Treća varijanta predviđa izgradnju potpuno novog stadiona na sadašnjoj lokaciji Poljuda, u skladu sa svim UEFA-inim standardima, rekonstrukciju stadiona Park mladeži te gradnju kampa i akademije u Stobreču.
Rekonstrukcijom stadiona Park Mladeži tu bi bilo 10.700 sjedalica i atletska dvorana od 3.500 metara četvornih. Uz to i zgrada akademija te pet terena za nogomet u Stobreču.
U dokumentu se navodi da takav scenarij nosi više rizika, prije svega u imovinsko-pravnom i prostorno-planskom smislu. Lokacija Brodarica, gdje bi se rekonstruirao stadion Park Mladeži, zahtijevala bi rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, pri čemu bi investitor bio Grad Split. U studiji se upozorava i da bi rekonstrukcija postojećeg stadiona na toj lokaciji rezultirala uklanjanjem većeg dijela postojeće infrastrukture, a atletska staza umjesto sadašnjih osam imala bi šest traka.
Dodatnu prepreku predstavlja prostorno planiranje. Prema važećem Generalnom urbanističkom planu Splita takva opcija trenutačno nije predviđena. Dokument navodi da bi za njezinu realizaciju bilo potrebno napraviti ciljanu izmjenu i dopunu prostorno-planskih dokumenata, odnosno PPUG-a i GUP-a, uz suradnju Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Ministarstva kulture.
Posebno se ističe i pitanje zaštite kulturnog dobra. Gradski stadion Poljud od studenoga 2015. godine ima status zaštićenog kulturnog dobra, što je, kako se navodi u studiji, jedna od najvećih prepreka realizaciji ove opcije. Za provedbu takvog scenarija bilo bi potrebno ukinuti postojeći status zaštite, pri čemu bi se kao argument koristile nove okolnosti i prethodno stručno mišljenje o statičkom stanju stadiona.
Predstavljena je i četvrta opcija.
Prema riječima autora studije, riječ je o modelu koji je u osnovi sličan prvoj varijanti. Predviđa izgradnju glavnog stadiona na obodu grada, dok bi se na Poljudu provela sanacija postojećeg objekta te uredili nogometni tereni i atletsko bacalište.
Naglašeno je kako bi realizacija takvog projekta zahtijevala snažan i moderan sustav javnog prijevoza, odnosno značajne parkirališne kapacitete. U planu je oko 7000 nadzemnih parkirnih mjesta, dok procjene pokazuju da bi približno 15 tisuća posjetitelja na utakmice trebalo dolaziti javnim prijevozom.
I za ovu opciju istaknuti su određeni rizici. Oni se prije svega odnose na imovinsko-pravne odnose, prostorno planiranje te izvedbene izazove. Kako je rečeno, gradski sustav morao bi se prilagoditi projektu takvih razmjera na predviđenoj lokaciji.
Uz koncept su predstavljene i okvirne procjene troškova te hodogram realizacije. Budući da ova opcija uključuje i otkup zemljišta, procjenjuje se da bi bila financijski zahtjevnija od nekih drugih razmatranih varijanti.