E, momče iz proklete kuće. Izgleda da si uspio. Doduše, nije da se nisi trudio. Nije mi samo jasno kako si nas ipak uspio ostaviti sve bez teksta.
Poručio je to glazbenik Mile Kekin nakon vijesti o smrti svog kolege Gorana Bare.
'Pokušavam se sjetiti kad sam te prvi put vidio. Je l’ moguće da je to bilo čak osamdeset osme? Devete? U Đuri? Bio si previsok za onu binu i onaj niski kameni strop. Tad ste mi zvučali kao Stoogesi na speedu. Prljavo i opasno. Kako se ovi zovu? Majke? Koje blesavo ime za bend! (Ali dobro, nije ni da je Hladno pivo neka sreća.)
Onda sam te čuo u stanu kod Denykena, koji mu je služio i kao studio. Pjevao si: 'Hajde da se drogiramo, nek se oči sjajeeee'. Kakav je ovo crni narodnjak, bolesni?
Tad nam je negdje Trip Records izdao ploču pa smo počeli svirati zajedno širom Hrvatske i Slovenije. Vi ste bili spori, teški i mračni, a mi prebrzi i kaotični.
Ipak, sad kad slušam naše prve albume, vidim da smo uspjeli, svatko na svoj način, strpati atmosferu tih godina koje su bile svakakve, samo ne zlatne.
Idućih decenija sam te malo bolje upoznao i brzo vidio da se ispod imidža krije jedan vrlo drag i pomalo nesiguran momak, ali i dalje iz iste proklete kuće.
Nadam se da si barem sad u nekom boljem, manje prokletom domu', stoji u Kekinovoj objavi.
