'Moj dida Ante isto je pivao reru pa moram i ja', vrlo jednostavno je objasnio svoj poriv mališan Ante Radanović, porijeklom iz cetinskog kraja gdje se rera i danas njeguje kako i priliči zaštićenom nematerijalnom kulturnom dobru.
Upravo su takvi živopisni i originalni pojedinci obilježili manifestaciju 'Živa baština Dalmacije', koja je danas na Prokurativama okupila čuvare dalmatinske tradicije iz svih krajeva županije. Od klapske pjesme i nijemog kola do ojkavice, gange i rere, centrom Splita odzvanjali su napjevi koje su današnje generacije naslijedile od svojih djedova i pradjedova, a uz pjesmu su se predstavljali i stari zanati te okusi Dalmacije koji se čuvaju od zaborava.
'Nasljedili smo to od djedova i pradjedova i sada smo nastavili. Izvodimo sinjsku reru, mušku i žensku', kazali su članovi Udruge za očuvanje baštine cetinskog kraja i Sinja.
Na pitanje koja je razlika između ženske i muške rere, uz smijeh su ponudili odgovor.
'Ženske malo lipše pivaju, u tome je razlika', naveli su.
Na pozornici su se tijekom dana izmjenjivale klape, kulturno-umjetnička društva i vokalni sastavi iz Splita, Sinja, Imotskog, Omiša, Makarske, Vrgorca, Trogira, Kaštela, Brača i Šolte. Posebnu pažnju privuklo je nijemo kolo cetinskog kraja, snažan ples koji se izvodi bez glazbene pratnje, ali i tradicijski napjevi. Nije izostala prezentacija i tradicionalnih zanata i jela.
Posebnu pažnju privlačili su učenici Klesarske škole iz Pučišća koji su posjetiteljima pokazivali kako nastaje obrada bračkog kamena.
'Mi smo došli predstaviti Klesarsku školu iz Pučišća na Braču koja je osnovana davne 1909. Jedina smo klesarska škola u Hrvatskoj i jedna od svega nekoliko njih u Europi', rekao je Siniša Martinić-Cezi, magistar restauriranja i konzerviranja te klesarski tehničar.
Škola danas broji 58 učenika, a interes za ovaj stari zanat, kaže, i dalje postoji.
'Možemo imat i više učenika, ali držimo se broja koji je najbolji za kvalitetan rad. Živi smo, obrazujemo nove generacije, njegujemo našu baštinu i zanat', dodao je, objašnjavajući kako učenici nakon školovanja rade na obnovama zaštićenih kulturnih dobara, ali i brojnim drugim projektima.
Ukratko, tržište dobija vrijedne pojedince s jedinstvenim talentom i zanatom.
Na Prokurativama su se mogli vidjeti i majstori lončarstva ručnog kola iz Potravlja, pletenja krtola od šiblja, dok je kutak FA Jedinstvo pokazivao kako su nekad izgledale splitske pučke nošnje, nakit i tradicijsko uređivanje za svetkovine.
Velik interes izazvao je i gastro dio manifestacije. Miris uštipaka, soparnika, rafiola i domaćih likera mamio je slučajne prolaznike pa su rijetki oni koji nisu zastali kod štandova.
'Ja sam tu zbog uštipaka i sira', kazao je Edo Crljen iz Sinja.
Odmah smo pokrenuli vječno pitanje čiji je uštipak bolji. Vjerujemo kako već znate odgovor.
'Ja mislim da je moj jer ga radim s domaćom pšenicom koja se zove brkulja. Vratili smo je u život prije petnaestak godina. Rasla je u kršnim poljima Dalmatinske zagore i melje se na vodenici staroj 400 godina pa ima poseban okus. Kad dodate mladog sira i fetu pršuta, ispadne perfektno', ispričao je.
Na susjednom štandu Monika Vrgoč pokušala je pokazati gastronomsko, materijalno i nematerijalno bogatstvo Dalmatinske zagore i obale.
'Imamo razna naša kulinarska umijeća - od sinjskih uštipaka, medenjaka, lokalnog craft piva i sinjskih rafiola koji se od ove godine nalaze na popisu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Tu smo i s našim plesovima i napjevima, popularnom rerom, ali i tradicijskim zanatima, kao što je lončarstvo ručnog kola iz Potravlja te izradom krtola, košara od šiblja', kazala je.
Poseban kutak bio je posvećen upravo rafiolima koji se razlikuju od mjesta do mjesta.
'Rafiole imamo imotske, trogirske, makarske, ali i sinjske. Razlika je u nadjevu, debljini tijesta i načinu pripreme', objasnila je Vrgoč.
Trogirske rafiole predstavila je Ivanka Bešić koja je otkrila koliko zapravo vremena treba za ovu tradicionalnu slasticu.
'Jednostavne su iako nisu jednostavne za napravit. Trebaju vam jaja, šećer, bajami, a specifično je kod trogirskih da se pola bajama samelje, a pola poprži, što daje posebnu notu, uz vaniliju, limunovu koricu i trogirski prošek. Za sto komada treba mi četiri do pet sati rada. Jedno popodne treba osigurati za rafiole, ali one se rade za posebne prilike – fešte, okupljanja prijatelja i familije', rekla je.
Na štandovima su se tako mogli kušati soparnik, vrgorski puževi na ljutiku, autohtona vina dobričića i crljenka, šoltanska maslinova ulja, med, domaći likeri, ali i brojne tradicionalne slastice poput hrapoćuše, torte Makarane, imotske torte i rafiola iz različitih krajeva Dalmacije.
Posjetitelji su tijekom dana mogli pogledati i studentski dokumentarni film 'Zovit' o procesiji 'Za križen' na Hvaru te fotografsku izložbu 'Pečat od vrimena' posvećenu soparniku, uz degustaciju svježe pečenog soparnika.
Manifestaciju su organizirali Splitsko-dalmatinska županija, FA Jedinstvo, SKUD SDŽ-a i Glazbena mladež Split uz partnerstvo devet turističkih zajednica iz cijele Dalmacije.
