Zašto Hrvatska i dalje uvozi struju iz Srbije i BiH?

Unatoč sve većem angažmanu kućanstava u vlastitoj proizvodnji energije i samoodrživosti, hrvatski gospodarski sektor ne uspijeva zadovoljiti vlastite potrebe za električnom energijom. Put ka hrvatskoj energetskoj samoodrživosti je ucrtan, potencijal obnovljivih izvora energije i više nego dovoljan, ali do realizacije nedostaje još otprilike 7.000 GWh koje smo primorani uvoziti. Odakle dolazi struja koju svakodnevno koristimo?

Energetski tokovi zaostali iz Jugoslavije

Najviše električne energije uvozimo iz susjednih država, točnije od Srbije i BiH, država koje nisu članice Europske unije i koje su prema zadnjim podacima najveći zagađivači zraka kojeg udišemo. Niti jedna od njih nije usklađena s europskim regulativama te Hrvatska zapravo uvozi izrazito nečistu energiju. Termoelektrane na ugljen na području zapadnog Balkana nastavljaju ozbiljno ugrožavati okoliš u zemljama te regije te su u razdoblju od 2018. do 2020. prouzročile preuranjenu smrt najmanje 19 tisuća osoba od čega više od 10 tisuća u državama Unije. Samo 2020. godine termoelektrane na ugljen u BiH, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu emitirale su dva i pol puta više sumpornog dioksida nego sve druge takve elektrane koje još djeluju na području EU-a. Termoelektrana Ugljevik iz Bosne i Hercegovine je 2021. godine emitirala najviše sumporovog dioksida u regiji - čak 86.774 tone. Kostolac A2 u Srbiji je 2021. bio najveći zagađivač u smislu prekoračene pojedinačne granice zagađenja, emitirajući 13 puta više sumporovog dioksida od dozvoljenog. 

Važno je naglasiti kako je trenutni plan u Hrvatskoj do 2030. godine ugasiti 1.000 MW termoelektrana. S druge strane, podaci iz 2021. godine pokazuju kako je Hrvatska raspolagala s 19.171 GWh energije, od čega je čak trećina (6.700 GWh) došla uvozom. Od domaćih proizvodnih kapaciteta, RH najviše energije dobiva od hidroelektrana (7.229 GWh, odnosno 38 posto), vjetroelektrana (2.062 GWh, 11 posto) i termoelektrana (1.511 GWh, 8 posto). Do 2030. godine sve je manje vremena, a naše energetske potrebe zasigurno neće padati. Naprotiv, moderna tehnologija zahtijeva sve više energije te ako ne povećamo svoje kapacitete obnovljivih izvora energije, uvoz će nam i u budućnosti činiti izuzetno veliki dio energetskog miksa. 

Cijenu naše uvezene energije plaćamo zdravljem

Iako su ovi podaci dobro poznati i javno dostupni, Hrvatska i dalje uvozi električnu energiju iz navedenih država umjesto da se okrene daljnjem razvitku niskougljičnih energetskih kapaciteta. Energija je jedna od osnova razvoja države, a ovisnošću o drugim izvorima dovodimo se u situaciju u kojoj smo ranjivi na potrese u globalnoj politici.

Nastavi li Hrvatska podržavati rad termoelektrana na ugljen iz susjednih država, zapečatit će si put prema neodrživom razvoju koji će rezultirati daljnjim negativnim posljedicama za javno zdravstvo, okoliš, turizam i gospodarstvo zemlje. Jedini pravi put prema održivoj budućnosti je kroz jače iskorištavanje obnovljive energije, napredne elektroenergetske mreže i mjere poboljšanja energetske učinkovitosti. To je nužno zbog smanjenja troškova onečišćenja zraka i poboljšanja zdravlja ljudi, ali i zato što bi se s pomoću čistih i djelotvornih tehnologija, koje donose nove prihode i stalna zaposlenja, smanjila energetska ovisnost Hrvatske i moderniziralo njezino gospodarstvo. Zbog onečišćenja zraka, električna se energija proizvodi uz vrlo visoku cijenu za lokalne zajednice, okoliš i gospodarstvo zemlje. Ta cijena nije vidljiva na računima za struju koju plaćamo kao korisnici - tu cijenu plaćamo zdravljem, uništenim okolišem i smanjenom učinkovitošću gospodarstva.

Hrvatski potencijal obnovljivaca je ogroman

Trenutni podaci članica EU pokazuju pozitivni pomak po pitanju ulaganja u obnovljive izvore energije te Hrvatska mora pratiti taj ritam. S obzirom na plan da do 2050. godine postanemo potpuno ugljični neutralni, jasno je kako će se energija iz uvoza, kao i manjak stvoren gašenjem termoelektrana na kruta goriva, morati nadomjestiti proizvodnjom energije iz novih i „zelenijih“ tehnologija. Na sreću, Hrvatska je pri vrhu Europe što se tiče potencijala za iskorištavanje obnovljivih izvora energije, pogotovo u području Dalmacije. Cijela priobalna Hrvatska ima izrazito visok broj sunčanih dana u godini što pogoduje izgradnji solarnih panela i iskorištavanju sunčeve energije. Njeno krško zaleđe izuzetno je pogodno za iskorištavanje energije vjetra. Krški prostor također ima veliki hidroenergetski potencijal zbog brzih rijeka čija se kinetička energija može pretvoriti u električnu. 

Obnovljivi izvori energije imaju preveliku korist za cijelu državu da bismo ih nastavili polovično iskorištavati. Njihovo poticanje neće samo doprinijeti zaštiti okoliša i donijeti niz ušteda nego će pokrenuti nove djelatnosti i razvoj novih tehnologija, a time i cijelog gospodarstva. Pred Hrvatskom je izbor - ako želimo, ona u budućnosti može ispunjavati sve svoje energetske potrebe, neovisna o potresima na energetskim tržištima, a višak može izvoziti susjednim zemljama.