzalnom.