Predstava 'Sadako hoće živjeti', nastala prema istoimenom romanu Karla Brucknera, premijerno je izvedena u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu. Pred brojnom publikom oživjela je sinoć dirljiva priča inspirirana stvarnim životom Sadako Sasaki, djevojčice iz Hirošime koja je preživjela atomsku bombu, ali je godinama poslije oboljela od posljedica radijacije.
'Kroz spoj glume, lutkarstva, glazbe i pokreta predstava progovara o odrastanju u sjeni rata, snazi obitelji, prijateljstva i nade te univerzalnoj težnji za životom. Nadahnuta legendom o tisuću papirnatih ždralova, Sadakina priča prerasta u snažnu poruku mira, suosjećanja i odgovornosti prema budućim generacijama, podsjećajući da i u najtežim trenucima čovjek može pronaći hrabrost, vjeru i nadu', naveli su iz GKL-a.
Redatelj i autor scenografskog koncepta Stipe Gugić istaknuo je kako je odluka o postavljanju ovog teksta bila vođena željom da kazalište otvara važne i teške teme, umjesto da se oslanja na 'sigurne' izbore.
'Odlučili smo se za Sadako jer smatram da mi koji dobivamo priliku raditi u kazalištu moramo raditi nešto vrijedno. Nisam htio uzeti neke 'sigurne' tekstove koji bi dobro prošli i punili gledalište, ali ne bi ostavili značajan trag. Ovaj tekst ima težinu i kvalitetu. U 21. stoljeću u dječjem kazalištu može se dogoditi priča koja počinje - jednom davno živjela je četverogodišnja princeza Sadako, igrala se i uživala, a onda je došao rat i sve joj oduzeo', naveo je Gugić.
Dodao je kako se svjesno ulazi u osjetljivu temu ratnog stradanja u dječjem kazalištu jer su upravo djeca najčešće njegove najveće žrtve.
'Smatram da djecu treba učiti zdravim emocijama i pokazati im da rat nije nešto dobro. Iz ove predstave može se vidjeti što je strah i kako se nositi s njim, a roditelji mogu bolje razumjeti dječju perspektivu u zahtjevnim životnim situacijama. Djevojčica koja hoće živjeti pokazat će nam zašto je život toliko lijep i zašto ga treba voljeti', istaknuo je redatelj.
U predstavi se, unatoč temi, ne poseže za eksplicitnim prikazima, već se kroz vizualni i simbolički kazališni jezik gradi emotivni doživljaj koji različito rezonira s djecom i odraslima.
Režiju i ideju scenografije predstave potpisuje Stipe Gugić, za lutke i kostime zaslužan je Mario Tomašević, glazbu potpisuje Ivana Bandalo Benzon, hip-hop glazbu Marin Marušić, projekcije Danijel Ožaković, oblikovanje tona Franko Perić, oblikovanje svjetla Lucijan Roki. U predstavi igraju Alin Antunović, Milena Blažanović, Nina Vidan, Ivan Medić, Andrea Majica, Deni Mašić, Jakov Kulić i Andrea Mladinić.
