Hrvatska ga pamti i kao mladog Splićanina koji nas je 2019. godine predstavljao na Eurosongu u Tel Avivu s pjesmom 'The Dream', a danas Roko Blažević svoj glazbeni san gradi tisućama kilometara od rodnog grada u Los Angelesu.
Prije pet godina Split je zamijenio Kalifornijom, prvotno zbog studija, a nakon diplome ondje je ostao živjeti, raditi i graditi glazbenu karijeru. Posljednjih mjeseci osjeća da mu se vrata američke glazbene industrije sve više otvaraju, a jedan od najvećih dosadašnjih angažmana bio mu je nastup na službenoj Emmy Governors Gali, privatnom događanju za nominirane, dobitnike i uzvanike 78. dodjele nagrada Emmy.
Iako mu Split i Hrvatska svakodnevno nedostaju, Roko danas kaže da ima dva doma. Paralelno s nastupima u Americi radi na autorskoj glazbi i projektima koje planira predstaviti hrvatskoj publici. U razgovoru za Dalmatinski portal otkrio nam je kako danas izgleda njegov život u Los Angelesu, što mu je donio veliki angažman povezan s Emmyjima, koliko mu nedostaje rodni grad i što se trenutačno 'kuha u Rokovoj kužini'.
U Los Angeles si prvotno otišao zbog studija, a u međuvremenu si diplomirao i ostao živjeti ondje. Kako danas izgleda tvoj život u Americi?
- Faks je bio prvotni razlog, a mislim da sam još odmalena sanjao o izgradnji karijere u Americi. To je stvarno bio san koji mi je djelovao nekako nedostižno i nedodirljivo, ali tijekom covida usudio sam se pokušati dotaknuti i uhvatiti taj san. Mogu reći da sada stvarno polako gradim svoj američki san. Moj život u Americi, koliko god bio 'busy', odnosno koliko god sam zauzet svirkama i poslom, toliko mi je i predivan. Imam toliko divnih ljudi oko sebe i najljepši posao na svijetu.
Dakle, ima posla?
- Radno je, ali imam čast raditi s nekima od najboljih glazbenika koje sam ikada sreo ili uopće čuo u životu. Odmah je sve nekako lakše kada je na tako visokoj razini i kada je toliki gušt. Baš guštam ovdje.
Nakon diplome počeo si raditi kao profesor glazbe. Kako si se pronašao u toj ulozi?
- Zapravo sam još tijekom fakulteta, odnosno tijekom posljednje godine studija, kao dio stažiranja radio kao profesor na jednoj privatnoj akademiji. Nakon završetka fakulteta tamo sam dobio stalni posao. Iako sam i prije toga privatno radio kao vocal coach, raditi kao profesor glazbe na glazbenoj akademiji ili u glazbenoj školi potpuno je nova dimenzija pedagoškog rada i svijeta. Bilo mi je predivno osjećati da sam mali dio života i karijere tih ljudi i te djece te na svoj način doprinositi njihovim snovima, željama i ciljevima. Posebno je neopisivo pratiti napredak djece. Kada im se 'upali lampica' i kada nešto na čemu radimo već tjednima napokon shvate i primijene, to je jednostavno predivno. Lijepo je gledati kako rastu, napreduju i slijede svoje snove. Tada se nekako vratim u djetinjstvo i sjetim se sebe kao malog dječaka koji je sanjao o svemu ovome što danas radim. Baš je lijepo biti mali dio njihova, nadam se, velikog puta.
Vidiš li se dugoročno u tome?
- Nažalost, već sam sada sve manje uključen u pedagoški rad. Koliko god želim biti u tome, shvaćam da ne mogu, kako se kaže, sjediti na dvije stolice. Shvatio sam da, ako mnogo vremena posvetim radu s djecom i pedagoškom radu općenito, nemam dovoljno vremena za rad na vlastitoj karijeri, nastupe, pisanje autorske glazbe i sve ostalo. Morao sam donijeti odluku o tome što mi je u ovom trenutku važnije. Trenutačno su to moja solistička karijera, autorska glazba, povezivanja, kontakti i nastupi. Na kraju dana, to sam ja.
Gdje si najviše svoj?
- Mislim da sam najviše svoj kada sam na pozornici. Sada istražujem različite scene diljem Amerike i nastupam na velikim događanjima, eventima i pozornicama. Osjećam da me to najviše ispunjava i da mi daje motivaciju da nastavim napredovati i slijediti svoje lude dječačke snove.
Ovih dana imao si priliku nastupiti na službenoj Emmy Governors Gali. Kako je došlo do tog angažmana i što ti je taj nastup značio?
