MEDUZE U JADRANU Najvolje ih je ne dirati
Najvatrenija je 'morska mjesečina'
U Jadranskom moru, jednako tako u svjetskim morima i oceanima, nastanjene su mnoge meduze, preciznije mnoge vrste meduza. Neke od njih čovjeku mogu prirediti neugodnosti, čak i veće zdravstvene probleme, ali ima i potpuno bezopasnih.
Osim stručnih ljudi, prvenstveno morskih biologa, rijetki su među nama laicima koji znaju nešto više o meduzama, koji će u moru prepoznati određenu vrstu. Uostalom, koliki ni ribe ne raspoznaju, piše Novi list.
U Jadranskom moru najučestalije meduze su uhati klobuk, morska mjesečina, morska pluća i mediteranska meduza. Ne znam koliko nam ovi nazivi znače? Za njih se u stručnoj literaturi navodi da su autohtone vrste. Dodir morske mjesečine čovjeku može prirediti najviše neugodnosti. Ona je mala, ali vatrena! Klobuk joj naraste u promjer do šest, a lovke su dugačke do 20 centimetara. Boja je ružičasta posuta ljubičastim točkicama. Za čovjeka je opasna jer boravi neposredno ispod površine, ne dublje od 10 metara. Životni joj je prostor na pučini, ali je morske struje često donesu do obale.
U kontaktu s njom čovjek osjeti jaku bol, a na koži nastanu rane slične opeklinama koje teško zarastaju. Ponekad na koži ostanu trajni ožiljci. Nezgodno je i to što se ta meduza pojavljuje u velikim plovama. Utješno je da se ne pojavljuje često.
Ta velika meduza vrsta je kojoj je hrvatski naziv morska pluća. Za nju kažu da može izazvati tek lagani osip na koži. Ona spada u velike jadranske meduze s promjerom klobuka do 60 centimetara i težinom do 10 kilograma. Ima lijepu bijelu boju s plavičastim odsjajem posebno izraženim na rubu klobuka. Prije nego što je skončala na groti vidio sam je u nekoliko navrata. Zadržavala se u nevelikom akvatoriju, ponekad u plićaku blizu obale, drugi put dalje i dublje. Vrsta koja živi pojedinačno, ne u velikim plovama. I ne pliva samostalno. To je karakteristika svih meduza. Nose ih morske struje, pa zato u Jadranskom moru najprije pohode našu, a potom talijansku obalu. Ako do nje uopće dospiju.
Među više vrsta meduza koje žive u Jadranskom moru ima onih čiji dodir žari, izaziva jače 'opekline' na koži. One su uglavnom rijetke, a u dodiru s njima svaka koža nije jednako osjetljiva. Kod nekih reakcija je bolna, crvenilo biva jako vidljivo i dugotrajno, stvaraju se vodeni mjehurići… pa ponekad treba potražiti i liječničku pomoć.
Kod drugih se to opet manifestira u blažem crvenilu s malo svrbeža.
Meduze su žarnjaci, životinje jednostavne tjelesne građe koja se sastoji od klobuka pomoću kojeg se pokreću i velikog broja lovki. Te životinje, ako ih tako uopće možemo nazvati, nemaju ni srce, ni mozak, ni krvotok. Umjesto mozga one imaju živčane završetke pomoću kojih registriraju svoju okolinu i podražaje što iz nje dolaze. Tijelo meduze najvećim dijelom sastoji se od vode – oko 95 posto čitava tijela – tako da meduza izvađena iz mora i stavljena na obalu predstavlja malu količinu želatinaste, prozirne mase koja se na suncu brzo potpuno osuši i gotovo ispari. Spomenimo i to, da meduze uglavnom žive u moru, a tek neke rijetke vrste nastanjene su u slatkim i boćatim vodama. Isto tako, ne odgovaraju im oceanska prostranstva.
Iako su bez mozga i srca meduze se smatraju agresivnim grabljivicama koje efikasno dolaze do plijena, odnosno hrane, a to su uglavnom sitne ribe, plankton te ostali sitni živi morski organizmi. Na svojim lovkama imaju milijune žarnih stanica koje izlučuju otrov u tijelo žrtvi i time ih paraliziraju, a zatim ih brzo progutaju ustima koja se nalaze na dnu klobuka. Na taj način meduza ponekad zna »napasti« i čovjeka. Druga je stvar što je on velik i snažan pa ga njen otrov neće paralizirati. Ostat će samo opekline i lakši ili jači svrbež što može potrajati nekoliko dana. Jačina opeklina i intenzitet svrbeža zavisi o tome s kojom smo meduzom imali bliski susret, jer sve vrste nemaju otrov jednako jakog intenziteta.
Spomenuti treba još i to da meduze žive u velikim plovama, koje mogu imati više stotina jedinki. Zato, pri 'susretu' s meduzom, odnosno meduzama, rijetko će nas dodirnuti i opeći samo jedna. U takvim situacijama obično se kupač 'sudari' s više meduza. Sreća je što meduze u našem dijelu Jadranskog mora nisu tako učestale, posebno ne one s jačim otrovom. Jednog davnog ljeta imali smo njihovu pravu najezdu, i to malih ali vatrenih, ali to je bila iznimka što potvrđuje pravilo. Toga se sjećamo tek mi stariji! Budući da većina nas ne poznaje meduze i ne znamo kako će naša koža reagirati na dodir s njima, meduze je najbolje ne dirati. Bez obzira na to koliko njihove lovke žare.
