'Nemojte ovo čitati ako nemate želudac. Ja ga nemam', tim riječima počinje šokatna priča Azila za pse 'Društvo za zaštitu životinja - Rijeka'.
U subotu im je, naime, stigao poziv da je umro čovjek koji ima 27 pasa koje trreba zbrinuti. Situacija je nalikovala horor filmu... Ispovijest prenosimo u cijelosti:
'Nitko nam nije rekao tko je taj čovjek. Nitko nam nije rekao da je već godinama problem s tim ljudima. Da im je barem netko stao na kraj pred toliko godina. Nitko nas nije pripremio na ovo.
Nakrcali smo hranu u auto, uzeli pojačanje i krenuli. Nismo znali šta nas čeka. Horor koji je tamo bio teško je riječima opisati.
Žena nam je davala jednog po jednog psa... Nabrojali smo ih 47 živih. Dva su izgubila svoju bitku i nisu doživjeli puni trbuščić. Zaspali su zauvijek prije nego su napustili to mjesto.
Nije bilo šanse da ostanu u tim uvjetima i smjestili smo ih u azil, koji je već i tako prekrcan. Na svu sreću to su većinom manji psi. Više manje ste vidjeli u kakvom su stanju... Pa i još gore od toga. Živjeli su zatvoreni u kući, svi zajedno. Jeli su kada su jeli, više nisu nego jesu. Njih 11 imalo je čip, ostali nisu. Obavljali su nuždu i spavali na istom mjestu. Rane su po tijelima grozne.
Kada smo mislili da je to najgore, drugi dan stiže poziv od žene koju smo zatekli prvi dan u kući. Pronašla je još nekoliko mrtvih pasa u - frižideru. Osim što je očito iza toga stajala psihički poremećena osoba, ali zašto bi netko čuvao mrtve pse?! Sama pomisao na to užasavala nas je. Tu su bile i mace koje su dečki pokupili, tražit ćemo im dom.
Kada smo danas došli, prizor nam je zaledio krv u žilama. To nije nekoliko pasa u frižideru. To je preko 30 leševa po škrinjama, ormarima, na podu, u kadi. Zemlja je stala i tlo pod našim nogama je nestalo. To nisu dva mrtva, to je sada 32 mrtvih.
Nažalost, tu priča ne staje. Postoje drugi dijelovi kuće. Neki su zaključani, a unutra su škrinje... Mrtve ćemo još brojati. Stalno mi je prolazilo kroz glavu, pa zašto ih nije zakopao?! Toliko zemlje oko njega, on ih je spremao. Pa za što?! Vjerojatno nikada nećemo moći sigurno reći, ali možemo nagađati.
Pse je hranio s njihovim mrtvim prijateljima. Evo, izgovorila sam. Gotovo sam sigurna u to. Jedino je u što nisam sigurna šta je on sam jeo. Jutros nam je umro pas u azilu. U boksu je počelo komešanje i to nam je privuklo pažnju. Preostali su ga htjeli pojesti. Do onda se nisu posvađali u boksu. Njih 20 - niti jednom. Sada bi ga pojeli iako smo ih hranili na svaka dva sata... Nedugo zatim umro je drugi, u drugom boksu. Doslovno pred očima. Njemu se nisu stigli približiti.
Dva prekrasna mala psića nestala su u trenu. Nisu imali ime, nisu imali čip. Imali su pakao od života i na kraju, toliko kratko, imali su nas. Jedan mali crni i bijeli dečko. Zaboravit ih nećemo. Tu nepravdu nikada nećemo oprostiti.
Prekrasan labrador dan prije veselo je skakao, trčkarao okolo, mazio se. Danas je izašao na dvorište i samo legao. Nije bio kostur kao ostali. Bio je veći i izborio se za hranu. Imao je čip, ali su ga njegovi ljudi izdali i dali bolesniku. Odveli smo ga odmah veterinaru i, iako je još bio živ, na kraju mu nije bilo pomoći. Popodne je zauvijek zaklopio svoje oči. Želudac mu je bio pun svega što ne bi trebalo biti u njemu - maramica za čišćenje, kamenja, plastike, smeća i nekih čudnih kostiju To ga je koštalo života. Dečko koji je mogao još 10 godina živjet - ubijen je. Ubili su ga ljudska bolest, ljudi koji su to ignorirali i sustav koji ne funkcionira.
Danas smo ih izgubili troje... Tri života velikih boraca i dio sebe. Ostao je samo onaj mali dio u svakom od nas koji vrišti 'izdrži' zbog svih ovih koji te trebaju. Zbog svih ovih izmučenih koji trebaju našu snagu da bi uspjeli', naveli su iz azila.
Uputili su ujedno zahvale svima koji su pomogli.
'Hvala na svakoj deci i plahti, na svakoj vrećici hrane, na svakom uplaćenom euru, na svakoj riječi podrške... Njihova borba tek počinje i trebati će vas još! Sada je najbitnije da ih maknemo iz azila i nađemo im sigurno mjesto za oporavak!
Za sada nam je najpotrebnija gastro hrana - konzerve i suha, biome hrana od Hillsa. Bolja hrana sa sitnim zrnom. Apipet hrana!!! (Prilikom naručivanja samo recite da je za nas). Potrebno nam je puno Domestosa i Sanitola. Ogrlice...Hvala vam na podršci', poručili su.
