Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je svečanu misu s procesijom u katedrali sv. Dujma na Cvjetnicu – Nedjelju muke Gospodnje, 29. ožujka.
Slavlje je počelo na Peristilu gdje je mons. Križić blagoslovio maslinove grančice i vjernike. Služba riječi i euharistijsko slavlje zatim je nastavljeno u katedrali. U koncelebraciji je bilo pet svećenika predvođenih generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem. Liturgijsko je pjevanje predvodio Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem kapelnika don Šime Marovića uz orguljašku pratnju maestra Mirka Jankova, a bogoslovi splitskog Centralnog bogoslovnog sjemeništa su ministrirali.
Nadbiskup je u homiliji govorio o otajstvu Cvjetnice koje u sebi objedinjuje dvije suprotne stvarnosti – radost Isusova ulaska u Jeruzalem i dramatičnost njegove muke, istaknuvši kako se u toj napetosti razotkriva i duboka nestalnost ljudskoga srca. Podsjetio je kako Isus ne ulazi u grad kao moćni vladar, nego ponizno, na magarcu, čime pokazuje drukčiji put – put tišine, služenja i predanja. Ipak, narod ga dočekuje s velikim oduševljenjem, ali i s očekivanjima da će riješiti njihove zemaljske probleme. Upravo u toj promjeni raspoloženja, od klicanja do osude, nadbiskup je prepoznao trajnu ljudsku slabost, naglasivši: ‘Ovdje nalazimo važnu i snažnu poruku ove nedjelje: kako je čovjek po svojoj naravi nestalan, prevrtljiv!’.
U tom je kontekstu upozorio kako se i danas lako može dogoditi da čovjek Boga prihvaća dok mu ide dobro, a odbacuje ga kada se suoči s patnjom, nepravdom ili razočaranjem.
Nastavljajući razmišljanje, nadbiskup je pozvao vjernike na iskreno preispitivanje vlastitoga odnosa prema Bogu, istaknuvši kako je ključno pitanje gdje čovjek traži svoju sigurnost i na koga se oslanja. Upozorio je kako razočaranja nastaju onda kada se veća sigurnost polaže u ljude nego u Boga te kako vjera ne može biti uvjetovana samo dobrim okolnostima. U tom je smislu snažno odjeknulo pitanje: ‘Jesmo li mi Isusovi samo onda kad nam je dobro i lako, ili smo i onda kada je mučno i teško?’.
Istaknuo je Isusovu potpunu vjernost Ocu, kako u trenucima čudesa i slave, tako i u času križa, kada ne odustaje od ljubavi niti traži izlaz iz patnje. Promatrajući izvještaj o muci, nadbiskup je naglasio kako Isus ostaje postojan unatoč izdaji, napuštenosti i nepravdi, jer ‘ne uzvraća nikakvom mržnjom… on ljubi. To čini do kraja’, pokazujući da je upravo takva ljubav temelj kršćanskoga života.
Govoreći o značenju križa, nadbiskup je istaknuo kako on, premda naizgled znak poraza, zapravo predstavlja pobjedu ljubavi koja ide do kraja i koja ne odustaje ni pred patnjom ni pred smrću. Naglasio je kako ‘Isus ne umire zato što je slab, nego zato što ne želi prestati ljubiti’, čime pokazuje da Bog nije daleko od ljudske patnje, nego je u njoj uvijek prisutan. U tom je svjetlu vjernike pozvao da prepoznaju vlastite ‘Cvjetnice’, trenutke oduševljenja, molitve, osjećaja Božje blizine, ali i ‘Velike petke’, trenutke tame, boli i pitanja bez odgovora, te da u svemu ostanu vjerni Kristu koji je uvijek isti.
Govoreći o znaku grančica koje vjernici nose na početku slavlja, nadbiskup je istaknuo kako one nisu dovoljne same po sebi, nego su poziv na dublji odgovor vjere – da Bogu predamo vlastito srce, vjernost i životne križeve te ga slijedimo ne samo riječima, nego konkretnim životom. Zaključio je poticajem: ‘Neka nas ovaj Veliki tjedan ne prođe samo kao lijep obred, nego kao put obraćenja’.
Nakon euharistijskoga slavlja, izlaganjem Presvetoga Oltarskog Sakramenta započelo je četrdesetosatno klanjanje. Klanjanje je u početku Velikoga tjedna drevni običaj koji se svake godine obavlja u svim župama Splitsko-makarske nadbiskupije, a u katedrali je po tradiciji trodnevno te će završiti u srijedu svečanom misom koju će predvoditi nadbiskup Križić.