Uoči njegova početka, Tonči Huljić - koji je šest puta sudjelovao na njemu - progovorio je o Eurosongu za RTL Direkt.
Čuli smo kako su se naše predstavnice sada prilagodile ili se prilagođavaju drugačijoj pozornici. Koliko inače izvođači imaju kreativnu slobodu oko svog nastupa, a koliko ih ograničavaju ostali faktori?
- Imaju onoliko slobode koliko su sami sebi dali u trenucima kad se spremaju za taj nastup. Dakle, to su toliko detaljni nastupi, iscrpljujući, to je najteži dio uopće bavljenja ovim poslom Eurosonga. Mučiš se šest mjeseci i onda se sve spali u tri minute, sprži.
Trebaju vrlo detaljno sve obrazložiti, zna se svako kretanje, dolaze unaprijed s režiserom koji sve namjesti. Sve su to troškovi koje naši izvođači moraju plaćati. Nekima plaćaju televizije.
Provedite nas malo - kako izgledaju te finalne pripreme, vlada li strah, nervoza, kako se boriti protiv njih?
- U to vrijeme više ne radi nikakav strah jer ste toliko dugo već tamo da jedva čekate da to počne i završi, pa kako da završi.
Prošao sam one Eurovizije koje su bile humanije s 24 zemlje pa i ove manje humane kad su se proširile odjednom na 46 zemalja. Kad su krenuli u to proširivanje, nastao je i cijeli ovaj čušpajz koji je kulminirao s prošlom godinom koja je ustvari bila idealna. Iz nekih svojih malih izvora koji su još uvijek u toj igri znam da se ozbiljno se razmišljalo o resetiranju jer je jedino što je bilo vrijedno spomena bio nastup Baby Lasagne i Kaaryje. Ne pričam s razine lokalpatriota, nego zato što je zaista bilo tako.
Vi sad ne možete više ponoviti nijednu pjesmu. Ne možete otpjevati pobjedničku pjesmu. Sve je apsolutno podređeno showu jer jednostavno i televizija plaća danak mrežnom načinu života u koji smo danas uključeni. Bojim se i pomisliti na što će to sličiti kada umjetna inteligencija zavlada, a to je već tu.
Razmišljalo se, dakle, o resetiranju. Kad povučemo jednu paralelu sa Sanremom koji je za mene izuzetno kvalitetan festival i puno kvalitetniji show, pogotovo sa strane glazbe, puno bolji festival i puno duže traje, to se ne da mjeriti. Danas tamo svi pokušavaju iskoristiti te tri minute na isti način. Zato su sve pjesme iste, vrlo su male razlike.
Vi zapravo gledate jednu emisiju koja je jako gledana i morate sklanjati djecu da ne dobiju epileptični napadaj od te količine svjetala showa, eksplozija, bombi, svega i svačega. Ja sam zaista mislio, a takvo je mišljenje, koliko vidim, prisutno i nakon prošlogodišnje emisije u samom vrhu EBU-a, kako usmjeriti zemlje da se malo više ipak posveti pažnje pjesmi. Upravo zbog toga, čini mi se da ove godine, a i zbog nedostatka pet-šest zemalja od kojih su četiri vrlo bitne, ne bismo trebali strahovati za prolaz u finale.
Prošle ste godine rekli da ne date unuci da gleda. Hoćete li dati ove godine?
- Ma mislim da neće. Mislim da će ona sama, kao i unuk, izgubiti volju. Previše je to intenzivno, bespotrebno intenzivno, i kad gledam tko je sve potenciran ove godine kao favorit... Vi zapravo nemate tu što slušati, imate samo gledati.
Naše cure prolaze u finale?
- Ove godine je zaista brisani prostor. Neke bitne zemlje nisu unutra. Da su bili pametni u EBU-u, iskoristili bi ovu priliku i rekli, idemo se malo resetirati, ajmo malo pokušati vratiti kolo unatrag, mada svijet uvijek ide naprijed. Ako je ovo to gdje svijet ide naprijed, onda zapravo idemo u kaos. Imamo kaos u svijetu pa ga očekujem i na Eurosongu.
Spomenuli ste nehumani ćušpajz, sad imamo i taj veliki bojkot - kako mislite da će to utjecati na sve, hoće li to zasjeniti natjecanje?
- Pa neće zasjeniti natjecanje, ali će u svakom slučaju olakšati prolaz našim predstavnicima u finale. Bit će borba za bilo što za što se čovjek može uhvatiti. Imamo barem nešto što je različito. Trap je previše zavladao. Ovdje je previše zavladala filozofija protiv koje ja nemam ništa, osim kad se počne tako agresivno nametati kao što je to slučaj s Eurosongom. Izgleda kao da je to prozor u svijet jednoj drugačijoj strukturi čovječanstva i drugačijoj... Ne želim da me se krivo shvati, nego jednostavno...- mislim da je to sve Eurosong, ali 'songa' odavno nismo čuli.
