Prekogranični stručni trening u Komiži otkrio ključne mjere za očuvanje morskih staništa

Jadransko more nije samo vodena površina koja dijeli dvije zemlje. Od njega živimo, njime putujemo, u njemu se odmaramo, ali ono je i mnogo više od toga: složen ekosustav koji treba razumjeti i zaštititi. Upravo iz te svijesti nastao je Interreg projekt ASPEH – Adriatic SPEcies and Habitats of coastal areas, spojivši hrvatske i talijanske partnere s jednim zajedničkim ciljem, a to je povećati znanje i učinkovitost zaštite osjetljivijih morskih staništa i morskih vrsta Jadrana.

U sklopu projekta, od 6. do 8. listopada Sunce je organiziralo prekogranični trening u Komiži, 'Jačanje kapaciteta za provedbu mjera očuvanja staništa', s time da je prvog dana treninga održan i sastanak projektnih partnera. Na treningu su osim partnera sudjelovali različiti predstavnici nadležnih institucija koje se bave zaštitom prirode i upravljanjem staništima. Fokus je bio na trima staništima koja su biološki i ekološki temelj života u Jadranu: livadama posidonije, prirodnim plažama i morskim špiljama.

Bila je to odlična prilika za učenje o najnovijim spoznajama, izazovima i praktičnim rješenjima u očuvanju odabranih staništa Jadrana, i to kroz teorijski dio u dvorani te praktične aktivnosti u prirodi. Otkrijte kako smo tijekom tri dana stručnog treninga jačali kapacitete za provedbu mjera očuvanja morskih i obalnih staništa.

Posidonija – ugrožena čuvarica morskog dna

Možda njezino gusto podvodno 'šumsko' prostranstvo nekad izgleda pomalo tajanstveno ili čak zastrašujuće, ali ova morska cvjetnica nije prijetnja, već srce i pluća našeg mora. Posidonija ima neizmjerno značajnu ekološku ulogu u Mediteranu, ali, nažalost, njezine livade nestaju zbog mnogih pritisaka: sidrenja, obalne gradnje, onečišćenja i zagrijavanja mora.

Kao jedno od najugroženijih staništa Mediterana, livade posidonije moraju se pomno pratiti. O važnosti praćenja stanja njezinih livada govorio je dr. Andrea Rismondo (SELC Cooperative Company), koji se time bavi u sklopu Interreg projekta BIOPRESSADRIA.

Monitoring morskih cvjetnica, kako je Rismondo istaknuo, ima ključnu ulogu u prepoznavanju ugroza za ovo stanište i pronalaženju rješenja prije nego što bude kasno.

– Iako je zaštita livada posidonije jasno definirana u europskim direktivama, njezina provedba na lokalnim razinama često nije usklađena. Mjere zaštite nisu jednake, a ponekad ostaju tek slovo na papiru. Potrebno je pratiti lokaciju po lokaciju i na temelju toga uvesti primjenjive mjere koje će osigurati stvarnu, a ne samo deklarativnu zaštitu. Pristup 'od malog prema velikom' (upscaling) pokazao se učinkovitijim od univerzalnih pravila koja se teško mogu provoditi na različitim lokacijama. U tom smislu, projekti kao što su BIOPRESSADRIA i ASPEH pokazuju kako monitoring može imati izravnu, praktičnu ulogu u zaštiti pojedinih morskih ekosustava. – istaknuo je Rismondo.

Kako priča o monitoringu ne bi ostala samo na riječima, posjetili smo višku plažu Stončicu, na kojoj su zaposlenice Sunca Matea Špika i Karla Jelić demonstrirale rad na terenu. Na temelju višegodišnjeg ronilačkog iskustva, pokazale su kako monitoring pod morem izgleda i što ronioci zapravo bilježe.

– Broje se izdanci posidonije u jednom kvadratu koji se postavlja na oko 12 metara dubine mora. Brojenje pod morem je vrlo izazovno i moguće je odraditi do dvije lokacije dnevno. Ali sve se to isplati jer prateći gustoću i pokrivenost morskog dna posidonijom, Sunce već gotovo dva desetljeća pomaže zaštićenim područjima da poboljšaju svoje upravljanje. – objasnila je Špika.

Prirodne plaže – geološka baština

Na treningu smo se bavili i plažama, odnosno muljevitim i pješčanim dnima izloženima za vrijeme oseke. Iako prepoznatljivo lice Jadrana, plaže su jedno od njegovih najosjetljivijih staništa. One su dinamične, žive i podložne neprestanim promjenama koje donose valovi, vjetrovi i morske struje.

O ovom staništu pričala je dr. Kristina Pikelj, koja kao geologinja mora istražuje što se događa sa stijenama i sedimentom pod morem i na obali.

– To je stanište koje nema neku bioraznolikost, ali ima veliku ekološku vrijednost i zato ga moramo štititi. Nekako se u aspektu zaštite prirode uvijek priča o očuvanju vrsta, ali što s geološkom baštinom? Hrvatska, na primjer, na nekim svojim plažama ima biogeni pijesak, to jest pijesak koji nastaje od ostataka živih organizama, a ne od raspadanja stijena, kao što je to slučaj s klasičnim, mineralnim pijeskom. Riječ je o raritetu u svijetu, a mnogi toga nisu ni svjesni. Zapravo, s naše strane Jadrana malo se zna o plažama jer smo se tek odnedavno upoznali s problemom erozije. – istaknula je Pikelj, koja je inače izvanredna profesorica na Geološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu.

