Prije par mjeseci sve je izgledalo jako loše: Hajduk je iza sebe imao još jednu neuspješnu sezonu, obveze prema dobavljačima i igračima djelovale su nepremostivo velike, fokus je bio na neadekvatnom odnosu Marka Livaje i Gonzala Garcije, nije se znalo ni koliko su kompatibilni novi sportski direktor i trener. Danas je sve drugačije. Ova naša uvodna konstatacija ujedno je bila i prvo pitanje Ljubi Pavasoviću Viskoviću, predsjedniku Nadzornog odbora Hajduka, koji nam je u intervjuu govorio o proteklih 12 mjeseci na čelu kluba.
- U pravu ste, paklena godina je iza kluba. Teško je pobrojati što je pošlo krivo, valjda sve što je moglo. Ugovori koje klub ne može izdržati, momčad koja je svoj zenit prošla, obveze prema dobavljačima... Doduše, rezultat je bio u okvirima onoga što se i očekivalo. Realno, samo je eliminacija od Dinama Tirane bila težak neuspjeh, nitko u klubu nije gajio pretjerane rezultatske iluzije. Sve skupa, teško da je ta godina za nas u klubu mogla biti depresivnija i teža.
Naravno, javnost se najviše zanimala za odnos Garcije i Livaje, međutim, to je samo jedan od problema koji je opterećivao klub.
I danas ima problema, ali mislim da je ključno da se nije napravilo ono što se u Hajduku uvijek napravi kad 'zakuha', kad pritisak postane prevelik, kada se predsjednik 'spašava' tako da smijeni trenera, nadzornici tako da smijene predsjednika, i tako ukrug.
Pitate me za proces? Probalo se razmišljati izvan okvira, shvatilo se da se jedan koncept potrošio i da treba novi, potpuno svjež i drugačiji pogled. Bilo je još kandidata za sportskog direktora, međutim, predsjednik nas je uspio uvjeriti da je Robert Graf pravo rješenje.
Dalje znate, dočekan je opet s uvredama, drugoligaški Poljak, svašta se opet lupetalo, a čovjek je samo rekao ono što smo u klubu i sami znali – prespori smo, preteretni, problematičnog intenziteta.
A proces vam je jednostavan: svi se držimo svog posla. Mi nadziremo i odlučujemo o upravi, predsjednik odlučuje tko je sportski direktor, sportski direktor odlučuje tko je trener, trener odlučuje tko igra. Ne znam puno o procesu u sportskom dijelu priče prije nego što stvar dođe na Nadzorni odbor, trenera niti ne poznajem, nikada nismo razgovarali niti se upoznali. Samo znam da za svakog igrača dobijemo jasne razloge dovođenja, jasnu odgovornost u vertikali, financijske parametre koji su u skladu s novom politikom kluba. Nas zanimaju, naime, brojke koje jamče dugoročnu održivost kluba.
Trenutačno je većina oduševljena prijelaznim rokom, možete li reći nešto detaljnije o tom procesu?
- Graf je zanimljiv i obrazovan čovjek, ako se ne varam, završio je englesku književnost, a što je najvažnije – izravan je u komunikaciji i ne žali se. Od prvog dana zna da novca za odštete nema, s tom spoznajom je došao i to u klubu nije tema.
Sportski direktor je uspio dovesti igrače praktički bez novca. Kakva će biti transferna politika ako budemo imali pozitivnu bilancu? Možemo li već danas govoriti o tome?
- Graf djeluje kao čovjek koji sve mjeri, je li mu cilj za par godina, u nekom najboljem scenariju, kupovati igrače i za milijunske svote, s ciljem još skuplje preprodaje...
Kada klub bude potpuno financijski stabilan, moći će se govoriti o odštetama, za sada smo tu gdje jesmo.
Vjerujem da mu je plan, kada se steknu uvjeti, dovoditi igrače za koje se mora platiti odšteta, međutim, ostavimo to struci. Mi smo tu da pazimo na brojke. A brojke kažu da nam je trošak prve momčadi manji za 3 milijuna eura nego lani.
Hajduk se plasirao u Europu, ambicije su se sigurno promijenile...
- Ambicije? Protivnik sam velikih planova, nabrajanja što ćemo ili nećemo osvojiti. Ambicija je da sutra budemo bolji i financijski stabilniji nego danas. Nema imperativa, važno je da se radi dobro i da napredujemo, da budemo konkurentni. Hajduk je klub koji u prvom redu mora biti financijski stabilan, to naši vlasnici očekuju od nas.
Čitam priče o imperativu titule? Da, osvojit ćemo je kada klub za to bude spreman, kada to zaslužimo. U međuvremenu, imperativ struci je da napreduje, da radi dobro. Ostavimo se priče o titulama, uhvatimo se posla.
Dakle, jasno rečeno, Garcia nema imperativ osvajanja titule. Može biti smijenjen zbog 719 raznih razloga, time se treba baviti Graf, ali neosvajanje titule nije jedan od njih!
Gdje vidite Hajduk za pet godina?
- Vidim ga kao zdrav i organiziran klub, s onim što je ključno – kampom i financijskom urednošću. I nešto više zdrave pameti u okruženju.
Gledajući Hajdukovu godinu iza nas, bilo je tu svega. Jesmo li kao klub što naučili?