- Moj agent i agencija s kojom najviše radim počeli su surađivati sa mnom početkom godine, negdje u siječnju. Više-manje nakon našeg prvog zajedničkog angažmana agent mi je prišao i rekao da ima viziju te da me želi pokušati plasirati kao pjevača na Emmyjima. Rekao mi je: 'Idemo snimiti što više promotivnog materijala, što više kvalitetnih i profesionalnih snimki, poslati ih na natječaj, odraditi audiciju, pa što bude, bude'. Tako smo nekako ušli u cijelu tu priču. Nikada ne volim ulaziti u takve stvari s previše očekivanja. Napravili smo i složili materijal najbolje što smo mogli, a onda su uslijedili mjeseci pregovaranja, audicija i slanja novih snimki. Sve je to trajalo gotovo pola godine. Mislim da smo tek u srpnju saznali rezultate.
I kakav je bio osjećaj nastupati na jednom takvom događanju?
- Emmyji su toliko velik događaj u Los Angelesu, koji je globalno središte glazbene industrije, odnosno srce svjetske glazbene scene, ali i cijelog showbusinessa, uključujući filmsku i televizijsku industriju. Koncentracija talenta i konkurencije ondje je golema. Toliko se ljudi prijavilo i toliko je pjevača željelo tu poziciju, što potpuno razumijem. Još uvijek mi je pomalo nestvarno da sam, među svim tim pjevačima, izabran kao jedan od petero odabranih. Znam koliko je ljudi bilo u tom izboru, pa mi je zaista nevjerojatno da sam baš ja bio među njima. To je ogromna čast i veliko zadovoljstvo, ali i svojevrsna potvrda koja mi je s vremena na vrijeme potrebna – da je ono što radim kvalitetno i dobro. To mi je i ozbiljan vjetar u leđa za sve što tek dolazi, za sve što planiram, o čemu sanjam i na čemu predano radim. Tako da, eto, bit će još svašta.
Jesi li imao priliku upoznati neku od velikih zvijezda?
- Toliko je ljudi i zvijezda bilo u publici, kao i poznatih lica s televizije, iz serija, emisija i filmova, za koje znam da ih poznajem, ali nemam pojma odakle ih znam ni tko su. Bilo je to zaista zanimljivo iskustvo i poseban osjećaj. Kao da si ušao u neki paralelni svemir. Odjednom svi ti ljudi koje inače gledaš preko malih ekrana sada gledaju tebe. Nisam imao priliku rukovati se ni s kim, ali razmijenio sam dosta pogleda sa zvijezdama u publici. Osiguranje je bilo vrlo strogo, a jedno od osnovnih pravila bilo je da nema miješanja sa zvijezdama. Odlučili smo zato ostati profesionalni i ne pokušavati im prilaziti. To, naravno, ima smisla jer je događaj organiziran na iznimno visokoj razini. Zvijezdama je to ujedno prilika da se međusobno povežu, razgovaraju i imaju večer za sebe, tijekom koje mogu opušteno proslaviti svoje pobjede, nominacije i uspjehe. Bilo je lijepo iskusiti produkciju na tako visokoj razini i gledati sve te zvijezde kako u ležernoj atmosferi uživaju u svojim uspjesima, dok ih mi zabavljamo.
Nakon nekoliko godina u Los Angelesu, osjećaš li da ti se počinju otvarati vrata američke glazbene industrije?
- Moram priznati da u posljednjih pola godine najviše osjećam kako sav moj trud i rad tijekom proteklih pet godina napokon dolaze na naplatu. Baš prije desetak dana, kada sam nastupao na Emmyjima, bila je peta godišnjica otkako sam se preselio u Los Angeles. Mislim da konačno sav taj rad i trud, koji sam dugo ulagao u sjeni dok su se ljudi pitali gdje je Roko, počinje rađati plodom. Sva vrata na koja već dugo kucam i za koja se pripremam počinju se otvarati. Ono što je dobro u Los Angelesu jest to što je on središte ove industrije i posla kojim se bavim te savršeno mjesto za stvaranje novih kontakata. Ovdje ima toliko ljudi s kojima se možeš i trebaš povezati, a mislim da je to zapravo jedan od ključnih dijelova mog posla.
Ima toliko konekcija da, kako se često kaže u filmovima, nikada ne znaš tko sjedi u publici. Ovdje je to zaista tako. Kako se počinjem sve više izlagati i nastupati na ovako velikim pozornicama i događanjima, tako se otvaraju nove prilike i nova vrata. Iskreno, nikada se nisam osjećao spremnije da, čim se ta vrata otvore, pokažem što mogu, što znam i koliko snažno želim ostvariti neke od svojih najluđih snova.
