Djelatnici Zrakoplovno tehničkog centra uputili su otvoreno pismo u kojem su izrazili stav mehaničara, inženjera i ostalih djelatnika usko vezanih uz rad na samim zrakoplovima i helikopterima,a cilj mu je, navode, da se čuje i njihova strana priče. Prenosimo ga u cijelosti:
'Zrakoplovno-tehnički centar (ZTC), jedina tvrtka u Hrvatskoj koja se između ostalog bavi održavanjem protupožarnih zrakoplova i ostalih letjelica kojim operira HRZ, nalazi se pred urušavanjem.
Za par mjeseci doći će ljeto i s njima požari, a neće biti zrakoplova da ga ugase.
Prilikom svojeg osnutka 2010. godine ZTC je imao velike planove. Ideja je bila da se uz daljnju podršku prema HRZ-u izađe na civilno tržište koje bi osiguralo daljnji rast i prosperitet tvrtke.
Desilo se upravo suprotno.
U maniri lošeg i nezainteresiranog gospodara, na čelo predsjednika uprave nikad se nije postavio čovjek s iskustvom iz realnog sektora koji bi imao snage i volje provesti unutarnje uređenje tvrtke i dovesti strane zrakoplove. MORH je godinama postavljao umirovljene časnike, debelo potkapacitirane za taj posao. Nerijetko su to bili ljudi koji ne znaju engleski jezik ili se čude kako visok račun za struju ima tvrtka. Ljude koji nisu u stanju donijeti vlastite odluke nego redovito idu u MORH 'po svoje mišljenje'. Da li se radi u namjernom i planskom gašenju tvrtke ili čistoj nesposobnosti, ne znamo.
Tvrtka nakon skoro 15 godina nije donijela sistematizaciju, pošten pravilnik o plaćama s jasnim i transparentnim uvjetima (trenutno se plaće dijele po ključu tko se kome više sviđa).
Trenutno situacija je da je sustav održavanja zrakoplova pred urušavanjem.
Predsjednik uprave je dopustio da mu kvazi-manageri (koji se dovode zbog debelih političkih zaleđa), koji gledaju isključivo svoj interes, vode tvrtku, imaju totalnu slobodu kod kreiranja politike firme, dodjeljivanja (sebi) plaća i nagrada (bez ikakvog pravilnika) i planiraju obim radova bez kalkulacije isplativosti.
Dovodi ljude na izmišljena i potpuno nepotrebna radna mjesta, za vrlo viske plaće.
Nije voljan istražiti brojne sumnjive financijske odluke i moguće malverzacije koje prazne bazen s mukotrpno zarađenim novcem.
Radionice, opremljene i sposobne kao u rijetko kojoj tvrtki u Hrvatskoj, zjape prazne jer im nije sposoban donijeti posao.
A za to vrijeme, baza ljudi koji svojim radom i zalaganjem pune taj bazen, mehaničari, inženjeri i ostali djelatnici neposredno uključeni na rad na zrakoplovu, odlaze iz ZTC-a.
Plaće koje primaju su ne samo debelo ispod prosjeka u zrakoplovnoj industriji, nego su ispod prosjeka države i ne osiguravaju dostojanstven život radnika i njihovih obitelji.
Kako čovjek koji radi kao iskusni mehaničar na zrakoplovu Canadair ili Air Tractor, može imati plaću manju od 1000 eura neto i biti zadovoljan?
Jedino što želim je da se tvrtka napokon uredi na način kao što su uređeni i ostali sustavi sličnog tipa kojima upravlja država (Croatia Airlines, Helikopterska jedinica MUP-a, Direkcija za upravljanje službenim vladinim zrakoplovom).
Mehaničari i inženjeri odlaze u ostale hrvatske i inozemne tvrtke za višestruko veću plaću, bez želje da se ikad vrate. Na oglase za posao, znajući za loše financijske uvijete i izobličen sustav vrijednosti i međuljudskih odnosa u tvrtki, javljaju se potkapacitirani mehaničari ili izuzetno mladi bez ikakvog iskustva čiji rad na zrakoplovu treba biti pod stalnom kontrolom iskusnih mehaničara. Kojih u ZTC-u više praktički više ni nema. Sve to ozbiljno ugrožava sigurnost letjelica koje izlaze iz ZTC-a.
Perspektivni mladi mehaničari dolaze samo da bi skupili 2-3 godine iskustva koji je uvjet za dobivanje civile dozvole, te nakon toga odlaze dalje. Stariji koji broje mjesece i dane do mirovine više nemaju na koga prenijeti svoje znanje. A iskusni, samostalni mehaničari mogu se nabrojati na prste dvije ruke.
A svi kolektivno gledamo, potpuno letargični od dugogodišnjeg podcjenjivanja, omalovažavanja i nebrige, kako se ZTC polako, ali sigurno gasi.
Ljeto koje dolazi bit će izuzetno teško za našu obalu', napisali su.