U Muzeju grada Kaštela večeras je otvorena samostalna izložba Ive Ćorkovića pod nazivom 'Ex nihilo' koja publici nudi uvid u posljednje desetljeće njegova rada i razvoja.
Izložba je koncipirana kao dijalog između ranijih radova i recentnog stvaralaštva, povezujući naizgled dva oprečna svijeta. Poseban značaj izložbi daje suradnja s poznatom kolekcionarkom Dagmar Meneghello iz čije privatne zbirke dolaze raniji radovi, ali i dio radova nastalih relativno nedavno. Istodobno, izložba premijerno predstavlja i recentni ciklus u autorovu vlasništvu po kojem je cijela izložba dobila ime - 'Ex nihilo.
'Ovi monokromni radovi izvedeni u građevinskim crnim mrežama predstavljaju njegov povratak redu, disciplini i metafizičkoj tišini koje vidimo u njegovim najranijim radovima iz kolekcije Meneghello. U suvremenom vizualnom jeziku, gdje je granica između slike i objekta sve poroznija radovi Ive Ćorkovića stoje kao podsjetnik na primarnu snagu materijala. Rabeći uz impregnirano platno, stirodur, pur pjenu, građevinsku mrežu i žicu, materijale lišene estetskih pretenzija, ukorijenjene u utilitarni svijet - umjetnik gradi sustav koji istodobno komunicira s poviješću avangarde i suvremenim svijetom', kaže kustosica i autorica teksta u izložbenom katalogu, Mirela Vujević Duvnjak, muzejska savjetnica.
Naziv izložbe 'Ex nihilo' (stvaranje iz ničega) daje izložbi metafizički okvir koji možemo interpretirati na više razina: materijalom, procesom rada, binarnim sustavom i filozofijom praznine.
'U umjetničkom smislu, spomenuti su utilitarni materijali 'ništa'. Po svojim svojstvima nemaju umjetničku namjenu, dok ih umjetnik ne preobrazi... Raster plastične ili metalne mreže koja je dominantan materijal u kojemu se izražava posljednjih dvije godine, za autora je nulta točka iz koje sve počinje...', ističe kustosica.
Životopis Ive Ćorkovića, nadalje su naveli, otkriva fascinantan put od rudimentarnog djetinjstva u planinskom selu Mičije do zrelosti u krugovima njemačke umjetničke avangarde. Njegov životopis neobična je priča o preživljavanju i posvećenosti procesu rada i materiji. Od 2002. živi stalno na Hvaru. Zbog svoje sklonosti dekonstrukciji svojih dovršenih radova, veliki dio opusa sačuvan je zahvaljujući naporima kolekcionarke Dagmar Meneghello i još nekolicini kolekcionara u Hrvatskoj i inozemstvu. Izložba u Muzeju grada Kaštela predstavlja svojevrsni zaokret u njegovu stvaralaštvu i vidljivosti široj javnosti.
Izložbu može pogledati do 5. svibnja.