Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je u subotu, 31. listopada, svečano misno slavlje u konkatedrali sv. Petra u Splitu tijekom kojega je za đakone zaredio četvoricu mladića. Zvonimir Frane Hajder zaređen je na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije, a fra Kristijan Pisac, fra Stjepan Raič i fra Teo Tadić na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.
U koncelebraciji je sudjelovalo pedesetak svećenika, među kojima splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, pastoralni vikar don Edvard Punda te odgojitelji dijecezanskih i franjevačkih bogoslova. Slavlju su nazočili redovnici i redovnice, bogoslovi te obitelji, rodbina i prijatelji ređenika. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor pod ravnanjem Ide Bilić Katić, a uz orguljašku pratnju maestra Mirka Jankova.
Nadbiskup Križić u homiliji je, polazeći od evanđeoskoga odlomka u kojemu nekoliko Grka izražava želju susresti Isusa riječima 'Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa!', istaknuo kako se u toj molbi prepoznaje duboka čežnja ljudskoga srca koja je jednako aktualna i danas. Naglasio je kako mnogi ljudi, suočeni s osamljenošću, bolešću, nepravdom i životnim teškoćama, traže Božju blizinu, premda tu želju možda ne izgovaraju izravno. Upravo je zato pred ređenike stavio pitanje tko će tim ljudima pokazati Isusa i pomoći im prepoznati njegovo lice u svijetu koji je često bogat riječima, a siromašan ljubavlju i solidarnošću. Govoreći o naravi đakonske službe, istaknuo je njezine tri međusobno povezane dimenzije: služenje kod oltara, naviještanje Božje riječi i djelotvornu ljubav prema potrebitima.
Podsjetio je kako se kršćanska ljubav ne može svesti samo na materijalnu pomoć jer čovjeku, uz pomoć u njegovim potrebama, treba pružiti i poštovanje, dostojanstvo te osjećaj prihvaćenosti. 'Gladnomu treba dati kruh, ali mu treba dati i poštovanje i dostojanstvo. Osamljenomu treba pružiti društvo, ali mu treba dati i osjećaj da on nije teret', poručio je nadbiskup.
Osvrnuvši se na Isusovu prispodobu o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti kako bi donijelo plod, mons. Križić pozvao je ređenike na potpuno i nesebično darivanje. Istaknuo je kako se istinsko služenje ne mjeri priznanjem, zahvalama ni vidljivim rezultatima, nego spremnošću činiti dobro i onda kada ono ostaje nezapaženo. 'Evanđeoski služiti znači činiti dobro i kada te nitko neće vidjeti. Činiti dobro i kada ti zauzvrat nitko neće reći 'hvala'', naglasio je.
Upozorio je kako i u crkvenom djelovanju postoji opasnost traženja vlastite važnosti, priznanja i ugleda te poručio da se Kristova služba ne može ostvarivati bez odricanja od sebičnosti i oholosti. Posebno je istaknuo kako današnje vrijeme, obilježeno naglašavanjem vidljivosti i samopromocije, pred crkvene službenike stavlja izazov autentičnoga svjedočenja. 'Ali ljudi ne trebaju one koji se trude ostaviti dojam. Trebaju svjedoke', poručio je nadbiskup.
Tumačeći Isusove riječi 'Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom', nadbiskup je naglasio kako đakonski poziv podrazumijeva nasljedovanje Krista u ljubavi, poniznosti i blizini čovjeku. Potaknuo je ređenike na vjernost molitvi, razmatranju Božje riječi, euharistiji i sakramentu pomirenja, istaknuvši kako pastoralna zauzetost i organizacijske sposobnosti nisu dovoljne ako kroz njihov život ne postaje vidljiv Krist.
Podsjetio ih je kako sakrament svetoga reda ne primaju zato što su već postali savršeni, nego zato što ih Krist poziva, daruje im svoju milost i povjerava poslanje unatoč njihovim ljudskim slabostima. Pozvao ih je stoga na trajni rast u ljubavi i vjernosti Bogu, istaknuvši kako je upravo osobni odnos s Kristom temelj njihove buduće službe. Zaključno je poručio: 'Dragi ređenici, neka ljudi u vašoj blizini ne susreću samo službenika Crkve, nego čovjeka u kojem se nazire lice Kristovo.'
Nakon homilije uslijedio je središnji čin đakonskoga ređenja. Ređenici su pred nadbiskupom izrazili spremnost na preuzimanje đakonskih obveza te obećali poštovanje i poslušnost svojim ordinarijima. Tijekom litanija Svih svetih prostrli su se pred oltarom, nakon čega im je nadbiskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom podijelio sakrament svetoga reda u stupnju đakonata. Novozaređeni đakoni potom su odjenuli liturgijsko ruho, štolu preko lijevoga ramena i dalmatiku, te iz nadbiskupovih ruku primili evanđelistar. Nakon cjelova mira pristupili su služenju kod oltara.
Prije kraja mise okupljeni su vjernici himnom 'Tebe Boga hvalimo' zahvalili Bogu na daru novih đakona, a nadbiskup Križić potom je ređenicima i ostalim okupljenima udijelio svečani blagoslov, nakon čega je uslijedilo zajedničko fotografiranje.
tekst: Danijela Musulin
