PROFESORICA O NASILJU NAD ŽENAMA 'Zaštitne mjere ne funkcioniraju, one se ne osjećaju sigurno'

U Hrvatskoj je od početka godine ubijeno 18 žena. Čak dva ubojstva žena u dva dana, a jedna je pokušaj ubojstva preživjela. Ponovno su ubojice partneri žena. Vlada donosi novi Nacionalni plan za suzbijanje nasilja nad ženama i u obitelji, a ministar pravosuđa Habijan ne vidi prostor za daljnje pooštravanje kazni za femicid, naglašava važnost prevencije i edukacije. 

Je li vrijeme za radikalnije mjere u HRT-ovoj emisiji Otvoreno govorili su:

- prof. dr. sc. Marina Ajduković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

- Ivana Šešo, ravnateljica Obiteljskog centra

- Lorena Zec, Udruga SOS Rijeka

- prof. dr. sc. Ante Bagarić, psihijatar i psihoterapeut

Lorena Zec rekla je da do femicida dolazi zbog različitih dinamika u partnerskom odnosu. Postavila je pitanje je li mi iz predrasude ili neznanja, nesenzibiliziranosti ne postupamo kada bismo trebali.

- Naravno da stavljanje počinjenje femicida u kazneni zakon neće ga izbrisati. To je tek prva točka s koje svi skupa u sustavu moramo krenuti. Koga ćemo educirati, kako senzibilizirati, kako analiziramo svoje postupke što se tiče sustava, kako radimo na greškama? Ovo su dva grozna primjera na kojima moramo učiti, kazala je Zec. 

'Zaštitne mjere ne funkcioniraju, žene se ne osjećaju sigurno'

Profesorica Marina Ajduković kaže da je manje prekršaja nasilja u obitelji, puno je prijava, ali to je još  uvijek vrh sante leda.

- Svaki slučaj femicida jasno pokazuje ženi da nije zaštićena. Žene koje su u nasilnom partnerskom odnosu jako dobro znaju kad žele napustiti vezu da su tada najugroženije. Stručnjaci, javnost, susjedi i prijatelji često to ne prepoznaju i često ni ne znaju kako bi pomogli žrtvama da izađu u takvim trenucima, ali trenutak napuštanja nasilne partnerske zajednice je trenutak velike opasnosti. I uopće, zašto nisi prijavio, zašto nisi ovo, ono. One to znaju, kazala je Ajduković. 

-  Moje iskustvo, neposredno u radu, kroz društvo za psihološku pomoć sa ženama koje su iskusile i imaju iskustvo nasilja u partnerskom odnosu, da mnogi od njih, ja mogu slobodno reći tri četvrtine kažu - nikad više neću prijaviti. Upravo zbog toga što su jednostavno osjetile da nisu podržane, da nisu zaštićene, da su ostale na brisanom prostoru, da nisu zbrinute, dodala je Ajduković.

- Sustav socijalne skrbi, prošle godine, u skoro 9000 slučajeva, ponudio uslugu u smještaju u sigurnoj kući i realizirano je u 2091. Ali to zapravo pokazuje da žene biraju sigurnu kuću onda kad je zaista, što bi ja rekla, velika panika, kad se zaista boje za svoju glavu, ali s druge strane, svaki odlazak u sigurnu kuću znači da žena mora stupiti u mijenjati život. To znači da žena mora mijenjati svoj život, da njena djeca moraju mijenjati, da one moraju prekinuti svojim životom, zbog toga što zapravo zaštitne mjere, mjere opreza ne funkcioniraju, što se ne osjećaju sigurno, naglasila je Ajduković. 

Tretman kako preventivna mjera nasilja u obitelji

- Obiteljski centar nije samo savjetovalište. On je sada samostalna kuća i prisutni smo u svim županijama. I tu rade stručnjaci koji imaju jako puno dodatnih edukacija upravo kada se radi o psihosocijalnoj podršci ili savjetovanju ili pomoći žrtvama svih oblika nasilja. A ima i jedan specijalizirani, ciljani, tretmanski dio priče, a to je tretman radi prevencije nasilja u obitelji. Koji smo mi, naravno, svojim osnivanjem počeli provoditi, kazala je Ivana Šešo, ravnateljica Centra. 

Naglasila je da su stručnjake za to prvo trebali educirati.

- Članovi obitelji koji su nasilni, prevalentno to su, naravno, partneri, ipak znaju prepoznati načine na koje su nasilni, načine na koje kontroliraju svoje partnerice, kasnije, nažalost, djecu, kako djeca rastu. I ukoliko u toj obitelji ima kapaciteta za samouvid i neke promjene, oni će ih i napraviti. Oni su ih doista voljni napraviti. To je  se zove tretman, ali je jedna jako dobra preventivna mjera s kojom se mi nadamo ući u što više obitelji koje, evo, ne znaju na nenasilan način riješiti svoje stresove, sukobe ili probleme. Ono što je nama uz direktnu podršku, u svakoj županiji u obiteljskom centru žena žrtva nasilja, ali žrtva svakog oblika nasilja, može dobiti pomoć, savjetovanje ili psihosocijalnu podršku, kazala je Šešo.

Složila se s profesoricom Ajduković  da žene koje se u tim nasilnim odnosima jako dobro prepoznaju da je upravo odlazak od zlostavljač, mjesto ili vrijeme najvećeg rizika.

- Zato je pomoć tim žrtvama potrebna stalno i uvijek i neovisno koliko puta se vrate tom zlostavljaču, mi je ne smijemo više uskratiti, ali ne govorim sad o obiteljskom centru. Govorim i o prijateljima, govorim i o obiteljima, govorim o cijelom društvu, govorim o nama kao o ljudima. Jer će se vraćati. Vraćat će se onoliko puta koliko je treba da u savjetovanju ili u podršci izgradi cijelo svoje samopouzdanje, dodala je Šešo.

Destrukcija u društvu rezultira nasiljem i u obitelji

Profesor Ante Bagarić smatra da je oko nas 'ogromna destrukcija'.

- Sve to se spušta i na razinu obitelji. Vidimo da se u Europi destrukcija valja ulicama. Ta destrukcija se prelijeva na nas individualno i prelijeva se na obitelji gdje neki nezreli članovi vide da se nešto može postići silom, da se treba postići silom, da se odnos između ljudi treba bazirati na tome tko je jači. U ovom slučaju, tko je fizički jači, rekao je Bagarić.