Gost u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 bio je svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji Filip Hrgović, a govorio je o tome kako je uspio doći do svjetskog vrha unatoč svim sumnjama i preprekama s kojima se susretao, zašto nije htio nikakav doček te zašto smatra da je boks sport koji je naklonjen 'velikim nacijama'.
Svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji Filip Hrgović na pitanje je li se nadao da će postati svjetski prvak odgovorio je da, unatoč svim usponima i padovima, nikad nije izgubio vjeru u to i dodao da 'uvijek ima dana kad se probudiš na lijevoj nozi'.
- U nekom danu, tjednu ili mjesecu ti možda ta vjera padne, ali generalno, zadnjih 20 godina, čvrsto sam vjerovao da ću biti svjetski prvak, to uopće nije bilo pitanje u mojoj glavi, samo je bilo pitanje – kad, ustvrdio je.
Na pitanje kako izgleda svijet s boksačkog vrha odgovorio je 'super' te dodao da još uvijek dolazi k sebi.
- Sve nekako dolazi na svoje mjesto, odmorio sam se psihički i fizički, imao sam strašno dugačke pripreme i puno stresa, ali sad dolazim sebi i ajmo reći da sam se odmorio, kazao je.
Zašto nije htio nikakav doček ili slavlje nakon osvojene titule
Hrgović, koji je u svom prošlom gostovanju u emisiji Nedjeljom u 2 izjavio da ako ne osvoji titulu da će njegova karijera biti promašena, sad smatra da to nije baš tako te da je boks dao 'puno sreće i puno ponosa' njemu i njegovoj obitelji.
- Mislim da sam tada bio malo prestrog prema sebi i imao prestroga očekivanja. Život mi je bio jako lijep i prije ovog meča i stvarno mislim da sam blagoslovljen, nakon 20 godina ovog brutalnog sporta potpuno sam zdrav fizički i, ono najbitnije, duhovno i psihički. Imam predivnu obitelj i zaradio sam koju kunu, rekao je.
Hrgović je komentirao svoju odluku da nakon osvajanja titule ne želi nikakvo slavlje ili dočeke ustvrdivši kako 'nije neki tip za slavlja'.
- Najbitnije mi je bilo u tom trenutku velikog uspjeha ostati miran i na zemlji. Sa svojom obitelji sam otišao direktno iz Londona dva tjedna na odmor. Nisam ih vidio skoro tri mjeseca i proveo sam s njima vrijeme, objasnio je.
Rekao je kako se 'zahvaljivao Bogu za to što mu je dao tu pobjedu' i dodao kako misli da je Božja ruka prisutna u cijeloj njegovoj karijeri, a ne samo u meču za titulu.
- Cijela je ta priča nevjerojatna i stvarno mislim da me Gospodin blagoslovio tako da mi je najbitnije bilo zadržati taj svoj mir i otići u neku tišinu i uživati sa svojom obitelji, dodao je.
Psihički umor i stres gori protivnici od fizičkog stanja
Hrgović je ispričao kako mu je nakon meča za titulu protiv britanskog boksača Mosesa Itaume 'par dana zvonila glava'.
- Dobio sam dosta udaraca, nikad nisam dobio toliko udaraca. Rekao sam, nije on najjači udarač s kojim sam se borio, ali sam dosta dobio po glavi. Poslije svakog meča je tako, tih par dana su razne ogrebotine po tijelu, puknuća arkada, natečena je cijela glava i tijelo od udaraca, opisao je.
Kazao je kako je fizički najgore prvih nekoliko dana poslije meča istaknuvši da fizički umor i iscrpljenost brzo prođu, ali da psihički umor i stres od meča te trening kampa zahtijevaju više vremena.
- Jednostavno mi treba jedno 2 mjeseca da dođem k sebi, dodao je.
Ispričao je kako zbog uzbuđenja nakon meča nije mogao spavati dok nema problema sa snom prije samog meča.
- Ne možeš jednostavno spavati od tog umora, ushićenosti i adrenalina. Spavao sam možda sat vremena i probudio se ujutro oko 7 ili 8, ali ne umoran jer od tog adrenalina se ne može zaspati, ne samo ja nego i cijela moja obitelj ne može spavati poslije meča, istaknuo je.
'U meč sam bio doveden kao žrtveno janje'
Hrgović smatra kako je uhvatio 'zadnji vlak' za osvajanje svjetske titule ocijenivši da je izgubio meč za titulu da više ne bi dobio takvu priliku.
- Godinama me ta boksačka industrija, koja nije naklonjena malim nacijama, stavljala po strani i šikanirala i nisam mogao dobiti pravu priliku ni prave mečeve. Nije jednostavno bilo interesa da se moja karijera vodi na pravi način kao što se to vodi Britancima, Amerikancima ili Meksikancima, kazao je.
Dodao je kako je prošao 'strašne stvari' te da je put do svjetskog prvaka iz Hrvatske bio pun brige i stresa.
- I sad sam u ovaj meč ja bio doveden kao neko žrtveno janje, ja sam trebao izgubiti, a on je trebao postati nova mega zvijezda, već je bio velika zvijezda, ali bi ga ovaj meč vinuo u orbitu, ja sam tu doveden da izgubim, ali ja sam tu vidio svoju priliku. To mi se događalo i prije da sam doveden da izgubio, ali vidio sam svoju priliku i iskoristio sam je, ustvrdio je Hrgović.
'Iza mene nije bilo saveza niti kluba'
Poručio je kako se 'borio na više frontova' u smislu težine samog sporta, ali i logistike gdje je puno toga bio prisiljen raditi sam.
- Da imaš sve, da si Itauma i imaš tim od 10 ljudi i da si Britanac ovaj sport je i dalje brutalan i težak, znači nema prečaca, to je najteži sport na svijetu, kazao je.
- Druga stvar, borio sam se s logistikom u smislu da iza mene nije bilo saveza ni kluba, jednostavno profesionalni boks je tako koncipiran da je sve na meni. Što god ja u svojoj karijeri želim, ja moram pokrenuti tu inicijativu da se napravi. Ako hoću isprintati majicu s natpisom 'Tim Hrgović', ja to moram napraviti, to za mene nitko neće, dodao je.
Hrgović je objasnio da je mašinerija profesionalnog boksa, kako ju je nazvao, naklonjena velikim nacijama zbog 'zakona brojeva'.
- Tamo je puno gledatelja i puno pretplatnika, pa je promotorima mnogo isplativije ulagati u Britance, Meksikance ili Amerikance jer će im se to na kraju puno više vratiti nego da ulažu u nekog Hrvata, istaknuo je.
Također smatra da mu hrvatska javnost odnosno mediji nisu bili pretjerano naklonjeni.
- Bili su zločesti prema meni, raznorazni novinari su me okarakterizirali uz svu moju borbu kao bahatog, umišljenog, ovakvog ili onakvog, da imam loše protivnike i da neću nikad napredovati, istaknuo je.
Hrgović je rekao da ga, unatoč svemu, to nikad nije pokolebalo i dodao da su ga svi problemi naučili onomu što je najvažnije u njegovu životu i karijeri, a to je vjera u Boga.
- Da tražim snagu u Bogu, da utičem Bogu i da se počnem moliti Bogu jer sam se jednostavno u mnogim situacijama osjećao beznadno, usamljeno i kao sam protiv cijelog svijeta. Svi ti problemi su me na kraju doveli do Boga što je najveća pobjeda u mom životu, poručio je.
