Iako se Hrvati uglavnom oko malo toga mogu složiti, jedno će većina priznati. Riječ je o tome da dobar dio publike novinare i druge medijske djelatnike drži za jedne od dežurnih krivaca dobrog djela društvenih problema, ali i da ih ta ista publika nerijetko počasti i ne tako pohvalnim nadimcima. Zasluženo ili nezasluženo pitanje je sad nalik onom hamletovskom jer uvijek postoje oni koji svoj posao rade bolje ili nešto gore. Ipak, skromno ćemo priznati da mjesta za napredak uvijek ima, a isto su prepoznale i vodeće osobe iz hrvatskog medijskog prostora.
Tako se je zajedničkim snagama Agencije za elektroničke medije, Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske udruge digitalnih izdavača (HUDI) uz poseban doprinos Medijskog centra FPZG-a rodila ideja o održavanju prve konferencije 'Konstruktivno novinarstvo: korak prema vijestima kakve trebamo'. Održana je u našem glavnom gradu Zagrebu i ne, to nije primjenjivo samo na 'Mali Beč', već je primjenjivo u cjelokupnom hrvatskom medijskom prostoru. O ozbiljnim namjerama ovog događanja govori i činjenica da su konferenciju otvorila poznata lica iz svijeta politike i regulacije medijskog rada poput ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, ravnatelja AEM-a Josipa Popovca i njegova zamjenika Roberta Tomljenovića kao i voditeljice predstavništva Europske komisije Zrinke Ujević.
Kasnije su riječ preuzeli brojni govornici što domaći što strani, a upravo je jedan od njih ponudio odgovor na pitanje: 'Što je zapravo konstruktivno novinarstvo?'. Prema riječima glavnog govornika Ulrika Haagerupa, ujedno i dugogodišnjeg glavnog urednika dnevnih novina i informativnog programa javnog servisa u Danskoj, osnivača danskog Constructive Institute te autora knjige 'Constructive News', konstruktivno novinarstvo nastoji preusmjeriti fokus s problema na rješenje, odnosno na pitanje - što sad? Njegov cilj nisu ni krivnja ni brzina kao što mu stil nisu ni dramatičnost ni kritičnost, već znatiželja te usmjerenost isključivo na budućnost. Vrlo je važan i osjećaj povjerenja kojeg su ljudi u svijetu zasićenosti informacijama itekako potrebni, ali i sama kvaliteta vijesti. Na Haagerupov panel se nadovezao i drugi središnji govornik profesor novinarstva na Sveučilištu Južne Danske Peter Bro koji je s publikom sažeto podijelio svoje znanje objedinjeno u knjizi 'Konstruktivno novinarstvo: preteče, načela i praksa'. Publici je tako pružio više informacija o tome kako prakticirati ovu vrstu novinarstva umjesto onih oblika na koje smo so sada navikli. Pritom je progovorio i o izazovima ovakvog odgovornijeg izvještavanja poput njegova mogućeg prerastanja u aktivizam te pronalaženja mjere u aktivnom djelovanju.
Da ne bi sve ostalo na onom našem poznatom zaključku - lako njima u inozemstvu, valja dodati da su panelima prisustvovala i poznata lica iz domaćih medija koja su podijelila svoja praktična iskustva te dosadašnje susrete s konstruktivnim novinarstvom u Lijepoj našoj. Samo neka od njih su urednica RTL Direkta Mojmira Pastorčić, urednica legendarne 101, a danas Yammat FM-a Silvija Šeparović, direktorica Informativnog programa Ksenija Kardum, Telegramova istraživačka novinarka Dora Kršul, HRT-ova glavna urednica Rahela Štefanović, glavni urednik digitalnog izdanja Jutarnjeg lista Ivan Zrinjski kao i zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista Dario Markas.
Iz svog bogatog iskustva s publikom su podijelili da je ovakva novinarska praksa ostvariva i u Hrvatskoj i da nije samo rezervirana isključivo za 'one naprednije vani'. Tome u prilog ide činjenica da određeni svijetli primjeri već postoje, da se mnogi mladi na fakultetima trude, ali i da vodeća lica hrvatskih medijskih sadržaja uočavaju sveprisutne mane u novinarskom sustavu poput brzine, senzacionalizma i trivijalnosti pojedinih sadržaja. Tako da, možda je zaista ključ hrvatske medijske budućnosti konstruktivnost jer kako je to lijepo sažeo zamjenik AEM-a Tomljenović: 'konstruktivno novinarstvo bi trebalo vratiti novinarstvo njegovim temeljima, propitivati, analizirati, nuditi rješenja te potencijalno povećati slušanost, gledanost i čitanost domaćih sadržaja čije loše brojke dokazuju da je hrvatsko povjerenje u medije još uvijek među najslabijima u Europi.