- Mi u klubu smo naučili dosta, okolina – slabo. To ludilo posljednja tri mjeseca je nezabilježeno, bilo je nesnosno. Znate i sami da se vodila organizirana kampanja da se ne kupuju pretplate, užas. A u klubu su isti ljudi bili i prije i poslije Rakowa, nije nitko postao iznenada pametan, malo nas je 'pogledalo' jer se radilo dobro, jer se vjerovalo treneru, jer se nije ušlo u histeriju. Ne sumnjam da će se 'oštra pera' naoštriti prvom prilikom, da će se nakon dva poraza opet pumpati histerija, ali nakon ovoga ćemo sigurno biti otporniji. Ono što je dobro jest da nema pretjerane euforije, ne treba je niti biti. To govorim od prvog dana, klub ne može ovisiti o jednom porazu, ne smijemo ostajati u ludilu samodestrukcije, to je nešto što bi trebalo naučiti. Bojim se da smo slabi đaci, čim krenu trućanja o imperativima titule – vidi se da se nije naučilo ništa. Ali ako išta, uz klub će uvijek ostati oni koji su ove godine kupili pretplatu. Hvala im.
Jeste li u nekom trenutku željeli dignuti ruke od svega i napustiti funkciju predsjednika NO-a?
- Gledaš televiziju koja ima TV prava na HNL, komentator vrijeđa fizički izgled predsjednika Hajduka, voditeljica se blesavo osmjehuje, svi šute, svima normalno. Par tjedana kasnije novinar jednog od vodećih nacionalnih dnevnih listova pušta u videorazgovoru sugovorniku da odvratno vrijeđa predsjednika na istu temu – rugoba, plaši ljude – uvaženi novinar kaže: 'Nemojte tako' i mirno nastavlja dalje. Lokalni dnevni list pod normalno na osobnoj razini vrijeđa ljude u klubu, 'sprdačina', 'kukavice', 'mediokriteti', to su već standardni izrazi za nas u klubu. Što je s tim glavama, kako se strovališ tako duboko da ti je normalno da netko ismijava nečiji fizički izgled, kako se uspiješ tako spržiti, a izgledati prividno normalno? Ne shvaćam, novinar si, trebao bi biti pismen, barem donekle obrazovan i razuman.
U pravu ste, kome normalnome ne bi palo na pamet 'šta mi to treba'? Što se dogodilo da je novinarima OK vrijeđati nekoga na osobnoj razini, spustiti se na razinu kanalizacijske komunikacije? Ali otreseš se, prisiliš se da odšutiš, ne dopustiš da te spuste na svoju razinu, znaš da daješ najbolje što možeš, nastaviš...
Hajdukovi navijači su u drugom kolu skandirali 'Uprava, odlazi' i vrijeđali predsjednika Ivana Bilića. Kako gledate na njegov status?
- Bilić je neobičan čovjek, iznimno inteligentan, naravno, s vrlinama i manama kao i svi mi, međutim, najvažnije je da je nevjerojatno stabilan. Izdržati tu količinu osobnih uvreda, pritisaka, niskih udaraca, podmetanja... Nestvarno. I nije problem što viču navijači, problem je što je to vrijeđanje i spuštanje na osobnu razinu postalo imanentno dobrom dijelu sportskih novinara.
Ponavljam, u lokalnom dnevniku ili pred kamerama, uličnim rječnikom vrijeđati čovjeka koji je od tebe ljudski nemjerljivo bolji, 20 puta obrazovaniji i 30 puta časniji, i da to dobrom dijelu novinarskog ceha bude normalno? Bolesno.
Jako mi je drago što danas ipak mnogi vide da je Bilić u ovim kriznim vremenima dobar predsjednik, samo mi u klubu znamo kroz što se sve izguralo. Pogrešaka je bilo, griješio je, i ja sam, ali shvatiš, naučiš i kreneš dalje.
Kad smo kod prezimena Bilić, što kažete na izbor novog izbornika Hrvatske
- Tog se, pak, Bilića dobro sjećam s fakulteta, svašta se i tada lupetalo, te otac mu pomaže, te ovo, te ono. Zajedno smo odgovarali Rimsko pravo, čovjek je rasturio, ja se provukao. Inače sjajan tip, kasnije smo se upoznali, otac mu je bio izniman gospodin, jedan od ljudi koji su Split činili velikim gradom. Krajem osamdesetih na splitskom Pravu se pričalo da je imao gadnih problema početkom sedamdesetih, ako se ne varam, spadao je u tzv. 'proljećare'. Jako ga se rado sjećam, a Slavena jako poštujem. Tko god zna išta o nogometnom tržištu, zna da je imao i puno lukrativnijih i lakših opcija, izabrao je svoju zemlju, sretno mu bilo i svima nama s njim.
O stadionu i kampu se više ne piše u medijima, ima li što novo?
- Bez kampa Hajduk ne može dalje, bez stadiona isto. Zna se moj stav, od Poljuda bi se morao napraviti nekakav arhitektonski Frankenstein da bi se dobili bolji uvjeti za klub i nogometne gledatelje i riješilo pitanje krova (ne može ga se zamijeniti).
Kako god bilo, za mene postoje dvije istinski važne stvari – financijska stabilnost i izgradnja kampa. To je fokus, to je jedini način da stvorimo kontinuitet.
Javlja li se još Ivica Pirić?
- Ta je priča završena, s potencijalnim ili bivšim potencijalnim poslovnim partnerima nećemo komunicirati preko medija.
