Foto: Screenshot Ovi čudesni ljudi su Ponos Hrvatske

Ovi čudesni ljudi su Ponos Hrvatske

Ovogodišnja dodjela je posvećena herojima potresa i herojima zdravstva

I ove godine Hrvatska radiotelevizija i dnevni list 24 sata dodijelili su nagradu 'Ponos Hrvatske'. Hrabre, dobre i poštene nagradili su 16. put. Ovogodišnja dodjela je posvećena herojima potresa i herojima zdravstva budući da su potresi i pandemija obilježili 2020. 

Odluku o finalistima nikad nije bilo teže donijeti nego ove godine. Evo njihovih priča.

Samo nekoliko minuta nakon razornog potresa 29. prosinca zajednički je zakucalo srce nacije. Gotovo da nema kutka u Hrvatskoj gdje se ljudi nisu digli na noge. Pomoć su slali i oni kojima je do jučer i samima trebala. Dali su zadnje što su imali. Ostali su se uputili ravno među ruševine na Banovini.

- Ponosan sam na svoje majice Petrinja u srcu koje su obišle svijet. Pomogle su promociji Petrinje, a donijele su nam i novac s kojim ćemo pomoći jednom siromašnom ocu petero djece, rekao je Saša Osenički, glazbenik, osiguravatelj i 'dobri duh' inicijative za pomoć Petrinjcima.

- Nije bilo lako, ali mene veseli pomagati ljudima i uvijek smatram da je bitno pomagati jer nikad ne znamo koja će nas situacija zadesiti i same, rekla je Marijana Jadro, dobitnica nagrade Ponos Hrvatske zbog volontiranja u Petrinji.

- Sebe sam stavio u drugi plan i najvažnije mi je bilo omogućiti ljudima da ponovno imaju struju u svojim domovima, rekao je Josip Gregorec.

Gledatelji su imali prilike vidjeti snimku o Zagrebačkim potresima i herojima Vesni Blašković, Filipu Jelavić, Petru Pavliću i Željki Brelić.

- Čuti od ljudi da ti govore 'Spasila si Zagreb' mi je najveći kompliment i najveća nagrada za uloženi trud, rekla je Vesna.

- Neprestano sam bila na krovovima a tlo je i dalje podrhtavalo, ali nije me bilo strah. Želja da pomognem bila je veća, rekla je Željka.

Osim što popravlja bicikle, biciklopopravljaona prikuplja stare dijelove, dakle donacije od građana u vidu bicikala i biciklističkih dijelova i na taj način vrši neku vrstu ponovne uporabe, reciklaža ili ponovne uporabe dijelova i upotrebljivih resursa. Građani mogu uzeti biciklističke dijelove i ugraditi ih na svoj bicikl, ako im trebaju.

Dobitnik nagrade Ponos Hrvatske je Eugen Vuković.

Titulu ponosa Hrvatske zalužila je i jedna triatlonka, dječja psihologinja Maja Bonačić, koja svojim sportom nastoji skrenuti pažnju javnosti na određenu skupinu djece s poteškoćama, onu s autizmom.

-  Pothvati poput naših postali su popularni i njima lako skrećemo pažnju javnosti na određene probleme u društvu, primjerice autizam, kazala je Maja Bonačić.

Policijski službenik iz Omiša Ante Mikulić, umjesto da zaradi na prodaji svog automobila, odlučio ga je darovati. Objavio je to na svom Facebook profilu.

Predrag Mišić Peđa branitelj je i logoraš iz Vukovara - svi oni koji ga znaju za njega će reći da je nesebičan čovjek velika srca koji pomaže bolesnoj djeci i siromašnijim građanima. 

- Ja stvarno uživam gledajući njihovu sreću. Dokle god mogu, pokušat ću svakom mališanu u Vukovaru omogućiti takvu sreću, rekao je večeras Predrag. 

Stjepan Čošić policijski je službenik u Odjelu za nezakonite migracije u policijskoj postaji Vukovar. Slobodno vrijeme posvetio je trčanju - samo lani prešao je 3140 km. Tijekom jedne utrke postao je heroj - smiren i brz, sutrkačici koju su napali stršljenovi je spasio život. 