Zbog neznanja, plaže su danas pod mnogim pritiscima, od utjecaja turizma, onečišćenja i zahvata u obalnom prostoru do klimatskih promjena koje izazivaju porast razine mora.

– Kako se podiže razina mora, tako se obalna staništa sele prema kopnu. Ali, kada je kopno zabetonirano, plaža se nema kamo proširiti, može samo nestati, a to je nešto što, sigurna sam, nitko u Hrvatskoj ne bi volio da se počne događati. – upozorila je.

Upravo se o tim promjenama moglo učiti i na terenu, tijekom posjeta plaži Stončici, gdje je Pikelj pokazala kako izgleda istraživanje plaža u praksi. Uz pomoć geodetske opreme demonstrirala je profiliranje plaže i što se sve može doznati iz tih mjerenja: od kretanja pijeska do utjecaja valova i ljudskih zahvata. Na licu mjesta vidjelo se kako izgradnja kuća i potpornih zidova tik uz obalu mijenja prirodnu dinamiku, jer zaustavlja itekako potreban dotok materijala na plažu.

– Unatoč prisutnosti morskog otpada, među materijalom kojeg more izbaci na obali mogu se pronaći i tragovi života: školjke, puževi, kosti sipa i jaja volka. Takvi detalji podsjećaju da su plaže skup raznolikih prirodnih procesa, ali i prostor koji zahtijeva pažljivo upravljanje. Profiliranje plaža i praćenje njihovih promjena prvi su koraci u razumijevanju kako ih zaštititi jer jednom kad plaža nestane, gotovo ju je nemoguće vratiti. – objasnila je Pikelj.

Morske špilje – svjetovi u tami

Treći dio treninga bio je posvećen potopljenim i polupotopljenim morskim špiljama – tajanstvenim prostorima koje su oblikovali valovi i vrijeme, a u kojima obitava čitav jedan svijet nevidljiv čovjekovom oku. To su geomorfološki spomenici prirode i osjetljivi ekosustavi koji reagiraju i na najmanje promjene.

– U okviru ASPEH-a napravili smo praćenje stanja Zelene špilje, ali to je tek jedan monitoring. Program kontinuiranog praćenja špilja, a pogotovo onih koje su pod velikim pritiskom posjećivanja, treba se uspostaviti na nacionalnoj razini. Najveći pritisak na ova staništa vrši čovjek. Svi žele maksimalan doživljaj kad su na odmoru, svi žele ući u njih, nekada i bez koncesionara… ljudi su u neznanju i u šoku kad im objasnimo da to ugrožava špilju i živi svijet u njoj. Zato, da bismo zaštitili ova staništa, prvo ih moramo razumjeti, a, nažalost, onih koji ih razumiju jako je malo. – objasnila je Jelena Kurtović Mrčelić iz Javne ustanove More i krš, institucije koja je jedna od partnera na projektu.

Iako je u Hrvatskoj do sada zabilježeno oko 300 morskih špilja, pretpostavlja se da ih ima više od tisuću. Međutim, osim dr. Donata Petriciolija i dr. Tatjane Bakran-Petricioli u Hrvatskoj se nitko ne bavi sustavnim biološkim istraživanjem ovih staništa.

– Imamo jako mali broj mladih speleologa i biologa, što čini ovu djelatnost posebno vrijednom i zahtjevnom. Dodatan problem je taj što, unatoč tome što smo država na moru, ronjenje nije dobro uređeno u zakonima i propisima, a to je jako problematično jer je rad u morskim špiljama samo za iskusne ronioce i speleologe zbog sigurnosnih razloga! – upozorili su okupljene na treningu par Petricioli.

Za praktičan dio, Josip Boban iz JU More i krš odjenuo je ronilačko odijelo i opremio se svim alatima potrebnima za ronjenje u morskim špiljama kako bi demonstrirao zahtjevnost ovog posla.

ASPEH za očuvanje morskih staništa

Na ovom trodnevnom događanju Sunce je organiziralo i izložbu nastalu u sklopu foto-natječaja 'Jadranska blaga', kojom se htjelo osvijestiti kako fotografiranje prirode može biti jedan od odličnih alata za njezino očuvanje.

Vida Zrnčić iz Sunca završila je trening jednom mišlju: osviještenost je osnova održive budućnosti i to ne samo za zaštićena područja, nego i za cijeli obalni pojas, koji sve više osjeća pritiske turizma i klimatskih promjena.

Upravo zato u sklopu ASPEH-a provodimo kampanju 'Jadranska blaga', u kojoj ističemo da livade posidonije, prirodne plaže i morske špilje nisu samo dijelovi krajolika, već simboli bogatstva, ali i krhkosti Jadrana. U studenome nas čeka sličan ovakav trening u talijanskoj Apuliji, ali s naglaskom na tri vrste čiju zaštitu nastojimo povećati u sklopu ovog projekta: morskog kulika, patku njorku i glavatu želvu.

Nastavite pratiti kampanju i otkrijte zašto se svaka vrsta računa i zašto je svako stanište važno!