Koliko ti danas nedostaje Split i razmišljaš li o povratku ili svoju budućnost ipak vidiš u Americi?
- Ne prođe nijedan dan da mi Split ne nedostaje. Split mi je, nije što je moj, ali najljepši grad na svijetu. Tamo mi je obitelj, tamo su mi prijatelji, tamo sam odrastao i vežu me neke od najljepših uspomena. Iako sada stvaram predivne uspomene i na drugom kraju svijeta, Split će mi uvijek nedostajati. Mislim da mi je, što sam dulje ovdje, sve lakše jer mi i ovo mjesto postaje dom. Sretan sam što mogu reći da imam dva doma. Kada sam ovdje, kažem da idem doma u Split, a kada sam u Splitu, kažem da idem doma u Ameriku. Sretan sam što mogu reći da imam dva doma, ali nema Splita do Splita. Mislim da time govorim sve.
Razmišljaš li onda o povratku?
- To je vječno pitanje. Kao što sam već spomenuo, imamo sreću živjeti u vremenu u kojem je tehnologija toliko napredovala i u kojem je vrlo lako doći s jednog kraja svijeta na drugi. Prije sam mislio da moram birati, a sada imam osjećaj da ne moram. Mislim da mogu graditi karijeru i ovdje i u Splitu te se nadam da će se to u jednom trenutku spojiti. Trenutačno definitivno provodim više vremena u Americi. Jednostavno osjećam da ovdje, u ovom trenutku, za mene ima više prilika. Dok sam mlad i dok imam ovu ludu ambiciju, želju i snagu, želim vidjeti što mi se sve ovdje može pružiti i što iz svega toga može proizaći. A što će biti dalje, mislim da će vrijeme pokazati i reći svoje.
Ovog ljeta predstavio si novu pjesmu ‘Još te sanjam’. Planiraš li sada jače povezati američku karijeru s glazbom koju objavljuješ u Hrvatskoj?
- 'Još te sanjam' je nakon dugo vremena bila moja nova autorska pjesma na hrvatskom jeziku. Zapravo, mislim da je to moja prva autorska pjesma koju sam sam napisao na hrvatskom i objavio. Bila mi je jako važna. Htio sam upravo tom pjesmom započeti novo poglavlje svog umjetničkog stvaralaštva. Mislim da ona predstavlja odličan početak svega onoga što ću tek predstaviti. Dobro prikazuje novi smjer u kojem se krećem, ali bez obzira na to koliko sam umjetnički i osobno sazrio, u mojim starim i novim pjesmama, kao i u nastupima i interpretacijama, uvijek se osjeti neki moj osobni pečat.
Nedavno su mi kolege ovdje rekle kako im je zanimljivo čuti utjecaj Splita i Hrvatske u mom umjetničkom izričaju, bilo da interpretiram strane pjesme ili pišem nove. Valjda se taj dalmatinski melos ipak osjeti. Sada, kada imam više vremena jer je fakultet gotov i kada sam počeo ne samo kucati nego i lupati na sva vrata ovdje, definitivno planiram dosta toga donijeti i u Hrvatsku. Već aktivno radim na nekoliko projekata koje planiram predstaviti na hrvatskoj sceni. Neke pjesme se već pripremaju, kao i neke ozbiljnije stvari. Iskreno, imam lijepe vizije, ali ne mogu još puno govoriti o tome jer želim da sve bude iznenađenje. Imam mnogo ideja i mogu reći da vjerujem kako će za mene iduća godina, kada je riječ o glazbi, biti transformativna.
Odlučio sam se ozbiljnije posvetiti vlastitom stvaralaštvu i konačno ljudima pokazati rezultate svega onoga na čemu sam radio tijekom svih ovih godina, dok me nije bilo i dok su se ljudi pitali gdje sam. Želim da vide gdje sam bio, na čemu sam radio i spreman sam to ponosno donijeti u svijet, odnosno omogućiti da ta glazba konačno ugleda svjetlo dana.
Što je sljedeće za Roka? Postoji li neki američki projekt ili suradnja koju nam zasad možeš otkriti?
- Otkriti ne mogu puno. Mogu reći da aktivno radim na nekoliko projekata, kako u Americi, tako i u Hrvatskoj. Mogu reći i da su projekti ozbiljni. Želim završiti time da kažem kako je 'Još te sanjam' tek početak jednog novog poglavlja. Baš iskreno, jedva čekam otkriti vam što se to sve kuha u Rokovoj kužini.
