NAJSKUPLJI JADRANSKI KAPITALCI: Vratile se tune

Posljednjih tjedana u nekoliko navrata pristizale su informacije o pojedinačnim ulovima velikih primjeraka tuna. Ulovljene su udicom, na području Kvarnera i Kvarnerića. To bi trebalo značiti da su se tune vratile, da su u Jadranskom moru opet nazočne u značajnim količinama, tumače neki. Da, vratile se jesu, ali nakon samo kratkotrajnog izbivanja. Vratile su se s ljubavnog izleta u Sredozemno more, gdje su boravile nešto dulje od mjesec dana, donosi Glas Istre.

Tune su se definitivno 'vratile' u Jadran unatrag desetak i više godina, a taj povratak u kontinuitetu traje i danas.

Preciznije rečeno, tune nikada nisu ni iščezle iz našeg mora, samo su u jednom razdoblju bile prorijeđene, a istodobno se drastično intenzivirao njihov lov. Manje tune bilo je u Jadranu, isto tako u Mediteranu, te ostalim morima i oceanima, gdje su njihova staništa. Ne svih tuna, nego plavoperajne tune, najcjenjenije među svim tunama koje nastanjuju svjetska mora i oceane. A nama često s televizijskih zaslona reklamiraju 'tunu žute peraje' kao izuzetnu poslasticu.

Tuna, a u nastavku priče govorit ćemo isključivo o plavoperajnoj tuni, najcjenjenija je i najskuplja među svim ribama i svim živim bićima na kugli zemaljskoj. Osobno možemo diskutirati, nekome je bolje ovo, drugome ono, treći ima svoju poslasticu, ali je u svemu najmjerodavnije tržište, a ono je davno tunu stavilo na prvo mjesto. Ta i takva tuna veliki je hrvatski adut, jedan od naših najvažnijih izvodnih proizvoda, među prehrambenima vodeći. Uostalom, dovoljno je pogledati ponudu u našim ribarnicama, ako na njih kada 'zaluta' svježa naša divlja jadranska tuna. Cijena joj leti u nebesa! Prije nekoliko dana u riječkoj ribarnici prodavana je svježa tuna po cijeni od 160 kuna za kilogram. Nisam se raspitivao tko ju je i gdje ulovio. Možda je bila iz domaćeg ulova?

– Tune su se vratile, delaju šou, ima ih jako puno, govori Damir Uhač, zapovjednik broda 'Golovik', jednog od četiri plivaričara riječkog Ugora.

U lipnju se tune mrijeste, odlaze u Sredozemlje, zatišje je trajalo otprilike do sredine srpnja. Zasad nam, uglavnom, ne pričinjavaju veće probleme. Pojave se kad dižemo mrežu, ali je ne kidaju. Čine to jedino ako ostanu zatvorene među ribom.

Protekli srpanjski mrak Damir Uhač ocjenjuje zadovoljavajućim. Bez obzira na ljeto, više se lovila srdela nego inćun. Jesu li koji put imali tunu kao prilov, što zakonski propisi sada dopuštaju?

– Tune u prilovu još nismo imali!

Lov tune strogo je ograničen, praktički svaki ulovljeni primjerak mora se evidentirati, odnosno prijaviti našem resornom ministarstvu i ICCAT-u, Međunarodnoj komisiji za zaštitu tuna. Takav režim zaštite nema ni jedna druga riba, a vjerojatno ni bilo koja kopnena životinja. ICCAT provodi višegodišnji program obnove stoka plavoperajne tune u svjetskim morima, što uključuje limitiranje njena ulova i vremena lova. Svakoj članici, za svaku godinu određuje se ulovna kvota. Rezultati su više nego dobri. Jadransko more krcato je tunama, govore ribari, a povoljne informacije dolaze i s ostalih mora u kojima boravi plavoperajna tuna. Potvrda tome je i stalno, iako skromno povećanje ulovnih kvota.

Hrvatska je za ovu godinu 'dobila' 952,53 tone. Najviše je raspoređeno za ulov mrežama plivaricama tunolovkama – 833,46 tona. Taj ribolov moglo je ove godine obavljati 18 brodova. Gospodarskom ribolovu namijenjeno je još 100 tona za ulov udičarskim alatima i kao prilov u ribolovu plivaricom srdelarom. Za negospodarski ribolov – sportski, rekreacijski i za znanstvene svrhe, ostavljeno je 18,5 tona.

Kavezni uzgoj, odnosno tov tuna na farmama, djelatnost je po kojoj je Hrvatska poznata u svjetskoj marikulturnoj djelatnosti. Krajem svake godine s hrvatskih farmi velike količine tuna otpremaju se brodovima hladnjačama izravno u Japan. I ta djelatnost strogo se nadzire, ne smije se ni u kaveze smještati neograničene količine. Našoj je zemlji odobrena uzgojna kvota od 7.780 tona, s time što se u kaveze ove godine smije unijeti 2.947 tona divljih tuna. Puno više od ulovne kvote naših ribara. Dopuštenu razliku nadoknađuju kupnjom na međunarodnom, mediteranskom tržištu

Tuna se kupuje nasred mora neposredno nakon ulova i smješta u posebne, plutajuće kaveze. Potom slijedi dugotrajan i mukotrpan transport do matične farme, što zna potrajati i nekoliko mjeseci, jer se mora ploviti minimalnom brzinom od dva – tri čvora.

I kad se sve zbroji – tuna mora biti skupa! U cijenu ulazi i trošak promatrača međunarodne organizacije koji prate tunu od trenutka isplovljenja u ribolov, preko ulova, trgovanja, transporta, unosa u kaveze, izlova, do otpreme u Japan. Njihovi honorari, dnevnice i putni troškovi prava su sitnica, piše Glas Istre.