Vjerovali ili ne, za Ines Pedić stvarno vrijedi popularni stih pjesme Jelene Rozge 'žena, majka, kraljica', samo u njenom slučaju na mjesto riječi kraljica dolazi missica. Naime, na jubilarnom 10. izdanju natjecanja 'Najljepša mama Hrvatske', održanom početkom lipnja u Šibeniku, upravo je ona proglašena pobjednicom.
Osim što je mama, Ines je i poduzetnica koja već deset godina uspješno vodi svoj plesni klub, a uz sve to organizira plesna natjecanja i sudac je na istima diljem Hrvatske, a trenutno završava i fakultet. Ova skromna i simpatična dama u razgovoru nam je otkrila kako se uopće našla na ovom natjecanju, ali i kako uspijeva uskladiti majčinstvo s poslovnim obavezama.
Jeste li se prijavili iz znatiželje, izazova ili vas je netko drugi prijavio?
- Iskreno, nisam se sama prijavila. Prijavili su me ljudi iz mog okruženja koji su vjerovali u mene više nego što sam ja vjerovala u sebe. Njihova podrška mi je puno značila i zato sam odlučila prihvatiti ovaj izazov.
Jeste li očekivali pobjedu ili vas je titula iznenadila? Kakva je bila vaša reakcija nakon proglašenja?
- Titula me zaista iznenadila. Nisam otišla na natjecanje s očekivanjem da ću pobijediti, već da ću upoznati nove ljude i doživjeti jedno lijepo iskustvo. Kada sam čula svoje ime, nisam očekivala, iznenadilo me, ali naravno bila sam sretna, tko ne bi bio?
Koji vam je trenutak s natjecanja ostao u najljepšem sjećanju?
- Natjecanje mi je ostalo u najljepšem sjećanju upravo zbog ljudi koje sam upoznala. Atmosfera je bila puna smijeha, druženja i podrške. Najemotivniji trenutak bio je prije izlaska na pozornicu, kada smo jedna drugoj davale snagu i samopouzdanje. Umjesto natjecateljskog duha, prevladavalo je zajedništvo, i to mi je bilo najljepše iskustvo.
Je li vam ova titula otvorila neka nova vrata ili prilike?
- Za sada nisam primijetila da mi je titula otvorila neke posebne prilike, ali to nisam ni očekivala. U natjecanje sam ušla zbog iskustva, a ne zbog koristi. I danas sam ista osoba kakva sam bila prije – ništa me nije promijenilo, osim što sam bogatija za jedno lijepo iskustvo i nova poznanstva.
Što vas je majčinstvo naučilo o životu i o vama samoj?
- Majčinstvo me naučilo koliko je važno biti ustrajan, hrabar i vjerovati u sebe. Dalo mi je novu snagu i motivaciju da se razvijam kao osoba, jer želim svom djetetu pokazati da se trud, rad i dobrota uvijek isplate. Svaki dan nastojim biti najbolja verzija sebe upravo zbog nje.
Koji su najveći izazovi s kojima se današnje majke suočavaju?
- Smatram da je jedan od najvećih izazova današnjeg roditeljstva usmjeriti dijete na pravi put u svijetu punom tehnologije i različitih utjecaja. Važno je pronaći ravnotežu, maknuti djecu od ekrana koliko god je moguće i omogućiti im bezbrižno djetinjstvo ispunjeno igrom, druženjem i lijepim uspomenama.
Kako uspijevate uskladiti obiteljske i poslovne obveze?
- Uskladiti obiteljske i poslovne obveze nije nimalo lako, pogotovo kada radim od 10 do 13 sati dnevno. Takav tempo zahtijeva puno odricanja, dobre organizacije i planiranja svakog dana. Ipak, vjerujem da je dobra organizacija ključ svega. Uz to, neizmjerno mi znači podrška mog supruga. Iskreno, bez njega i njegove pomoći mnoge stvari ne bih mogla sama ostvariti. Kada suprug ne može pomoći, tu su i moji prijatelji koji uvijek uskoče kada zatreba. Zahvalna sam što uz sebe imam ljude koji me podržavaju, jer je upravo njihova pomoć ono što mi omogućuje da uspješno balansiram između posla i obiteljskog života.
Živimo u vremenu društvenih mreža i idealiziranih prikaza života. Kako vi gledate na taj pritisak? Je li sve u savršenom izgledu?
- Živimo u vremenu kada su društvene mreže postale dio naše svakodnevice i često nam prikazuju idealiziranu sliku života. Ne smatram da je sve u savršenom izgledu. Naravno, i sama puno radim na sebi, kako u fizičkom tako i u psihičkom smislu, jer vjerujem da je važno osjećati se dobro u vlastitoj koži. Međutim, ponekad je zaista teško pratiti sve današnje trendove i očekivanja koja nam se nameću. Iskreno, nikada nisam imala želju živjeti prema tuđim standardima ili juriti za svakim trendom, ali društvo nam često stvara osjećaj da moramo biti savršeni u svim područjima života. Upravo zbog toga dolazi do razočaranja kada ne uspijemo ostvariti sve ono što nam se servira kao ideal. Zato smatram da je puno važnije biti autentičan, raditi na sebi zbog sebe i biti zadovoljan osobom koju vidiš u ogledalu, nego težiti savršenstvu koje postoji samo na društvenim mrežama.
