Prema podacima Financijske agencije (Fina), u 2025. godini prosječna mjesečna neto obračunata plaća zaposlenih kod hrvatskih poduzetnika iznosila je 1.307 eura. Riječ je o povećanju od 10,5 posto u odnosu na godinu ranije, kada je prosječna neto plaća iznosila 1.182 eura.
Analiza je obuhvatila 1.078.579 zaposlenih prema satima rada kod 166.052 poduzetnika, obveznika poreza na dobit koji, osim financijskih institucija, imaju obvezu sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja prema Zakonu o računovodstvu.
Najveći broj zaposlenih i dalje je koncentriran u tri ključna područja djelatnosti – prerađivačkoj industriji, trgovini te građevinarstvu. U tim je sektorima radilo 52,6 posto svih zaposlenih kod poduzetnika obuhvaćenih analizom.
Iako su u sva tri područja zabilježena povećanja plaća, razlike među djelatnostima i dalje su vidljive. U prerađivačkoj industriji prosječna neto plaća porasla je za 11,6 posto, dok su plaće u trgovini na veliko i malo povećane za 10,8 posto. U građevinarstvu je zabilježen nešto sporiji rast od 8,7 posto, a zaposleni u toj djelatnosti i dalje primaju plaću nižu od prosjeka svih poduzetnika u Hrvatskoj.
Najviše prosječne plaće ostvaruju zaposleni u djelatnostima koje zahtijevaju visoku razinu stručnosti i specijaliziranih znanja. Na vrhu ljestvice nalaze se telekomunikacije, financijske djelatnosti i osiguranje, opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija te javna uprava i obrana.
Najveću prosječnu mjesečnu neto plaću u 2025. godini imali su zaposleni u području telekomunikacija, s prosjekom od 2.023 eura. Ta je plaća bila čak 54,8 posto viša od prosječne neto plaće svih zaposlenih kod poduzetnika u Hrvatskoj.
Iznad nacionalnog prosjeka bile su i plaće zaposlenih u javnoj upravi i obrani, koje su bile 45,7 posto više od prosjeka, zatim u energetskom sektoru, gdje su bile više za 30,4 posto, te u financijskim djelatnostima i osiguranju, s prosječno 26,9 posto višim plaćama.
Podaci Fine pokazuju da je 2025. godina donijela nastavak rasta plaća kod hrvatskih poduzetnika, ali i zadržavanje značajnih razlika među pojedinim djelatnostima.
