Naši Varošani Ana (78) i Bruno Radovniković (83) ovih dana primaju brojne čestitke povodom velike obljetnice – njihovih 60 godina braka. Poruke im šalju prijatelji, rodbina, ali i brojni Varošani koji su osobito ponosni na svoje drage susjede.
Kako nam kažu, Ana i Bruno uvelike su zaslužni što u Velom Varošu još postoji 'kantun' u kojem se osjeća onaj vedri duh starih vremena, kada se živjelo za zajednička druženja, pjesmu i smijeh. Njihov vrt u srcu Varoša, tik uz stoljetnu kuću, oduvijek je bio posebno mjesto na kojem su se okupljali mnogi Varošani, ali i svi drugi, od prijatelja iz svih krajeva pa do legendarnih splitskih glumaca, glazbenika i umjetnika. Ondje su se, pričaju nam, stvarale uspomene za brojne generacije. A tu se i danas slave krštenja, rođendani, diplome...
Mnogima od onih koji su odrasli u Varošu to je zajedničko 'kazalište odrastanja', ispunjeno pjesmom, šalama, druženjima i obiteljskom toplinom, ostavilo neizbrisiv trag, na čemu su našim 'mladencima' neizmjerno zahvalni.
Ana i Bruno cijeli su zajednički život gradili u Velom Varošu. Ondje su se vjenčali 9. srpnja 1966. godine, odgojili svoje kćeri Dianu i Dolores te proslavili dijamantni pir.
Bruno je varoški starosjedioc i potomak starih splitskih obitelji Radovniković i Alujević. Susjedi ga posebno vole zbog njegove vedrine, duhovitosti i jednostavnosti. Mnogi ga poznaju kao nekadašnjeg zborskog tenora splitskoga HNK-a, ali i kao vrsnog maranguna i majstora za drvene grilje.
Ana je u Split stigla još kao djevojčica, a tijekom desetljeća postala je neizostavan dio Varoša. Susjedi je opisuju kao toplu i srdačnu ženu za čijim je stolom oduvijek bilo mjesta za sve, a osobito za one kojima su pomoć i lijepa riječ bili najpotrebniji.
Svojim unucima Frančeski, Brunu, Ninu i Viti gospođa Ana i šjor Bruno najveće su nadahnuće. Koliko su unuci privrženi svojoj baki i didi, vidjelo se i na svečanoj proslavi u varoškoj konobi Bovan, koju su im kao dar organizirale kćeri Diana i Dolores te zet Zvone.
Upravo su Anini i Brunovi unuci s nama podijelili fotografije s njihove velike večeri, ispunjene pjesmom, smijehom i emocijama. Za kraj su svojoj baki i didi pročitali emotivnu posvetu te im darovali albume s njihovim starim fotografijama, u kojima su ostavili mjesta za nove zajedničke trenutke, priče i uspomene...
