UNICEF: Svako drugo dijete u posljednjih godinu dana doživjelo tjelesno kažnjavanje

Ususret Međunarodnom danu nenasiljaUNICEF je predstavio istraživanje 'Nasilje u odgoju djece u Hrvatskoj: Što roditelji rade, kako razmišljaju i što je potrebno mijenjati'. Istraživanje je proveo UNICEF u suradnji s agencijom Hendal d. o. o., uz stručnu podršku prof. emerite dr. sc. Marine Ajduković i izv. prof. dr. sc. Miroslava Rajtera. Istraživanje donosi sveobuhvatan uvid u znanja, stavove, odgojne postupke, socio-kulturne i rodne norme roditelja i skrbnika, a koji su povezani s nasiljem prema djeci i adolescentima u obitelji. Istraživanje ukazuje na potrebu za sustavnom podrškom roditeljima i za promjenom društvenih norma.

Istraživanje pokazuje da većina roditelja u Hrvatskoj vjeruje da su nenasilne metode odgoja učinkovite i dobre za razvoj djece, a da je tjelesno i psihičko kažnjavanje štetno. Ipak,nasilni odgojni postupci u velikoj su mjeri i dalje prisutni u odgoju djece. Udaranje, vikanje i ponižavanje česti su odgojni postupci roditelja, koji se događaju u izazovnim situacijama roditeljstva – kada roditelji žele dijete naučiti ispravnom ponašanju, kada su u stanju stresa i izgube samokontrolu. 

Rezultati istraživanja otkrivaju da je svako drugo dijete u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana doživjelo tjelesno kažnjavanje. Najčešći oblici uključuju udaranje po stražnjici, povlačenje za uši ili kosu te šamaranje, koje postaje češće s dobi djeteta. Psihičko je kažnjavanje u posljednjih godinu dana doživjelo 60 % djece, a ono se najčešće očituje kao agresivno vikanje, prijetnje udaranjem, uvrede i prijetnje napuštanjem.

Pojedini roditelji još uvijek ne prepoznaju sve  oblike tjelesnog i psihičkog kažnjavanja kao nasilje koje je štetno za djetetov razvoj, nego ih smatraju dijelom 'strogog' odgoja. Jedan od četiri roditelja vjeruje da su nasilne metode učinkovite, dok jedan od pet smatra da dijete ponekad zaslužuje šamar.

Stručnjaci upozoravaju da nasilje u odgoju ostavlja dugotrajne posljedice na djecu. Tjelesno i psihičko kažnjavanje utječe na njihovo samopouzdanje, sposobnost učenja i funkcioniranja u školi, na njihove odnose, uzrokuje probleme mentalnog zdravlja te može dovesti do samoozljeđivanja i rizičnog te nasilnog ponašanja.

'Većina roditelja u Hrvatskoj zna da je roditeljstvo bez nasilja najbolje za njihovu djecu. Kada neki roditelji ipak posegnu za fizičkim ili psihičkim kažnjavanjem, često to čine jer ne znaju kako drugačije usmjeriti ponašanje djeteta u izazovnim situacijama, a nedostaje im i podrška šire obitelji i zajednice. Osigurati da svako dijete u Hrvatskoj odrasta u poticajnom i nenasilnom obiteljskom okruženju mora biti naš zajednički prioritet. Zajedno imamo i obvezu i priliku proširiti mrežu podrške kako bismo doprli do svih roditelja kojima je podrška potrebna te potaknuli zajednice da u potpunosti prihvate – i normaliziraju – nenasilno roditeljstvo', izjavila je Luisa Brumana, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Istraživanje je također pokazalo da na roditeljske prakse snažno utječu očekivanja okoline, nedostatak podrške u odgoju djece i vlastita iskustva iz djetinjstva.

'U posljednjih dvadeset godina došlo je do značajnog smanjivanja korištenja nasilnih odgojnih postupaka, posebice tjelesnog kažnjavanja. Roditelji često znaju što je ispravno, ali u trenucima stresa i frustracije posežu za metodama koje su i sami doživjeli kao djeca. Zato je ključno da im pružimo znanje, alate i podršku kako bi mogli odgajati djecu u sigurnom i nenasilnom okruženju”, istaknula je prof. emerita dr. sc. Marina Ajduković. „Podrška roditeljima mora uključivati i rad s cijelom zajednicom. Gotovo polovica roditelja smatra da bi ih drugi roditelji gledali negativno da ne koriste barem nekakav oblik psihičkog ili tjelesnog kažnjavanja. Na roditelje snažno utječu i bake i djedovi, s kojima, uz one međusobne, imaju i ponajviše nesuglasica oko odgoja djece. Potrebno je mijenjati ukorijenjene navike i društvene norme, dodao je izv. prof. dr. sc. Miroslav Rajter.

S ciljem podrške roditeljima UNICEF i stručnjaci preporučuju sljedeće:

• ojačati zakonodavni okvir i dosljedno provoditi zabranu tjelesnog kažnjavanja djece

• prepoznati psihičko nasilje kao ozbiljan oblik ugrožavanjadobrobiti djeteta

• uključiti pozitivno roditeljstvo u nacionalne planove i obrazovne kurikule

• osigurati dostupne, inkluzivne i praktične programepodrške roditeljima

• osnažiti lokalne zajednice u promociji pozitivnog roditeljstva (i nenasilnih roditeljskih praksi)

• razviti digitalne alate za edukaciju, savjetovanje i samopomoć za roditelje 

• ulagati u usluge mentalnog zdravlja i psihosocijalnu podršku za roditelje, posebno one koji se suočavaju s izazovnim situacijama

• provoditi javne kampanje koje promiču nenasilne roditeljske metode i smanjuju stigmu traženja pomoći

• uvesti obveznu edukaciju o pozitivnom roditeljstvu za stručnjake koji rade s djecom

• jačati lokalne zajednice i međusektorsku suradnju

• aktivno uključiti medije, poslovni sektor i sport u promicanje nenasilnog odgoja djece.