-  Bojao sam se, kako ne, ali kad bi svi podlegli strahu, nitko od nas nikada ne bi nikoga spasio, kazao je Stjepan na večerašnjoj dodjeli nagrada.

Ivanka Pole iz Tovarnika oduvijek je željela biti prodavačica. Kaže da joj se ostvario san - to je i postala, a prema riječima mnogih njezinih kupaca i kolega - najljubaznija i najdraža je prodavačica. 

-  Meni nije do novca, oni se potroše. Ali kad podijeliš sve što imaš s nekim i kad proširiš taj val dobrote, eh, tu nema veće sreće, poručila je Ivanka Pole.

Najveća sreća čovjeku, koji je u rujnu 2019. nakon sudara s kamionom ostao zarobljen u smrskanom automobilu na zagrebačkoj obilaznici, bila je da se baš tada, tuda sa službenog puta vraćao Denis Vranješ.

- U glavu mi je doletio komad metala dok sam pokušavao pomoći čovjeku. Bilo je gadno, ali znao sam da ga moram odvući na sigurno i drago mi je da sam uspio, rekao je Vranješ na večerašnjoj dodjeli nagrada.

Ponos Hrvatske je i ova udruga koja od 2013. i okuplja roditelje djece s poteškoćama u razvoju i invaliditetom.

-  Upravo činjenica da možda nismo dobile tako dobre karte kao neki drugi ljudi nas je ojačala. Nije uvijek bilo lako, ali došli smo do toga da nas ništa više ne može zaustaviti u borbi za prava sve djece, rekla je Suzana Rešetar iz Udruge Sjena.

Ako za nekoga vrijedi izreka 'Preko trnja do zvijezda', to je sigurno ultramaratonac Tadija Tade Opačak. Tade, Ponos Hrvatske, bio je ultramaratonac koji trči za druge. 

Monika Opačak primila je nagradu u ime svog supruga.

- Njemu bi to bio još veći poticaj za nastavak svog humanitarnog djelovanja, iako je on to činio iz srca, nikad zbog nagrade. A nagrada najviše znači mojoj djeci jer iako ga više nema, mi smo neizmjerno ponosni na njega, rekla je Monika odgvarajući na pitanje što bi njezinom suprugu predstavljala nagrada.

Leon Kamenski član sportsko rekreacijskog kluba Rika iz Kastva svojim je sportskim i humanitarnim činom postao poznat u cijeloj zemlji. Izazov koji je postavio pred sebe posvetio je bolesnom dječaku Mauru Baraku

- Ja bih samo volio da dječak koji sada jedva hoda, jednog dana možda i potrči, rekao je Leon odgovarajući na pitanje što ga inspirira da zadnje atome snage daje za drugoga.

Mirna Mrčela nije dvojila niti sekunde kada je u poplavljenoj Miramarskoj vidjela muškarca koji ne može izaći iz automobila i utapa se. Skočila je u bujicu i spasila ga.

Mirna je na večerašnjoj dodjela nagrade Ponos Hrvatske kazala kako je ostala u kontaktu s čovjekom kojeg je spasila.

-  On i njegova supruga nazovu me tu i tamo i veoma sam zahvalna na tom prijateljstvu, rekla je.

Osnovna škola u Popovači iznimno je ponosna na svoju djelatnicu, gospođu Vericu Pranjić, koja kao asistentica u nastavi pomaže djevojčici s Downovim sindromom. Ono po čemu je gospođa Verica posebna su njezina iznimna briga, upornost i kreativnost, pa učenica Anamarija svakim danom sve više napreduje.

Na pitanje kako je bolesnica djevojčica reagirala na njene ilustracije, Verica Pranjić je odgovorila:

- Puno joj je to pomoglo u svladavanju gradiva. Za mene nije bilo veće sreće nego vidjeti njezin napredak.

Gabrijela Buljić ima 17 godina. Nije ih lijepo proživjela. Majka joj je umrla prije njezina drugog rođendana od bolesti koju je naslijedila i sama. Hipertofična kardiomiopatija. Borila se, kaže, jako dugo, do svoje 17. godine i sada je napokon dobila novu priliku za bolji život, javlja HRT.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(90080, "");
Pregledaj komentare