Teško se odlučiti tko nam je mrskiji, ili barem koga manje volimo, Dinamo ili Cibonu. Kada se ovo pitanje postavi navijačima, zaljubljenicima u žutu boju Jugoplastike i bijelu Hajduka, uglavnom svi dobijemo nervni slom i krene nabrajanje svega po spisku. Ovisno o tome jesmo li više nogometni ili košarkaški navijači, ali u jednom svi se slažemo - baš su nam mrski.
Razloga je i previše, ali je, primjerice, ova nesportska gesta Cibone, koja je odbila odgodu utakmice za subotu, baš prelila ionako prepunu čašu. Prepunu gorčine koja nam se od 1991. servira iz glavnog grada. Jasno je da smo mi u Splitu isfrustrirani lošim rezultatima naših klubova, a za što smo dijelom i sami krivi. Ali, isto tako je jasno da su zagrebački klubovi privilegirani u početku kao državni projekti, a danas kao projekti Grada Zagreba.
Promislite samo da su Cibona i Dinamo u 45 godina sudjelovanja u ligama bivše države osvojili 7 titula državnih prvaka, a u ovih 30 godina samostalne Hrvatske ostvarili impozantnu brojku od čak 40 osvojenih titula.
Za usporedbu, Jugoplastika i Hajduk su u onih istih 45 godina bivše drave osvojili 13 titula prvaka države, dok su u samostalnoj Hrvatskoj zapeli na samo sedam. Zadnja je Hajdukova bila u sezoni 2004/05 godine, a Jugoplastike 2002/03.
Dugo je vremena prošlo i nekako smo svi na iglama da baš ove godine u Split sleti jedna velika titula, a to bi svakako bila ova košarkaška. Žuti su u velikom zanosu i pucaju od energije. Ovoliko pozitive nismo vidjeli odavno još od sezone totalnog žutila i neponovljivog Henrika Širka kojemu su navijači, iako je Funcut, napravili i transpanent 'Kralj Henrik XXXI'. Na Gripama smo u jučerašnjoj pobjedi protiv Sparsa u loži vidjeli Tonija Kukoča i Dina Rađu i svima nam je bilo toplo oko srca. Znali smo da Sarajlije pored ove dvojice nemaju nikakvih šansi. I tako je i bilo uz laganih 30 razlike za ostanak u ABA ligi.
Sve to ne može biti slučajno i mi vjerujemo u to. Krenulo je dolaskom Kukoča iz Amerike. Javio nam se obećao to kada smo mu stavljali klupu ispred kuće. Želio je vidjeti i upoznati ekipu koja je to napravila i dirnula ga u srce. Dogovor je pao brzo i našli smo se jednog četvrtka u četiri sata. Toni je došao na vrijeme, dok smo, naravno, mi iz fantomske grupe 'Jugoplastika' kasnili. Čak smo ga i napali da je totalno 'aut' jer u Splitu nitko normalan ne dolazi na vrijeme. S desetak minuta zakašnjenja se iz onih oleandara iza klupe pojavio i Nikola Vujčić. Došao je iz Tel Aviva samo radi toga da se podruži s nama i Tonijem. Na kraju se, naravno, čekalo drugog Tonija, Tonija Žitka, konobara iz Bakre, koji je onako po svome komentirao: 'A di vam se žuri?' Kad smo se izgrlili, izljubili i opalili par slija za uspomenu, otišli smo u onaj hotel iza Barake i tamo još dva sata ćakulali o svemu i svačemu, a najmanje o košarci.
Malo smo se i rugali s budućim Hall of Famerom da je Mihovil Nakić ipak bio za nijansu bolji igrač od njega. Toni je to prokomentirao na pravi splitski način za koji je, naravno, dobio velike ovacije grupe. Sada je napokon primljen u Hall of Fame i ta ga je vijest dočekala baš u Splitu. Drugačije valjda nije ni moglo ispasti.
Danas 'žuti' u 18 sati ne igraju samo za finale prvenstva Hrvatske. Igraju i da barem donekle isperu gorčinu koja nam se servira iz Zagreba zadnjih 30 godina u kojima Cibona i Dinamo, i ovaj Mamićev i onaj ugašeni, bez imalo stida uzimaju ponuđene titule. Ajmo, žuti!!!