Kako se nosite s kritikama i komentarima javnosti?
- Poprilično teško podnosim kritike, pogotovo kada su izrečene na ružan ili osuđujući način. Takve stvari često shvatim osobno i rekla bih da je to jedna od mojih većih mana. S godinama učim da ne mogu utjecati na tuđa mišljenja i da je važno razlikovati konstruktivnu kritiku od komentara koji nemaju dobru namjeru. Još uvijek radim na tome, ali trudim se fokusirati na ljude koji me poznaju, podržavaju i cijene zbog onoga što jesam.
Što vas danas čini najsretnijom?
- Najsretnijom me čini činjenica da je moje dijete zdravo. Kada je ona sretna, bezbrižna i nasmijana, tada sam i ja najsretnija. To su stvari koje se ne mogu usporediti ni s čim drugim.
U Zadar ste stigli iz Siska i u njemu izgradili uspješnu plesnu priču. Kako danas gledate na tu odluku?
- Danas na tu odluku gledam s velikim ponosom. Kada sam prije 11 godina iz Siska doselila u Zadar, nisam imala velika očekivanja niti neki detaljan plan. Kao i mnogi koji kreću ispočetka, radila sam različite poslove kako bih osigurala egzistenciju i stvorila temelje za život. Nakon otprilike godinu dana odlučila sam se vratiti svojoj prvoj ljubavi – plesu. Ulagala sam u sebe, završila brojne edukacije i potpuno se posvetila poslu koji volim. Danas, 11 godina kasnije, mogu reći da sam sretna i zahvalna što sam se odvažila na taj korak. Nije uvijek bilo lako i bilo je puno izazova, ali vjerovala sam u ono što radim. Po prirodi sam osoba koja se ne boji riskirati. Više me vodi želja da stvaram, razvijam se i usrećujem druge nego strah od neuspjeha. Kada danas vidim sve plesače, djecu, roditelje i zajednicu koju smo stvorili, znam da je svaka žrtva i svaki rizik bio vrijedan toga.
Ples je dio vašeg života već godinama. Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da će to biti više od hobija?
- Već kao djevojčica znala sam da će ples biti važan dio mog života. Često sam govorila da ću jednog dana imati svoj plesni klub, iako tada nisam imala nikakvu viziju kako će se to ostvariti. Danas, kada je taj san postao stvarnost, još više vjerujem da treba slušati svoje srce i ne odustajati od svojih želja.
Što je teže – voditi plesni klub ili biti mama?
- Rekla bih da je ipak teže biti mama. Vođenje kluba nosi veliku odgovornost, ali s godinama stekneš iskustvo, naučiš rješavati probleme i organizirati posao. Majčinstvo je nešto sasvim drugačije. Svaki dan donosi nove izazove, nova pitanja i situacije na koje ponekad ni sama nemam odgovor. Uz dijete nema priručnika ni univerzalnog rješenja, učiš i rasteš zajedno s njim.
Bellus danas okuplja stotine djece i mladih. Jeste li svjesni koliko ste utjecali na generacije zadarske djece koja treniraju kod vas?
- Nisam uvijek svjesna svog utjecaja. Tek kada mi se roditelji ili djeca zahvale, zastanem i shvatim da sam ostavila trag u nečijem odrastanju. Tada vidim da ples nije samo ples, već mjesto gdje djeca rastu, uče i grade samopouzdanje. To mi je jedna od najljepših nagrada za sav trud koji ulažem.
Osjećate li ponekad pritisak da svima budete dostupni i kao majka i kao poduzetnica?
- Moram priznati da ponekad osjećam veliki pritisak. Kao poduzetnica i kao majka često imam osjećaj da moram biti dostupna svima, u svakom trenutku. To nije uvijek lako, pogotovo kada vodite vlastiti posao koji ne poznaje radno vrijeme. Ponekad mi je teško priznati, ali znam da je moje dijete nekad zakinuto zbog poslovnih obveza. To su trenuci koji me najviše pogađaju jer mi je obitelj na prvom mjestu. Ipak, trudim se pronaći ravnotežu i kvalitetno vrijeme koje provodimo zajedno. Vjerujem da svaka zaposlena majka nosi slične izazove i da je važno biti iskren prema sebi, ne možemo uvijek sve stići i biti savršeni.
Mnoge žene nakon majčinstva stave sebe na posljednje mjesto. Kako vi gledate na to?
- Ne vjerujem da majke trebaju sebe stavljati na posljednje mjesto. Ako ne brinemo o sebi, teško možemo biti najbolja podrška svojoj djeci i obitelji. Smatram da je važno pronaći ravnotežu i odvojiti vrijeme za sebe. Kada je žena sretna i zadovoljna, tada su sretniji i njezino dijete i suprug. Briga o sebi nije sebičnost, nego temelj zdrave i sretne obitelji.
