ZVONI NA UZBUNU Duboki Jadran doseže temperaturne vrijednosti predviđene za kraj stoljeća

Znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković (IRB), u sklopu  međunarodnog istraživanja, analizirali su podatke prikupljene u Južnojadranskoj kotlini, najdubljem dijelu Jadrana, i došli do rezultata koji pokazuju ubrzano  zagrijavanje i zaslanjivanje dubokih voda, višestruko brže od klimatskih  projekcija. To znači da se promjene koje su se očekivale tek krajem stoljeća  događaju već danas, s ozbiljnim posljedicama za ekosustave, klimu i obalne  zajednice.

Temperatura mora na dnu Južnojadranske kotline, na dubini od 1000 metara, porasla je za  0,8°C u proteklom desetljeću, dok se salinitet povećao za 0,2 jedinice (PSU). Ovi trendovi  predstavljaju najbrže zabilježene promjene u dubokim mediteranskim vodama i mogu  signalizirati trajnu promjenu klimatskog režima u regiji.

Rad dr. sc. Elene Terzić i dr. sc. Ivice Vilibića s Instituta Ruđer Bošković, objavljen u časopisu  Limnology and Oceanography Letters, rezultat je suradnje hrvatskih, talijanskih i slovenskih  znanstvenika koji su kombinirali podatke s različitih oceanografskih platformi, od stalnih usidrenih plutača, krstarenja istraživačkim brodovima do autonomnih Argo posmičnih plovaka. 

Europski morski termostat u kvaru

Jadransko more možemo zamisliti kao prirodni 'termostat' Mediterana jer izmjenom topline  utječe na temperaturne obrasce cijelog bazena. Kako taj termostat funkcionira? Kada se  tijekom zime u plitkom sjevernom Jadranu formira hladna i gusta voda, ona tone prema dnu i  kroz Otrantska vrata ulazi u duboki Mediteran. Tako Jadran stoljećima pokreće sustav struja  koji osigurava stabilnost i dotok kisika u dubine Mediterana.

Međutim, ovaj prirodni sustav sada se mijenja. Tradicionalno hladna voda koja se formira kod  hrvatskih obala postaje sve toplija i slanija prije nego što počne svoje putovanje prema jugu.  Umjesto hlađenja dubokih mediteranskih voda, Jadran sada šalje toplije vode koje dodatno  zagrijavaju cijeli sustav.

'Možete zamisliti to kao grijanje kuće gdje je termostat pokvaren', pojašnjava dr. Vilibić.

'Umjesto da termostat održava stabilnu temperaturu, sada šalje sve više topline u sustav'.

Glavni uzrok ovih promjena leži u kombinaciji globalnog zagrijavanja i promjena u obrascima  oborina i riječnih dotoka. Povećane temperature zraka znače da se na površini mora formira  manje hladne vode, dok promjene u količinama oborina i riječnih pritoka rezultiraju slanijom  vodom u sjevernom Jadranu.

Ubrzanje kroz vrijeme

Posebno je važno naglasiti da se ovaj trend ubrzava. Dok su stope zagrijavanja dubokih voda  ranije bile oko 0,2 °C po stoljeću, u razdoblju od 2012. do 2024. porasle su na 0,8 °C po  desetljeću. 
Početkom 2010-ih godina granica na kojoj temperatura mora iznosi stalnih 14 °C nalazila se  na oko 100 metara dubine. Ta zamišljena linija, koju znanstvenici nazivaju izotermom, do 2024.  godine spustila se sve do dna Južnojadranske kotline, najdubljeg dijela Jadrana. Istodobno,  salinitet viši od 38,9 jedinica postao je gotovo stalno obilježje ovog najdubljeg dijela Jadrana,  što znači da je voda u dubinama danas slanija nego ikada otkako postoje mjerenja. 

'Ono što nas posebno brine je činjenica da se promjene ubrzavaju', kaže dr. Vilibić. 'To nije  postupna prilagodba, već brza tranzicija prema novom stanju koje još ne razumijemo u  potpunosti'.

Ekološke posljedice

Promjene u dubokim vodama već sada utječu na morski život. Područje oko Jabučke kotline,  koje je poznato po svojoj bogatoj bioraznolikosti i zaštićeno je kao zona bez ribolova, posebno  je osjetljivo. Vrste prilagođene hladnijim uvjetima koje su se tradicionalno skrivale u dubokim,  hladnim vodama sada se suočavaju s ubrzanim promjenama svojeg staništa.

'Vrste koje su prilagođene na hladne duboke vode nemaju kamo ići, objašnjava dr. Vilibić. Za  razliku od kopnenih životinja koje se mogu pomaknuti prema sjeveru kada se klima zagrijava,  dubokomorske vrste su zarobljene na dnu mora. Istovremeno, toplije vode potiču dolazak  tropskih vrsta iz istočnog Mediterana, što mijenja čitav ekosustav.

Međutim, promjene u dubokom Jadranu nisu samo lokalni fenomen, već mogu utjecati na  čitav europski klimatski sustav. Promjene gustoće dubokih voda utječu na porast razine mora  duž europske obale Mediterana. Znanstvenici procjenjuju da bi trenutni trendovi mogli dovesti  do dodatnih 3,3 milimetra godišnjeg porasta razine mora. 
Isto tako, promjene u morskim strujama mogu utjecati na vremenske obrasce, mediteranski  klimatski sustav i obalne zajednice diljem Europe. Interdisciplinarnost međunarodnog tima  omogućila je sveobuhvatan pogled na problem koji nadilazi nacionalne granice. Istraživanje  jasno pokazuje da promjene u Jadranu nisu samo regionalni fenomen već europski izazov koji  zahtijeva koordinirani odgovor.

Pogled u budućnost

Znanstvenici upozoravaju da trenutni klimatski modeli možda podcjenjuju brzinu promjena u  zatvorenim morskim bazenima poput Mediterana. Projekcije za razdoblje od 2075. do 2100.  godine predviđaju promjene koje se sada događaju u vremenskom okviru od deset do  dvadeset godina.

Znanstvenici IRB-a nastavljaju s praćenjem stanja dubokih jadranskih voda kroz sustav stalnih  mjernih postaja i međunarodnu suradnju s partnerima iz Italije, Slovenije i drugih  mediteranskih zemalja. Sama mjerenja i istraživanja su omogućena putem mnogih  međunarodnih i nacionalnih inicijativa, programa i projekata, kao što su konzorciji europskih  istraživačkih infrastruktura Euro-ARGO ERIC i EMSO ERIC, projekti regionalne suradnje u okviru  programa Interreg Italija-Hrvatska (AdriaClimPlus) te nacionalni istraživački projekti  (GLOMETS, C3PO) i programi mobilnosti Hrvatske zaklade za znanost i istraživačkih agencija  Slovenije i Italije.

Sljedeći korak bit će razvoj poboljšanih klimatskih modela koji mogu preciznije predvidjeti  brzinu promjena u zatvorenim morskim sustavima.

'Priroda nas upozorava da se događa nešto značajno. Naš zadatak je  razumjeti te procese i pomoći društvu da se pripremi za promjene koje dolaze', zaključuje dr. Vilibić.